TwitterFacebookPinterestGoogle+

Molitva – Srijeda, 26. veljače

  • Written by:

Božja prisutnost
Gospodine, pomozi mi da otvorim čitavo svoje biće tvojoj prisutnosti.
Okruži me svojom ljubavlju.
Neka se moje srce sjedini s tvojim.

Sloboda
Bog nije strano tijelo u mome životu.
Naprotiv, njegov Duh udahnjuje život mojim najdubljim željama,
blago me potičući na ono što je dobro.
Molim za milost da dopustim Duhu da me ispuni.

Svjesnost
Pomozi mi Gospodine da budem još svjesniji tvoje blizine.
Nauči me kako da te prepoznam u drugima.
Ispuni moje srce zahvalnošću za sve one trenutke
kada si mi preko drugih ljudi iskazao svoju brigu.

Riječ Gospodnja
Mt 6,1-6.16-18

U ono vrijeme reče Isus svojim učenicima: “Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. Inače, nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima. Kada, dakle, dijeliš milostinju, ne trubi pred sobom, kako to u sinagogama i na ulicama čine licemjeri da bi ih ljudi hvalili. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću.

Ti naprotiv, kada daješ milostinju – neka ti ne zna ljevica što čini desnica, da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti!

Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskršćima ulica da se pokažu ljudima. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.

I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Izobličuju lica da pokažu ljudima kako poste. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću.

Ti naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.”

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Kako me dira ovaj odlomak? Prepoznajem li se kao licemjer ili farizej? Imam li iskustvo napetosti između ovog odlomka i poziva da budem sol, svjetlo i da svjedočim svoju vjeru?
Jesam li sposoban ući u tu “privatnu sobu” da budem sa svojim Bogom Ocem? Pretpostavlja li to da sam sposoban prihvatiti činjenicu da sam neizmjerno ljubljen i omiljen? Ili sam otvoren da postanem takav?

Razgovor
Gospodine, znam da riječi nisu potrebne kada se obraćam tebi.
Ti gledaš u dubinu moga srca.
Poznaješ moje želje i potrebe.
Stavljam se u tvoje ruke.

Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.

Izvor: prostorduha.hr

Komentari