TwitterFacebookPinterestGoogle+

HRVATSKA BAŠTINA ̶ Proljetna procesija Ljelja iz Gorjana

Slika 1. Godišnji proljetni ophod kraljice ili Ljelje iz Gorjana (foto: Ivo Pervan)

 Proljetna procesija Ljelja (kraljica) iz Gorjana uvrštena je 2009. godine na UNESCO-ovu listu svjetske nematerijalne kulturne baštine. Mjesto Gorjani nalazi se 10-ak kilometara od Đakova, a prvi se put spominje u 13. stoljeću.

Ljelje su djevojke iz sela Gorjani kod Đakova koje u proljeće, o blagdanu Duhova, odjevene kao kraljice obilaze selo i izvode ritual sastavljen od osobitih pjesama i mačevnog plesa. Dijele se na kraljice i kraljeve; desetak kraljeva (djevojaka) nosi sablje i muške šešire ukrašene cvijećem, a upola manje kraljica na glavama, poput mladenki, imaju bijele vijence. Iz šireg repertoara kraljičkih tekstova odabiru pjesme primjerene obitelji koju posjećuju; najčešće pjevaju djevojci, mladiću ili mladoj nevjesti. Zatim kraljevi izvode ples sa sabljama, a kraljice pjesmom komentiraju plesne figure. Slijedi narodni ples uz pratnju glazbenika, kojemu se mogu pridružiti i ukućani. Nakon što ih počaste hranom i pićem povorka odlazi u drugu kuću. Drugoga dana Duhova odlaze u susjedno selo ili obližnji gradić. Na kraju slijedi zajednička gozba i zabava kod jedne od sudionica.

 Nekada su se djevojke okupljale u kući jedne od sudionica, u popodnevnim satima. Kada bi se sve okupile, kretale su u ophod po selu posjećujući sve kuće gdje su ulazna vrata bila otvorena. Tu su pjevale i plesale, a domaćini su ih darivali. U novije su vrijeme uvedene neke male promjene. Zadnjih nekoliko godina, od kad je običaj obnovljen, gorjanske ljelje na blagdan Duhova idu na sv. misu nakon koje pred crkvom plešu kolo uz pratnju tamburaša. Iz crkvenoga dvorišta kreću u ophod po selu. Posjećuju domove sumještana koji su izrazili želju da ih ljelje posjete.

U Hrvatskoj je taj običaj bio raširen na području Slavonije, Srijema i Baranje. Običaj se u većini mjesta počinje gubiti već koncem 19. stoljeća. U Gorjanima je, uz pauzu od 1956. do 2005., u izvornom obliku zadržan do današnjih dana.

Običaj ne potječe iz turskoga doba, kako se često priča, nego iz pradavnih vremena Slavena. Uloge kraljica i kraljeva (djevojaka s urešenim šeširima na glavi kao oznakama muškoga spola), te čauša, zastavnika, djeveruša i djevera otkrivaju svadbenu tematiku ovih ophoda. Smatra se da je Ljelja žena slavenskog boga Peruna. Premda značenje i izvor ovog rituala nije pouzdano poznat, seljani ga smatraju simbolom sela Gorjani.

Običaj je u kasnom srednjem vijeku bio poznat Hrvatima diljem prostora koje nastanjuju. Tako su Gundulić i Palmotić dobro poznavali taj običaj, uspoređivali su ih s Amorom i Kupidom.

Godišnji proljetni ophod kraljice u Gorjanima, Slavonske kraljice ili Ljelje, narodni običaj, upisan je 1966. godine kao hrvatska kulturna baština. Prepoznat je 2007. kao nematerijalna svjetska baština i 2009. godine upisan je na UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske baštine u Europi. Kulturno-umjetničko društvo ”Gorjanac” iz Gorjana skrbi nad ovim nematerijalnim dobrom.

Izvori: Ministarstvo kulture, http://www.min-kulture.hr/, Matea Lacmanović, Marija Novak, Ivan Lovrić

Mi Hrvati, od stoljeća sedmoga (crtice)…

Komentari