TwitterFacebookPinterestGoogle+

Molitva – Petak, 31. siječnja

  • Written by:

Božja prisutnost
Ono što ovdje pokušavam učiniti jest da ostavim vrijeme po strani
i usredotočim se na svoj život, onaj tjelesni – u vremenu, i onaj duhovni.
Pokušavam si zamisliti Isusa kako sjedi kraj mene
i razgovaram s njim o svemu što mi se događa u životu.
Pokušavam razumjeti da u bezbroju mogućnosti
Isus ulazi u svakodnevne okolnosti moga života.
No, život ide brzo i puno se toga događa.
Pritisak i razne obveze često puta istisnu tu svijest o Božjoj prisutnosti
u mom svakodnevnom životu. Svjestan sam toga, i želim nešto učiniti.
Za sada, pokušavam ostati miran i otvoren onome što mi Njegova prisutnost želi reći.

Sloboda
Gospodine, daj mi milost da budem slobodan od ispada i pretjerivanja.
Ne daj da me zarobi želja za posjedovanjem i bogatstvom.
Očuvaj mi um i srce slobodnima da te ljubim i da ti služim.

Svjesnost
U čemu u svom životu trenutačno pronalazim nadu, ohrabrenje i rast?
Vraćajući se u mislima nekoliko mjeseci unatrag,
jesam li sposoban uočiti koje su to moje aktivnosti urodile bogatim plodom?
Ako sam uočio takva područja,
odlučit ću da im i u budućnosti osiguram prostor i vrijeme.

Riječ Gospodnja
Mk 4,26-34
U ono vrijeme govoraše Isus mnoštvu: “Kraljevstvo je Božje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju. Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste – sam ne zna kako; zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku onda klas i napokon puno zrnja na klasu. A čim plod dopusti brže se on laća srpa jer eto žetve.”

I govoraše im: “Kako da prispodobimo Kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo? Kao kad se gorušičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji, jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske.”

Mnogim takvim prispodobama navješćivaše im Riječ, kako već mogahu slušati. Bez prispodobe im ne govoraše, a nasamo bi svojim učenicima sve razjašnjavao.

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
U ovoj usporedbi Isus nam kaže kako naš rast u kršćanskom životu može biti nenametljiv i neprimjetan.
Isus nas nikada ne prestaje podsjećati kako ga trebamo slušati te naš život učiniti znakom njegove ljubavi u osobnom životu, u životima obitelji i prijatelja. Trebali bismo sve oko sebe, ljude i stvari, promatrati kao njegov dar.

Razgovor
“Budni budite i bdijte.”
Tvoje su riječi upućene učenicima prije muke i smrti.
Znam, Gospodine, da ćeš ostati uz mene i
bdjeti nada mnom sve dane života moga.

Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.

Izvor: prostorduha.hr

Komentari