TwitterFacebookPinterestGoogle+

HRVATSKA BAŠTINA ̶ Bribirska glavica

Slika 1. Arheološki lokalitet Bribirska glavica (MJ)

Bribirska glavica (uz Biskupiju, Nin i Solin) spada u najvažnije arheološke lokalitete Hrvatske i spomenik je kulture najviše kategorije. Otac hrvatske arheologije fra Lujo Marun vršio je istraživanja 1908. godine i lokalitet nazvao „Hrvatskom Trojom“. 

Arheološki lokalitet Bribirska glavica obuhvaća površinu od 7 hektara. Nalazi se iznad Bribira na nadmorskoj visini od 300 metara. U antičko doba naselje se zvalo Varvaria, kasnije Brebirium pa Bribir. Na tom lokalitetu nalaze se tragovi života od prapovijesnog doba, rane i kasne antike  te  starohrvatske povijesti ranog i kasnog srednjeg vijeka. Bribir je bio središte hrvatske države u 13. i 14. stoljeću (sjedište bribirskih kneževa i bribirske županije).  Godine 1251. Šubići su dobili, darovnicom hrvatsko-ugarskoga kralja Bele IV., bribirsko kneštvo u nasljedno leno. Na tom lokalitetu stasala je najmoćnija starohrvatska obitelj, obitelj Šubić. Pavao Šubić je na tom lokalitetu sagradio dvor u 13. stoljeću. Bio je „Hrvatski ban i gospodar cijele Bosne“ (banus Croatorum et tocius Bosnae dominus). Nakon smrti sahranjen je u crkvi „Sv. Marije“. U toj se crkvi zaredio Nikola Tavelić  1375. godine, prvi hrvatski svetac.

Slika 2. Ostatci ctkve sv. Marije (MJ)

Turci su zaposjeli i razrušili Bribir 1523. godine. Na tom su području bili oko 150 godina. Nakon odlaska Turaka stanovništvo koje je pobjeglo pred Turcima živjelo je u podnožju oko Bribirske glavice. Područje Bribira, Bribirske glavice, potpalo je pod vlast Venecije (1684. g.) koja je utvrdu koristila kao kamenolom. Došljaci su također uništavali arheološko nalazište.

Do sada je istražena (ne u cijelosti) samo jedna petina arheološkog lokaliteta i nađeni su ostatci rimskih hramova s mozaicima i sustavima cisterni. Također je nađena gotička i romanička crkva na temeljima ranijeg starokršćanskog zdanja te ilirski i starohrvatski grobovi: srednjovjekovno groblje „Novi put“ (1), Prapovijesni, rimski i srednjovjekovni bedemi (2), Nimfej  (3), Srednjovjekovna kula (4), rimske kasnoantičke i srednjovjekovne kuće (5), Crkva sv. Marije (6), Franjevački samostan (7), Muzejska zbirka (8), srednjovjekovne kuće (palača obitelji Šubić) (9), Rimska ulica i srednjovjekovne kuće (10), srednjovjekovna crkva sv. Ivana/pravoslavna crkva sv. Joakima i Ane (13).

Slika 3. Crkva sv. Ivana (MJ)

Na temeljima starohrvatske šesterolisne crkvice sagrađena je (1574. godine) pravoslavna crkva svete Ane! To je bio obrazac ponašanja Osmanlija i došljaka s istoka, da se na temeljima srušenih (uništenih ) hramova grade nove crkve (hramovi) s namjerom da se zatre trag starosjedioca. Pravoslavci su došli pod naletima Turaka i ostali nakon njihova povlačenja.  Postojanje pravoslavnih hramova u doba Šubića je izmišljotina kojom se pokušava svojatati hrvatski teritorij.

Pravoslavno groblje na arheološkom lokalitetu nulte kategorije pokazatelj su zločinačke srbijanske politike.

Jedan je divljak na arheološkom lokalitetu izgradio zvjezdastu betonsku kriptu, a kasnije ju je pokrio betonskom pločom. Tko i zašto dopušta takav kulturocid? Tko dopušta nova ukapanja na tom arheološkom lokalitetu nulte kategorije? Nažalost i dalje se vrši devastacija lokaliteta. Sramota za struku i vlast!

Slika 4. Devastacija arheološkog lokaliteta na Bribirskoj glavici (MJ)

Arheološki lokalitet nulte kategorije devastirali su Turci, Mlečani, došljaci s istoka, Talijani za vrijeme Drugog svjetskog rata (odnijeli su neke vrijedne eksponate). Devastacija je nastavljana i za vrijeme Domovinskog rata (na Glavici je bila postavljena četnička artiljerija).

Kamen s Branimirovim imenom nađen je unutar crkve sv. Joakima i Ane na Bribirskoj glavici, u čijim temeljima stoji rotonda koju dr. Milošević datira u 6. stoljeće, čime ona postaje prva među takvim građevinama u Dalmaciji. Na Bribirskoj glavici nađen je švedski toponim  (švedske pokrajine Skania Inferior), ali još nije jasno kakva je veza između Skandinavije i Bribirske glavice. 

Bribir je nakon pada 1523. postao pogranična turska utvrda, a stanovništvo je pobjeglo. Franjevci su dolaskom Turaka pobjegli u Šibenik, a Turci su crkvu pretvorili u barutanu. Crkva i samostan su do temelja srušeni prije nego je Venecija vratila Bribir 1684. Bribirska loza Šubića je izumrla, ali je slavna povijest Šubića Zrinskih počela kad je Juraj III. Šubić, sin Pavla II. Ostrovičkog, zamijenio 1347. Ostrovicu za Zrin na obroncima Zrinske gore i tako postao Juraj I. Zrinski.

Novija istraživanja na Bribirskoj glavici rađena su 2014. i 2015. godine u okviru  međunarodnog arheološkog istraživanja Varvaria/Brebirium/Bribira.  Istraživanja su proveli Muzej hrvatskih arheoloških spomenika iz Splita u suradnji s Muzejom grada Šibenika te Sveučilištem Macquarie iz Sidneya i Teološkim fakultetom u Oslu. Iskapanja na lokalitetu radili su studenti iz Australije, Norveške, Turske, Rumunjske i Francuske kao gosti Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika i Muzeja grada Šibenika.

 

Slika 5. Pano na lokalitetu Bribirska glavica (MJ)

Iz vremena Šubića sačuvani su: luksuzno posuđe, poljodjelski alati, metalni predmeti i novac. Danas na Bribirskoj glavici postoji Muzejska arheološka zbirka Bribir koja nikad nije otvorena niti je lokalitet ičim zaštićen, unatoč tome što ga zovu „Hrvatskom Trojom“.

Slika 6. Zgrada u kojoj je zbirka (MJ)

Arheološko nalazište  Bribirska glavica istraživali su, iskapali i (ili) o nalazima pisali fra Lujo Marun, Stjepan Gunjača, Mate Suić, Tonči Burić, Victor Ghica, Ante Milošević, Danijel Džino i drugi.

 

Vrijeme je da se arheološki lokalitet Bribirska glavica zaštiti od daljnje devastacije, da se zabrani uništavanje sarkofaga, grobnica i drugih artefakata iz antičkog i starohrvatskog doba. Vrijeme je da se groblje izmjesti s arheološkog lokaliteta jer daljnje uništavanje arheološkog lokaliteta najviše kategorije mogu dopustiti samo barbari.

Izvori: Victor Ghica, Ante Milošević, Danijel Džino, Tonči Burić  i drugi

Mi Hrvati, od stoljeća sedmoga (crtice)…

Komentari