Molitva – Utorak, 25. veljače

  • Written by:

Božja prisutnost
Prisutno za mene je ono što utječe na moje nastajanje.
Razmišljam o Božjoj prisutnosti, koji je uvijek uz mene u ljubavi,
usred mnogih stvari koje također utječu na mene.
Zaustavljam se i molim da mu dopustim
da utječe na moje nastajanje, na moj život, u ovom trenutku.

Sloboda
Nema te situacije iz koje ne bih mogao izići još bogatiji ljubavlju i životom.
Međutim, moje su želje često fiksirane, zarobljene u iluzijama da će sve biti ispunjene.
Molim Boga da kroz moju slobodu
uglazbi moje želje u živahnu melodiju ljubavi punu harmonije.

Svjesnost
Daj, Gospodine, da uvijek budem svjestan i zahvalan
za sva dobročinstva koja si mi udijelio.
Neka taj blagoslov uvijek dijelim s drugima.

Riječ Gospodnja
Mk 9,30-37

Otišavši s gore, Isus i njegovi učenici prolažahu kroz Galileju. Isus ne htjede da to itko sazna. Jer poučavaše svoje učenike. Govoraše im: “Sin Čovječji predaje se u ruke ljudima. Ubit će ga, ali će on, ubijen, nakon tri dana ustati.” No, oni ne razumješe te besjede, a bojahu ga se pitati.

I dođoše u Kafarnaum. I već u kući upita ih: “Što ste putem raspravljali?” A oni umukoše jer putem među sobom razgovarahu o tome tko je najveći. On sjede i dozove dvanaestoricu te im reče: “Ako tko želi biti prvi neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!”

I uzme dijete postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im: “Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene nego onoga koji mene posla.”

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Učenici su ipak obični ljudi: vole se natjecati, uspoređivati, prepirati, žele biti u pravu. Ako primijetim ovakve pojave u mome životu, molit ću da ozdravim. Molit ću da shvatim da je najvažnije kako prihvaćam Kraljevstvo Božje.
Molit ću Boga da blagoslovi moje pamćenje i pokaže mi kako sam, kao dijete, bio nevin i pun povjerenja. O tome ću razmišljati – ne emotivno – nego kako bih cijenio ono što Isus govori. Molit ću da sada primim Božju riječ u vjeri i pouzdanju.

Razgovor
Riječi mi ne naviru lako, Gospodine.
Pogledaj u moje srce i vidi da čeznem za mirom.
Čuvaj me, Gospodine. Znam da si uvijek uza me.

Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.

Izvor: prostorduha.hr

Skip to content