TwitterFacebookPinterestGoogle+

HRVATSKA BAŠTINA – Hrvatske blaženice

Slika 1. Drinske mučenice (blaženice) (MJ)

Hrvatske blaženice su: Marija Petković, Ozana Kotorska te Drinske mučenice: s. Marija Jula Ivanišević, s. Marija Bernadeta Banje, s. Marija Krizin Bojanc, s. Marija Antonija i s. Marija Berchman.

Blažena Marija od Propetog Isusa Petković

 Marija Petković (Blato, Korčula, 1892. – Rim, 1966.), časna sestra poznata je i pod redovničkim imenom, sestra Marija od Propetog Isusa.  Proglašena je blaženom 2003. godine.

Na poticaj dubrovačkoga biskupa dr. Josipa Marčelića 4. listopada 1920., na blagdan sv. Franje, utemeljila je redovničku zajednicu Kćeri Milosrđa sv. Franje (jedina redovnička zajednica osnovana u Hrvatskoj). Prvi samostan osnovan je u Blatu na Korčuli, a drugi u Subotici.

Godine 1923. dovela je svoje sestre u Suboticu i skrbila o djeci u sirotištu “Kolijevka”.

Prva skupina redovnica otišla je u Argentinu 1936. Marija im se pridružila 1940. U Argentini je provela 12 godina jer se zbog rata nije mogla vratiti. U Južnoj Americi osnovala je brojne redovničke zajednice i samostane. U prosincu 1956. zajednica je dobila papinsko priznanje i odobrenje konstitucija.

Godine 1952. vratila se u Europu i prenosi u Rim vrhovnu upravu reda i generalnu kuću.  Umrla je u Rimu 1966. Pokopana je na rimskom groblju Campo Verano. Zemni ostaci su 21. studenoga 1998. preneseni iz Rima u Blato na Korčuli.

Dana 26. kolovoza 1988. na njezin se zagovor dogodilo čudo. Riječ je o spašavanju 22 mornara iz Peruanske ratne podmornice „Pacoca“, koja se sudarila s japanskim brodom. Posada je bila u životnoj opasnosti. Zapovjednik podmornice Roger Cotrina Alvarado zavapio je službenici Božjoj Mariji Petković, o kojoj je slušao dok je bio na liječenju, za pomoć. Svjedočanstva govore o nadnaravnoj sili koja ih je spasila i uvjerenju mornara da ih je spasila Božja službenica Marija Petković.

Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom 6. lipnja 2003. u Dubrovniku, prilikom trećeg posjeta Hrvatskoj. U Blatu na Korčuli, rodnom mjestu naše blaženice, nalazi se i njezino svetište u kojem od 1998. godine počivaju i njezini zemni ostaci.

Spomendan je 9. srpnja (na dan smrti).

 

Slika 2. Svetište Marije od Propetog Isusa u Blatu na Korčuli (MJ)

Blažena Ozana Kotorska

Blažena Ozana Kotorska (Katarina Kosić) (1493. – 1565.) postala je dominikanska trećoredica, položila je redovničke zavjete i nazvala se Ozanom u čast bl. Ozane iz Mantove. Posvetila se promatranju Muke Kristove, molitvi, pokori i dobrim djelima tijekom 50 godina. Nakon što je potres srušio njezino siromašno prebivalište, preselila se uz crkvu sv. Pavla i započela strogi pokornički život („zazidana djevica“). U maloj sobici provela je 44 godine u molitvi i pokori te doživjela mistično sjedinjenje s Kristom. Bila je vješta vezilja, njezini izvezeni korporali se i danas čuvaju u kotorskoj katedrali. Sve prihode od svoga rada dijelila je siromašnima. Bila je štovana za života pa su plemići, gradski oci i pučani dolazili kod nje po savjet. Zvali su je “djevicom miriteljicom” i “anđelom mira” jer se zalagala za mir u gradu i to među posvađanim velikaškim obiteljima, pučanima i vlastelom kao i među pojedinim građanima. Kotorani su je nazivali i “trubljom Duha Svetoga” i “učiteljicom mistike”.

Potjecala je iz kršćanske, pravoslavne obitelji i zagovarala je sjedinjenje kršćana. Zbog svojih djela, mnogi je smatraju apostolom kršćanskog jedinstva i zaštitnicom ekumenskoga pokreta.

Umrla je na glasu svetosti 27. travnja 1565., u 72. godini života.

Neraspadnuto tijelo nalazilo se u crkvi Sv. Pavla do 1807. iz koje je prebačeno u crkvu sv. Marije. Štovana je kao svetica, a papa Pio XI. ju je u Rimu 21. prosinca 1927. godine proglasio štovanom.

Uz sv. Tripuna, Ozana Kotorska je zaštitnica Kotora jer je u najgorim trenucima potresa i kuge spašavala svoj grad. Također se spominje njeno držanje za vrijeme turskog napada na Kotor. Hrabrila je sugrađane i govorila da grad neće pasti u turske ruke.

U dokumentu proglašenja blaženom piše da je njezino štovanje odobreno gledajući “na naše vrijeme, u kojem se toliko želi sjedinjenje istočnih kršćana s rimskom Crkvom”.

 

Blažene Drinske mučenice

Pet sestara Kćeri Božje ljubavi koje su ubijene iz mržnje prema vjeri nazvane su Drinske mučenice.

Časne sestre, Kćeri Božje ljubavi, došle su u Sarajevo 1882. na poziv nadbiskupa Josipa Stadlera. Godine 1911. sestre Kćeri Božje ljubavi kupile su kuću i okolnu crnogoričnu šumu na Palama, nedaleko od Sarajeva, s namjerom da ondje urede lječilište za bolesne sestre. Kuću su nazvale Marijin dom te uz njega sagradile kapelicu Majke Divne. Već 1912. i ondje su otvorile školu koju su, uz katoličku djecu, pohađala i pravoslavna i muslimanska djeca. Škola je djelovala do školske godine 1918./19. Nakon što je škola odlukom državnih vlasti ukinuta, sestre su nastavile s brigom oko bolesnih sestara, a u Srpskoj narodnoj školi na Palama preuzele vjeronauk za katoličku djecu. Bile su otvorene i za brojne potrebnike svih životnih dobi iz okolnih sela te za izletnike. Uzdržavale su se radom svojih ruku.

Početkom Drugog svjetskog rata, godine 1941., u Marijinu domu na Palama živjele su sestre Marija Jula (Kata) Ivanišević (Hrvatica, 48. g.), predstojnica samostana, s. Marija Bernadeta (Terezija) Banja (Mađarica iz Hrvatske 29. g.), s. Marija Krizina (Josefa) Bojanc (Slovenka 56. g.), s. Marija Antonija (Jožefa) Fabjan (Slovenka 34. g.) i s. Marija Berchmana Johanna (Karoline Anna) Leidenix  (Austrijanka, 76. g.) poznate kao Drinske mučenice. Četnici su ih odveli iz samostana i ubili, “iz mržnje prema vjeri“, između 15. i 23. prosinca 1941. u Goradžu, u Bosni i Hercegovini. 

Časne sestre su svima činile dobro, a ponajviše susjedima i mještanima pravoslavcima, ali predvečer 11. prosinca 1941. četnici su opkolili samostan i svih pet sestara nasilno odveli u pravcu Goražda. Opljačkali su i zapalili samostan Marijin dom.

Sestre su odveli u Goražde, smjestili ih u vojarnu te 15. prosinca 1941. nasrnuli na njih i tražili da se odreknu svog načina života. U obrani svoga ljudskog dostojanstva i zavjetovane čistoće, 4 sestre su skočile kroz prozor, nakon čega su noževima usmrćene i bačene u Drinu. Sestra Marija Berchmana (76. godina) ubijena je kod pračanskog mosta 23. prosinca 1941.

Drinske mučenice simboli su svih nevinih žrtava rata koji gazi sve vrijednosti i ponižava svaku svetinju. Papa Benedikt XVI. potpisao je 14. siječnja 2011. dekret o mučeništvu Drinskih mučenica, a 1. svibnja 2011. dekret o njihovoj beatifikaciji. Svečana beatifikacija Drinskih mučenica održana je 24. rujna 2011. u Sarajevu.

Crkva se 15. prosinca sjeća hrabre i nesebične žrtve časnih sestara koje su u ljubavi za Krista, kojemu su posvetile svoje djevičanstvo, bile spremnije umrijeti nego pogaziti svetinje za koje su živjele.

Izvori: mr. sc. Snježana Majdandžić-Gladić,  Ksenija Režić, Josip Antolović SJ, s. M. Ozana Krajačić, FDC, vicepostulatorica kauze Drinskih mučenica, Zlata Gilja, Bitno.net

Mi Hrvati, od stoljeća sedmoga (crtice)…

Komentari