DON MARINKO MLAKIĆ: Budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju
(5. kor-a)
Ove nedjelje u svetim misama čitamo tekst iz Ivanova evanđelja o uskrišenju Lazara. Lazar i njegove sestre Marta i Marija bili su vrlo bliski Isusu i njegovim učenicima.
Više puta se spominju u evanđeljima. Živjeli su u Betaniji, u blizini Jeruzalema, sami bez roditelja. Lazar je, čini se, bio najmlađi. U prijateljskom odnosu Isusa prema Lazaru i njegovim sestrama prepoznajemo toplu i beskrajnu ljubav koju Bog ima prema svakome od nas. I to je stvaralačka ljubav, ona koja ima snagu osloboditi nas svih spona tuge i smrti.
Kad Isus dolazi u Betaniju, Lazar je već četiri dana u grobu. Njegove sestre, rođaci, susjedi i znanci tuguju i plaču. To je naše stanje. Lazar predstavlja svakog od nas, cijeli ljudski rod. Naš zemaljski život nalikuje boravku u tami groba. Dah truleži, iskustvo umiranja i propadanja prati nas na svakom životnom koraku.
Smrt je jača od nas. Mi živimo u sjeni smrti. Ona nas sapinje i ne da da živimo. Ne da nam da gledamo Božju budućnost. Baca nas neprestano iz sadašnjosti u prošlost i iz prošlosti u sadašnjost. Vrti nas u vrtlogu ispunjenom našim grijesima, krivim odlukama, tuđim nepravdama, nesrećama, neispunjenim željama i strahovima… Sve nas to satire. Ne vidimo izlaza. Zato poput Marte i Marije kukamo: „Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.“ Da se nije dogodilo ovo ili ono, da nisam učinio to i to, da mi drugi nisu učinili što su učinili ili da su učinili ono što nisu učinili, sve bi bilo drugačije… Bilo bi mi lakše, bolje i ljepše. Gdje je Bog, pitamo se, kada nam netko drag umire, kada gubimo, kada se događa zlo pred kojim smo nemoćni? Kako povezati Božju svemogućnost i ljubav sa smrću? To su naše misli i naše jadikovke. One nas vežu i sputavaju baš kao što je mrtav Lazar bio omotan povojima po rukama, nogama i licu.
Sveto Pismo nas uči da je smrt posljedica zla i grijeha. Plaća je grijeha smrt, kaže sv. Pavao. Đavlovom je zavišću smrt ušla u svijet i nju će iskusiti oni koji njemu pripadaju, piše u Knjizi Mudrosti.
Smrt je jača od nas, ali izlaz postoji. Snaga koja razbija kameni pokrov groba postoji. Nije u našim rukama, ali je vjerom možemo dohvatiti. „Budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju“, uvjerava Isus Mariju. To je srž vjere u Isusa Krista. On je radi toga i došao među nas: da upoznamo slavu Božju. On nas uvjerava: Lazar nije umro, nego samo spava. Našim malovjernim očima čini se sve to kao nesreća. Otvorite oči vjere i vidjet ćete drugačije, uvjerava Isus. U smrti i u svemu što u sebi ima njezin zadah – zaraza, potres, bolest, nemoć – u svemu tome treba gledati Božju slavu. Zapravo, baš tu je najsnažnije možemo doživjeti. Doživjet ćemo kako Bog po Isusu Kristu driješi spone grijeha i kida okove smrti. Kako razgoni tamu zla i čini da život zasja u punini.
Zato je bitan njegov poziv: „Lazare, izađi!“ On ga upućuje i nama. Poziva nas, kada se nađemo u smrtnom događaju, da se ne predajemo olako jadikovanju, plaču i raspadanju, nego da vjerom ustanemo. To je poruka svima nama. To je uskrsna poruka. Isusova riječ i prijateljstvo ponajprije su usmjerene ljudima u najtežim životnim stanjima, svima koji su na bilo koji način gube i umiru. To je također poziv svim nama da nikoga i nikad ne otpisujemo, da se ne udaljavamo od osoba koje su zalutale u sjenu smrti. Bog čovjeka nikad ne napušta. Kada se živog ugasi radi grijeha, radi ljudske nemoći i smrti, on se može obnoviti po vjeri u Isusa Krista. I samo po njoj.
Sveto Pismo istinski život vezuje uz zajedništvo s Bogom, za ljubav i prijateljstvo s njim. Bez Boga nema života. Naš život izvire iz tog zajedništva Ljubavi, iz Presvetog Trojstva. To je Božja slava, slava Oca i Sina i Duha Svetoga. Prijateljstvo Isusa s Lazarom i njegovim sestrama je slika božanskog zajedništva ljubavi za koje je Bog čovjeka stvorio. U tome je život vječni. Isusov prijatelj ako i umre, živjet će, uči nas današnje evanđelje. „Ja sam uskrsnuće i život. Tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada“, kaže nam Isus.
Čovjek ne mora biti zarobljen u sjenu smrti. Ne mora očajavati kad umire on ili netko njegov. S vjerom u Krista mi ne možemo umrijeti.
Don Marinko Mlakić
