TwitterFacebookPinterestGoogle+

Slovo o Imunološkom zavodu

Slika 1. Izložak u Muzeju iluzija (MJ)

Na poticaj jednog čitatelja portala hu-benedikt.hr pišem ovo slovo o Imunološkom zavodu (IMZ-u). O IMZ-u smo mnogo pročitali i čuli ali nismo ništa pametniji (ni ovaj tekst ne će vas prosvjetliti). Pišem s pozicije “marginalca”, ja sam jedan s margine političkog spektra kako su kazali premijer i bivša predsjednica. Budući da se ne bavim politikom, da nisam u nijednoj stranci znači da nisam ni na margini političkoga spektra već sam totalni “marginalac”. Za razliku od političara, koji nas proglasiše “marginalcima”, ja (mi) znam tko sam i gdje pripadam. Mi takozvani “marginalci” smo domoljubi sa stavom i dostojanstvom za razliku od političara prevrtljivaca, uhljeba i izdajnika.

Slovo o IMZ-u

Svatko ima svoju priču: zaposlenici IMZ-a imaju svoju priču, gospodarstvenici svoju, političari i novinari opet svoju. Slučaj IMZ-a rabi se za vlastitu promociju, za laganje, podmetanje, politikanstvo, a ne za spas IMZ-a. Skupljanje jeftinih političkih poena, kako to rade političari, na slučaju IMZ-a je sramotno. Sramotno je izvještavanje nekih medija i novinara koji slučaju IMZ-a pristupaju sa svojih ideoloških pozicija, koji stvaraju slučajeve i vide kriminal i ondje gdje ga nema (a prešućuju gdje ga ima). Zlonamjerni mediji i novinarčići ne razlikuju nesposobnost rukovoditelja i kriminalne radnje. Također, zlonamjerni mediji pišu i daju ocjene temeljem svojih ideoloških stavova a ne temeljem dokumenta i činjenica. Koliko nešto vrijedi (IMZ, stan, kuća itd.) određuje tržište a ne zlonamjerni mediji i novinarčići koji su zlonamjerni, neprofesionalni i neetični.  

O povijesti IMZ-a možemo pročitati: utemeljen je 1893. te je proizvodio cjepivo protiv boginja. Tijekom 20. stoljeća zavod je prozvodio čitav niz virusnih i bakterijskih cjepiva, a dugi niz godina bio je kolaborativni centar Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) za istraživanje i razvoj imunobioloških preparata; kolaborativni centar (WHO-a za bakterijska cjepiva i program imunizacije te za uspostavu internacionalnog standarda za imunobiološke preparate u kojem su se regrutirali i educirali stručnjaci WHO-a.

Dugi niz godina Imunološki zavod je proizvodio monokomponentna i višekomponentna virusna cjepiva koja su bila prisutna na tržištima više od 100 zemalja svijeta.

U današnje vrijeme na Imunološkom zavodu se pohranjuju Matične serije virusa morbila, rubele i parotitisa, koje su u vlasništvu Republike Hrvatske i iz kojih će se nakon ponovne uspostave proizvodnje, nastaviti proizvoditi virusna cjepiva.

Imunološki zavod d.d. proizvodio je gotovo 40 godina i Cjepivo protiv morbila, rubele i parotitisa, živo, liofilizirano, Edmonston-Zagreb, HDS; RA 27/3, HDS; L-Zagreb, PF.

Imunološki zavod (IMZ) je godine 1990. bio u suficitu jer je JNA kupila svo cjepivo, antitetanuse. Godine ’94/’95 predstavnici WHO-a došli su u inspekciju i dali smjernice za “izradu” prostora, no to se nije ispoštovalo pa je IMZ godine 1998. izgubio licencu Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) zbog loših uvjeta proizvodnje a time je izgubio i tržište.

Od 2013. godine u Imunološkom zavodu ne odvija se proizvodnja djelatnih tvari niti finalnih bulkova, te se ne provodi liofilizacija virusnih cjepiva.

Nakon gubitka licence nije se napravilo ništa značajnije da se licence povrati i osigura tržište. Nijedna vlada nije ozbiljno pristupila rješavanju stanja IMZ-a. Nije jasno zašto IMZ nije privatiziran!?. Nije nađen međunarodni strateški partner koji bi uložio sredstva, pokrenuo proizvodnju i osigurao međunarodno tržište. Politika, koja o svemu odlučuje, nije htjela rješiti pitanje IMZ-a, nije ga htjela revitalizirati niti ugasiti već su stvarani novi gubitci.

Bilo je formirano Saborsko povjerenstvo za slučaj IMZ-a. Povjerenstvo je radilo 6 mjeseci, imalo 32 sjednice i saslušalo 26 svjedoka ali nakon toga ništa se nije dogodilo, nitko nije odgovarao za propast IMZ-a, za gubitak licence, za bacanje plazme itd. Prema izjavama zaposlenika za propast IMZ-a odgovorni su nesposobni ravnatelji i neodlučne vlade (HDZ, SDP) koje nisu znale što s IMZ-om. Sve vlade snose odgovornost za stanje u IMZ-u. Također i državne službe su odgovorne jer nisu pratile stanje i nisu nikoga pozvale na odgovornost. Prema tvrdnji člana Saborskog povjerenstva Državno odvjetništvo i druge državne institucije nisu uradile ništa nakon izvješća Saborskog povjerenstva, sve je otišlo u zastaru! Zašto? Jedno je sigurno da takozvani “marginalci” nisu odgovorni za propast IMZ-a, niti za zastaru.

Budimo realni, koliko vrijedi IMZ na tržištu? Za koliko eura, dolara, franaka, jena, juana ga možemo prodati? Ako ga ne možemo prodati ne vrijedi mnogo bez obzira na našu sentimentalnost. Kažu da je IMZ od strateške važnosti za Republiku Hrvatsku iako je izgubio licencu 1998. godine! Je li od strateške važnosti budući da ne proizvodi cjepiva, da nema međunarodnu licencu za proizvodnju i da nema tržište? Budući da IMZ ne proizvodi cjepiva vrše li se cjepljenja u Hrvatskoj?

„Genijalci“ kažu da moramo revitalizirati IMZ bez da jasno, u detalje, kažu kako ćemo to uraditi. Tko će dati oko 500 – 600 milijuna kuna za sanaciju dugova i nove pogone bez kojih je nemoguće zadovoljiti stroge međunarodne standarde i dobiti međunarodnu licencu za proizvodnju i prodaju cjepiva. Budući da mi imamo mnogo takozvanih „Obrovaca“ nije nam potreban još jedan. Svi koji žele opstanak IMZ-a neka osiguraju sredstva za IMZ jer od njihovo lupetanje nema nikakve koristi! Ja sam isto za opstanak IMZ-a ako ne će biti novi „Obrovac“. Ne mora ostvarivati dobit ali nedopustivo je da stvara milijunske gubitke.

Još se može pročitati:

Vizija nastavka proizvodnje virusnih cjepiva u novim pogonima Imunološkog zavoda.” (Nažalost radi se samo o vizijama, bude, ako bude i kada bude!?)

 “Zašto se isplati ulagati u održanje proizvodnje virusnih cjepiva na Imunološkom zavodu?

Trajno rješenje i osnovni preduvjet za dugoročnu održivost proizvodnje virusnih cjepiva na Imunološkom zavodu je izgradnja nove tvornice, sa svim elementima modularne gradnje potrebnim za pogone za pripremu proizvodnje i proizvodnju virusnih cjepiva, kontrolu kakvoće i razvoj.

Budući da je proizvodnja aseptičnih virusnih cjepiva vrlo specifična i da podliježe strogoj regulativi EU i WHO vezanoj uz zadovoljenje zahtjeva GMP , za dobivanje licence za prodaju virusnih cjepiva preko WHO nužno je zadovoljiti ove zahtjeve, a što možemo ostvariti jedino ukoliko se sagrade novi pogoni s proizvodnim prostorima za proizvodnju djelatnih tvari te finalnih bulkova virusnih cjepiva, kao i za punjenje i liofilizaciju cjepiva u čiji dizajn će biti ugrađeni svi elementi koji omogućava ispunjenje svih regulatornih zahtjeva.”

“Bez dobre revizije nitko sa sigurnošću ne zna ni koliki su dugovi Imunološkog, no nisu mali, a tu su i sudski sporovi oko dugova. Kad se zatvori i ta rupa dugovanja, prema nekim procjenama, trebat će i 500 milijuna kuna kako bi se sagradili novi pogoni prerade krvne plazme na nekoj novoj lokaciji.”

Navedeno nije napisao autor članka već stručnjaci! Iz navedenoga je jasno kakve međunarodne kriterije treba ispuniti i koliko sredstava treba utrošiti da bi revitalizirali IMZ. Sadašnji ravnatelj IMZ-a (V. Č.) je 27. siječnja 2020. izjavio da bi proizvodnja mogla krenuti za dvije godine!?

Priča se o revitalizaciji IMZ-a ali nije jasno kako će se to zaista izvesti. Sadašnja vlada je osigurala 30 milijuna kuna ali to nije dovoljno za revitalizaciju. Budući da ne postoje uvjeti za proizvodnju nije jasno kako i gdje će se ta proizvodnja pokrenuti. Hoće li IMZ dobiti međunarodnu licencu?

Živimo u ludom i teškom vremenu borbe za opstanak, borbe za golu egzistenciju i nema mjesta sentimentalizmu. IMZ kojeg smo imali, poznavali je prošlost, danas su druga vremena i tu priču treba zaključiti te odlučiti se za novu priču IMZ-a ili staviti točku na slučaj IMZ-a.

Hrvatska je siromašna zemlja (vidi BDP), pa bez strateškog partnera ne može igrati međunarodnu utakmicu na farmaceutskom tržištu. Bez stranog kapitala i sigurnog tržišta IMZ, dugoročno gledano, ne može opstati. Želje su jedno a mogućnosti drugo! Ako netko misli drugačije neka iznese cijeli plan u detalje, neka osigura sredstva i pokrene proizvodnju i tržište. Od oporbenog lupetanja (lupetanja fizičara, psihijatra, pjevača i drugih) nema nikakve koristi. Bilo bi dobro da kažu koliko će oni uložiti, bespovratno, za spas IMZ-a!

Optimizam (vizije) bez sigurnog financiranja nije dobar, to je samozavaravanje. Za prvu fazu nedostaje više od 50 milijuna kuna. Tko će dati tih 50 milijuna kuna? Država može ukinuti financiranje političkih stranaka i dati za IMZ 56 milijuna kuna (toliko se troši za političke stranke). Je li taj novac dovoljan za pokretanje proizvodnje s obzirom na prije navedeno? Teška su vremena, gospodarska situacija će zbog pandemije postati katastrofalna pa treba biti odgovoran i realan. Da je država loš gospodar vidimo i po podatku iz 2019. godine, citat: Kako se vidi iz izvještaja o državnim jamstvima, u prvom polugodištu 2019. isplaćeno je 2,09 milijardi kuna, od čega najveći dio za jamstva Uljaniku i to 1,96 milijardi kuna te brodogradilištu 3. maj u iznosu od 22,6 milijuna kuna.”

Ovaj podatak pokazuje kako se neodgovorno baca novac hrvatskih građana. Također, pokazuje da se moglo naći novca i za IMZ ali nije bilo političke volje. Država (vlada) mora presjeći i donijeti odluku o IMZ-u: revitalizirati ga s međunardnom licencom i tržištem ili ga ugasiti. Sadašnja vlada je osigurala 30 milijuna kuna da ne dođe do gašenja IMZ-a ali bez velikih ulaganja to je bacanje novca!

Novac se može naći ako se urade strukturne reforme društva (države). Za razne udruge država iz proračuna daje malo manje od 2 milijarde kuna! Za političke stranke 56 milijuna kuna! Znači, bilo je novca za IMZ ali političari su ga rađe davali uhljebima, mrziteljima hrvatske države (neke udruge, HAVC i drugo) nego struci i znanosti.

Sada je situacija zbog očekivanog kolapsa gospodarstva mnogo složenija i nužni su odlučni potezi vlade, nužne su strukturne reforme u državi ako želimo opstati. Treba donijeti odluku i o IMZ-u.  

Govori se i piše o strateškom interesu Hrvatske pa se postavlja pitanje što je strateški interes Hrvatske? One koji govore o strateškom značenju treba zapitati je li INA imala strateško značenje, jesu li jeftino prodana naftna polja imala stateško značenje, jesu li telekomunikacije i banke imale strateško značenje itd? Prodali smo ih, darovali, bez obzira na strateško značenje i još smo živi! Znaju li naši političari, znanstvenici, gospodarstvenici i drugi što su i koji su strateški interesi Hrvatske? Kao “marginalac” mislim da ne znaju i da ih nije briga jer vode računa samo o vlastitim interesima i samopromociji! Vrijeme će pokazati je li “marginalac” u pravu.

Budimo realni, a ne sentimentalni!

Komentari