HRVATSKA BAŠTINA ̶ Hrvatske povijesne postrojbe
Slika 1. Povijesne postrojbe (MJ)
Hrvatske povijesne vojne i druge postrojbe: Bjelovarski graničari – Husari 1756., , Gradska straža Požega, Hajdučka družina Mijata Tomića Tomislavgrad, Kliški uskoci, Povijesna postrojba ban Gašpar Alapić, Samoborska narodna garda, Svetonedjeljska garda Petar II. Erdodi, Trenkovi panduri Požega, Turopoljski banderij, Dubrovački trombunjeri, Frankopanska garda Ogulin, Gradska straža Bakar 1848., Hrvatska bratovština Bokeljska mornarica 809., Karlovačka građanska garda, Keglevićeva straža Kostel, Kravat pukovnija, Križevačka djevojačka straža, Počasna sokolska garda Osijek, Varaždinska građanska garda, Varaždinska husarska graničarska pukovnija, Zrinska garda Čakovec, Viteška udruga Kumpanjija Smokvica, Gospićka garda Vukovi, Povijesna postrojba Ivanić-Grad, Koprivnički mušketiri i haramije, Otočki graničari, Rapski samostreličari, Senjski uskoci, Serežani – stari graničari, Sokolska garda – Vinkovci, Šibenska gradska straža, Vitezovi vranski – Pakoštane, i drugi.
Varaždinska građanska garda
Varaždinska građanska garda, popularno znana „Purgari“, povijesna je građanska postrojba koja je svoj prvi poznati status, pod nazivom „Cesarska i kraljevska poveljna građanska četa“, dobila još 1750. godine od austrougarske carice i kraljice Marije Terezije. Uvrštenjem u gradski statut carica je potvrdila postrojbu naoružanih varaždinskih obrtnika, trgovaca i ljudi ostalih profesija s pravom građanstva te joj propisala status i obaveze. Stoga se godine 1750. smatra godinom službenoga utemeljenja Varaždinske građanske garde.
Odore Varaždinske građanske garde u današnjem obliku postoje od 1836. godine. Odora je pruskog kroja i kao takva je ostala nepromijenjena do današnjeg dana. Dvije posebnosti koje ističu odoru Varaždinske građanske garde su kapa i „medvedova capa“.
Unutar Varaždinske građanske garde postojale su dvije jedinice, grenadiri i fiziliri. Razlike u odorama uočavale su se po kapi i po „remenima“. Grenadirska kapa bila je visoka s upečatljivim simbolom granate na sredini, dok je fizilirska kapa bila niža s upečatljivim grbom Hrvatske. Osim po kapi grenadiri su se razlikovali i po tome što su imali uprtnjače (s ukrižena dva remena), dok su fiziliri imali opasač. „Medvedova capa“ simbol je koji se nalazi na krajevima rukava surke, a označava odnos snaga Napoleona i Varaždinske građanske garde. Šest vodoravnih pruga označava jedinice Napoleonove vojske, dok jedna okomita označava jedinicu Varaždinske građanske garde. Upravo zbog toga što je Varaždinska građanska garda nadmašila Napoleonove snage, ovaj simbol je uvršten na samu odoru. Odore pripadnika Varaždinske građanske garde podijeljene su u tri kategorije: časničke odore, dočasničke odore i gardističke odore.
Varaždinska husarska graničarska pukovnija
Varaždinsku husarsku graničarsku pukovniju osnovao je princ Joseph Friedrich von Sachsen-Hildburghausen (1702. – 1787.) nakon reorganizacije Vojne krajine i ustanovljavanja Karlovačkog, Varaždinskog, Banskog i Slavonskog generalata. Pukovnija je 1756. ratovala u Saskoj, 1757. u Češkoj, od 1758. do 1761. izvršavala je zadaće ophodnje u Saskoj, 1762. borila se kod Lužica u Poljskoj, 1778. ratovala je u Češkoj i Njemačkoj. Uvedena je 1769. u konjanički popis carske Habsburške vojske kao Konjanička pukovnija br. 41, a od 1780. do 1786. sve su husarske granične pukovnije ugašene.
Husarska odora sastojala se od kalpaka (krznena kapa), dolame (kratki kaput), kićene bluze, pletenog pojasa, hlača, čizama, kožnatog remena s fišeklijom (nabojnjača), a specifičan dodatak bila je kravata. Boje odore, znakovlje i detalji određeni su uredbom Marije Terezije tek 1767. godine, a dotad su ovisili o vlasniku postrojbe i njegovu imovinskom stanju. Husari su nosili sablju, karabin i kubure na sedlu te koplje duljine 220 cm.
Varaždinski husari spominju se i od 1874. do 1919. kao 10. husarska domobranska pukovnija, a sudjelovali su u borbama u Bosni i Hercegovini 1878., bitkama u Prvom svjetskom ratu te oslobađanju Međimurja 1918. godine.
Varaždinska husarska graničarska pukovnija osnovana je 2006. godine kao Udruga građana Husarska garda Varaždinske županije, a 2014. zbog povijesne utemeljenosti mijenja ime u Varaždinska husarska graničarska pukovnija.
Počasna sokolska garda Osijek
Počasna sokolska garda Osijek počasna je povijesna postrojba koja djeluje unutar udruge Hrvatski sokol Osječko-baranjske županije Osijek. Rad Udruge obnovljen je 1995. godine i uglavnom slijedi tradiciju počasne garde Hrvatskog sokola osnovane 1896. godine u Osijeku.
Hrvatski sokol obilježava svoj dan 30. travnja u spomen na Petra Zrinskog i Frana Krstu Frankopana. Dan Počasne garde slavi se 21. ožujka u spomen na dan 1848. godine kada je uspostavljena Đačka straža ili počasna garda Hrvatski sokol, koja je čuvala i bana Josipa Jelačića.
Dan zastave Hrvatskog sokola obilježava se 16. rujna u spomen na dan kada su 1896. hrvatski sveučilištarci, pod zastavom Hrvatskog sokolskog saveza i pod vodstvom Stjepana Radića i Vladimira Vidrića, spalili mađarsku zastavu ne podržavajući tadašnji režim.
Slika 2. Povijesne postrojbe (MJ)
Križevačka djevojačka straža
Križevačka djevojačka straža je povijesna hrvatska vojna postrojba. Križevačka djevojačka straža prvi se je put sastala 11. srpnja 1848. godine kad se je na proputovanju u Križevcima nakratko zadržao hrvatski ban Josip Jelačić. Djevojačka se straža postavila na ulazu u biskupski dvor. Činile su je naoružane domorodne Križevčanke. Bana su čuvale tijekom cijeloga njegova zadržavanja u Križevcima.
Straža je obnovljena 2008. godine pod vodstvom Marije Škrlec. Od ožujka 2011. godine članice su Saveza povijesnih postrojbi Hrvatske vojske. Godine 2016. primljena je u Beču u punopravano članstvo Europskog savjeta povijesnih postrojbi kao treća članica iz Hrvatske te jedina ženska postrojba. Jedina je ženska povijesna postrojba na svijetu ovakve vrste.
Keglevićeva straža Kostel
Keglevićeva straža Kostel je počasno-povijesna postrojba Krapinsko-zagorske županije. Osnovana je 12. ožujka 2001. godine unutar Kluba „Kostelska pištola“.
Izrasla je iz tradicije osobnih čuvara grofova Keglevića od Bužima, o čemu prvi povijesni trag datira s početka 1523. godine. Te je godine Juraj Brandenburški prodao Petru Kegleviću od Bužima grad i posjed Kostel za 13 000 forinti, nakon čega on postaje glavno sjedište velikaške obitelji. Petar Keglević držao je u gradu posadu oboružanu „pištolama“ koja je nadzirala ceste prema susjednoj Štajerskoj. U čast Isusova uskrsnuća Petar Keglević slao je naoružanu stražu da u noći s Velike subote na Uskrs čuva grob Isusa Krista te se ujutro nakon izlaska iz crkve slavilo pucnjevima iz pištola. Običaj uskrsnog pucanja, „streljanja iz pištole“, u Kostelu podno starog grada – kaštela Kostelgrada proglašen je 2012. nematerijalnim kulturnim dobrom, uvršten na Listu zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske i stavljen pod odgovarajući sustav zaštite i očuvanja kulturnih dobara.
Keglevićeva straža službena je počasna postrojba Krapinsko-zagorske županije od 19. prosinca 2008. Član je Saveza povijesnih postrojba hrvatske vojske, organizator smotre kuburaških društava Krapinsko-zagorske županije i član Europskog saveza povijesnih postrojbi.
Karlovačka građanska garda
Premda nema pouzdanih podataka o datumu, pretpostavlja se da je Karlovačka građanska garda osnovana 1765. godine. Od tada pa do 1850., kad je raspuštena, imala je važnu ulogu u karlovačkoj povijesti.
Već se 1803. zbog opasnosti od Francuza postrojba povećava na četiri kumpanije. Svaka je imala 250 momaka, a bile su pod zapovjedništvom kapetana Ivana Kreča. Grad Karlovac u to je doba bio osmišljen kao vojna utvrda – bio je sjedište brojnih pukovnija i svih rodova vojske, a nakon osnivanja i sjedište Karlovačke građanske garde.
Garda je preustrojena 20. kolovoza 1813. godine. Dolaskom Francuza u grad gardisti dobivaju nove odore koje su nabavljali sami, a puške i sablje kojima su bili naoružani nabavljala je gradska općina. Kolika je bila popularnost i važnost Garde vidi se i iz činjenice da je obrtnik mogao otvoriti obrt u gradu tek ukoliko je barem nekoliko godina u njoj služio.
Zastava Garde blagoslovljena je 8. rujna 1840., a svjedok blagoslovu bio je grof Janko Drašković. Na jednoj strani zastave bio je grb Karlovca i tekst Ljubav domovini, a na drugoj grb kralja Ferdinanda I. i tekst Vjernost kralju.
Garda se 1848. ponovno preustrojava. Njezini pripadnici nose hrvatska obilježja, a zapovjednik je bio ugledni karlovački trgovac Hinko Davilla. No, nastankom novih političkih prilika i uvođenjem apsolutizma oko 1851. potpuno se gasi i idućih 145 godina nema zapisa o njezinu postojanju.
Slika 3. Povijesne postrojbe (MJ)
Karlovačka građanska garda je povijesno-protokolarna postrojba grada Karlovca. U današnjem sastavu djeluje od 1996., kada je osnovana Odlukom Gradskog vijeća grada Karlovca, na inicijativu pripadnika 110. brigade Hrvatske vojske. Garda je članica Saveza povijesnih postrojba hrvatske vojske, a 2015. primljena je i u Savez europskih povijesnih vojnih postrojba.
Prvo postrojavanje bilo je na sam Dan grada Karlovca 13. srpnja 1996. godine.
Gradska straža Bakar 1848.
Povijest Gradske straže počinje u travnju 1779. kad je kraljica Marija Terezija Bakru dodijelila povelju kojom ga proglašava slobodnim kraljevskim gradom. Jedna je od povlastica tog statusa bilo i pravo da u gradskoj službi, uz ostale činovnike, bude i šest gradskih stražara na čelu s desetnikom (Militia urbana). Sve do 1918. i raspada Austro-Ugarske Monarhije Gradska straža ispunjavala je svoju zadaću čuvanja javnoga reda i mira te stražarenja ispred vrata dvorane u kojoj su se održavale sjednice Kapitalnog (gradskog) vijeća.
Slika 4. Povijesne postrojbe (MJ)
Revolucionarne 1848. godine bakarska je Gradska straža, onda nazivana Narodna straža, odigrala važnu ulogu u događajima koji su omogućili pripajanje Rijeke tadašnjoj Banskoj Hrvatskoj. Tad se, naime, oko 150 pripadnika bakarske Narodne straže pridružilo ulasku u Rijeku pod vrhovnim vodstvom Josipa pl. Bunjevca, nakon čega je Rijeka i pridružena Banskoj Hrvatskoj. Odred Narodne straže iz Bakra vodio je odvjetnik Avelin Ćepulić koji se poslije istaknuo i u političkom životu Hrvatske kao borac protiv pristizanja Mađara na hrvatsku obalu.
Gradska straža Bakar 1848. osnovana je 2009. godine kao udruga povijesne postrojbe hrvatske vojske koja svojim djelovanjem i nastupima oživljava dijelove bogate hrvatske povijesti i vojne tradicije grada Bakra.
Frankopanska garda Ogulin
Frankopanska garda Ogulina kao udruga osnovana je 30. svibnja 2004. u spomen na postrojbu koja se prvi put spominje 1553. godine. Želja osnivača bila je da se očuvaju i novim generacijama prenesu dijelovi prošlosti i vojne povijesti toga kraja. Ime je dobila po osnivaču grada Ogulina Bernardinu Frankopanu, sinu kneza Stjepana Frankopana, vlastelina Modruškog. U njegovo su vrijeme i nastale prve vojne formacije na tim prostorima.
Frankopanska garda Ogulin čuva i njeguje tradicionalnu odoru i oružje iz doba Vojne krajine, a sadašnja je odora iz vremena Ogulinske pukovnije. Njom je, za vrijeme svojeg službovanja u Ogulinu, zapovijedao ban Josip Jelačić.
Dubrovački trombunjeri
Dubrovački trombunjeri su povijesna vojna postrojba, po predaji utemeljena 1417. godine. Naoružani su posebnim vatrenim oružjem nazvanim trombuni.
Iz šesnaestoga stoljeća potječu najraniji povijesni zapisi o bratovštini bombardijera čije je sjedište u to vijeme bila crkva svetog Sebastijana uz Dominikanski samostan gdje je bio smješten i oltar posvećen njihovoj zaštitnici svetoj Barbari. Mnogi trombuni koji su i danas u upotrebi izliveni su 1929. godine u Vinkovcima. Trajno su djelovali do Prvoga svjetskog rata s prekidima tijekom austrijske vlasti. U novije vrijeme rad su obnovili 1970. godine. Dio su zaštićene nematerijalne svjetske baštine.
Slika 5. Povijesna postrojba (MJ)
Zrinska garda Čakovec
Garda je stolovala u Čakovcu od 1546. do 1670. godine. Želja je osnivača Udruge da se ne zatre spomen na članove obitelji Zrinski, već da i budući naraštaji u njihovoj domovini i izvan nje časte njihova djela i uče kako se njeguje čovjekoljublje, poštuje obitelj i brani dom te čuva domoljublje i bogoljublje. Svojim aktivnostima Udruga želi promovirati i turistički afirmirati Čakovec kao grad Zrinskih i Međimurje kao županiju Zrinskih. Zrinska garda Čakovec hrvatska je udruga osnovana 30. travnja 2001. s ciljem očuvanja i promocije baštine slavne hrvatske plemićke obitelji Zrinski.
U sklopu Udruge djeluje povijesna postrojba s gardistima, topnikom i bubnjarskim orkestrom u povijesnim odorama iz vremena Zrinskih.
Hrvatska bratovština Bokeljska mornarica 809.
Tradicija Bokeljske mornarice u najvećoj je mjeri izražena u tradicionalnoj Proslavi sv. Tripuna, zaštitnika grada Kotora, koja svoje korijene vuče još iz 809. godine kad su kotorski mornari prenijeli moći sveca s mletačkoga broda u Kotor. Taj su običaj Bokelji donijeli sa sobom u Hrvatsku i prakticiraju ga od 1924., kad su u Zagrebu osnovali svoju zavičajnu udrugu. Kulturološke vrijednosti te tradicije prepoznate su i danas, tako da je Proslava sv. Tripuna, način kako je obilježavaju Bokelji u Hrvatskoj, upisana u registar nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske.
Hrvatska bratovština Bokeljska mornarica 809. u Hrvatskoj baštinica je tradicije Bokeljske mornarice koja je, prema predaji, osnovana prije dvanaest stoljeća u Kotoru, u Boki kotorskoj, današnjoj Crnoj Gori. U Zagrebu je Društvo „Bokeljska mornarica“ 1991. reorganizirano u udrugu Hrvatska bratovština Bokeljska mornarica 809., koja kao središnja organizacija u Republici Hrvatskoj (podružnice ima u Puli, Rijeci, Zadru, Splitu i Dubrovniku) okuplja Bokelje, njeguje zavičajne tradicije i surađuje s društvom u Kotoru. Prvo Društvo „Bokeljska mornarica“ u Hrvatskoj osnovano je u Zagrebu 1956. godine. Desetak godina poslije osnovano je u Rijeci i Splitu. Početkom devedesetih godina prošloga stoljeća Hrvati koji su pod pritiskom morali napustili Boku osnovali su iste udruge u Puli i Dubrovniku.
Pet bratovština bokeljskih Hrvata djeluju po istim nazivom: Hrvatska bratovština Bokeljska mornarica 809. te su pod zajedničkom krilaticom „Fides et honor!“ (lat. vjera i čast!).
Izvori: Saveza povijesnih postrojba hrvatske vojske, hrvatski-vojnik.hr, Lada Puljizević
Mi Hrvati, od stoljeća sedmoga (crtice)…
