Molitva – Nedjelja, 19. travnja
Božja prisutnost
“Stojim na vratima i kucam”, kaže Gospodin.
Koje li divne povlastice da Stvoritelj i Gospodar svih stvorenja želi doći k meni!
Svim srcem prihvaćam njegov dolazak.
Sloboda
Trebam se isključiti iz buke; izdići se iznad buke;
buke koja prekida uspostavljen odnos, koja razdvaja.
Trebam se vratiti slušanju Boga.
Svjesnost
Pomozi mi Gospodine da budem još svjesniji tvoje blizine.
Nauči me kako da te prepoznam u drugima.
Ispuni moje srce zahvalnošću za sve one trenutke
kada si mi preko drugih ljudi iskazao svoju brigu.
Riječ Gospodnja
Iv 20,19-31
Uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: “Mir vama!” To rekavši, pokaza im svoje ruke i bok. I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina.
Isus im stoga ponovno reče: “Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.” To rekavši, dahne u njih i kaže im: “Primite Duha Svetoga. Kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se; kojima zadržite, zadržani su im.”
Ali Toma zvani Blizanac, jedan od dvanaestorice, ne bijaše s njima kad dođe Isus. Govorili su mu dakle drugi učenici: “Vidjeli smo Gospodina!” On im odvrati: “Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati.” I nakon osam dana bijahu njegovi učenici opet unutra, a s njima i Toma. Vrata bijahu zatvorena, a Isus dođe, stade u sredinu i reče: “Mir vama!” Zatim će Tomi: “Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran.” Odgovori mu Toma: “Gospodin moj i Bog moj!” Reče mu Isus: “Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju!”
Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. A ova su zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da vjerujući imate život u imenu njegovu.
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Uskrsnuli Isus susreće svoje prijatelje prvi put nakon što su ga napustili kad mu je bilo najpotrebnije. Mora da je to bio trenutak od kojega su svi strahovali. No njegove riječi, dvaput izgovorene, bile su: ”Mir vama”. Bez odbijanja, bez prijekora, samo ”mir”. A onda im je pokazao rane, nepogrješive znakove.
”Kao što mene posla Otac tako i ja šaljem vas.” Dok su mislili da su kao njegovi učenici pali u bezdan, on im povjerava isto poslanje koje je i sam primio od Oca. I sada znaju da nisu oni izabrali njega nego je on izabrao njih. Njihovo poslanje, poslanje donošenja oproštenja grijeha, treba biti nošeno snagom Duha Svetoga. Stojim i divim se prisutnosti uskrsnuloga Isusa dijeleći njegovu veliku radost i radost njegovih prijatelja pri tom susretu.
Razgovor
Zamjećujem li svoje reakcije dok molim uz Božju riječ?
Je li ona za me izazov, utjeha ili mi je odbojna?
Dok zamišljam Isusa kako sjedi ili stoji kraj mene,
u povjerenju, kao najboljem prijatelju, govorim mu o svojim osjećajima.
Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
