TwitterFacebookPinterestGoogle+

HRVATSKA BAŠTINA ‒ Maksimilijan Vrhovac

Slika 1. Spomen-ploča u Maksimiru (MJ)

Maksimilijan Vrhovac (1752. – 1827.) zagrebački biskup, kulturni mecena i preteča ilirskog pokreta. Bio je profesor dogmatike na zagrebačkoj Akademiji te vicerektor i rektor  sjemeništa u Zagrebu (1785.) te rektor sjemeništa u Pešti (1786.). Uključio se u Masonsku ložu Ugarske te je svoja iskustva nastojao prenijeti u Hrvatsku. Car Josip II imenovao je Maksimilijana Vrhovca biskupom 1787. Vrhovac je djelovao politički i pokrenuo akciju sjedinjenja hrvatskih zemalja nakon što je Dalmacija pripala Habsburškoj Monarhiji (1797.). Spriječio je pokušaj uvođenja mađarskoga jezika u hrvatsku javnu upravu jer se zalagao da  latinski ostane službeni jezik, a s druge strane poticao je narod da govori i piše hrvatskim jezikom. Kupio je tiskaru u Zagrebu (1794.) i tiskao izdanja na hrvatskome jeziku. Godine 1809. postao je banski namjesnik te organizirao otpor francuskoj vlasti. Nakon poraza Napoleona radio je na sjedinjenju hrvatskih krajeva južno od Save, koji su bili u sastavu Kraljevine Ilirije. Vrhovac je skupljao knjige i stvorio bogatu knjižnicu, nabavio je veliki broj starih knjiga (neprocjenjive vrijednosti) iz Pešte, Beča i Venecije i uključio ih u fond svoje knjižnice, koju posredstvom Hrvatskoga sabora otvara javnosti (1809.). Njegova knjižnica je preteča današnjoj Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici. Godine 1818. Sveučilišnoj knjižnici darovao je nekoliko tisuća knjiga. Poticao je narod (1813.) i svećenike da skupljaju stare knjige, rukopise, narodne pjesme i poslovice. Zalagao se za razvoj jedinstvenoga ilirskog jezika i pravopisa. Radio je na hrvatskome prijevodu Biblije, ali nije uspio dovršiti posao.  

Zaslužan je za uređenje zagrebačkog parka na crkvenom zemljištu; radovi su počeli 1787. Njemu u čast park nosi ime Maksimir. Neposredno prije smrti izgradio je sirotište za nezbrinutu djecu. Svoju humanost i nesebičnost Maksimilijan Vrhovac dokazao je financijskim ulaganjima u projekte kao što je prva javna bolnica u Zagrebu za čiju je izgradnju on osobno osigurao novac. Svoju ljubav za glazbu konkretizirao je 1827. godine osnivanjem Društva skladnoglasja za Hrvatsku, koje će 1925. postati Hrvatski glazbeni zavod. Oporučno je ostavio novac za uređenje Zagreba. 

Potaknuo je osnivanje udruženja za regulaciju rijeke Kupe (1800.) i surađivao s F. Vukasovićem prilikom izgradnje Lujzinske ceste jer je poticao povezivanje panonske i primorske Hrvatske. God. 1806. postao je vlasnikom Stubičkih toplica te je svojim gradnjama znatno pridonio razvoju mjesta i lječilišta (1811.).

U rukopisu je sačuvan dio njegova Diariuma, a čuva se u Nadbiskupskom arhivu u Zagrebu. Dopisivao se sa suvremenicima u Hrvatskoj i drugim zemljama. Spada među najistaknutije osobe kraja 18. i početka 19. stoljeća. Bio je biskup 40 godina. U svom je biskupskom dvoru okupljao slikare, književnike, profesore, glumce i glazbenike, a sve zbog društvene promocije Zagreba i hrvatskih ljudi općenito. Zagreb je u njegovo vrijeme postao kulturno i političko središte Hrvatske.

Biskup je imao i mnogo problema jer je bio optužen da je član masonske lože koja radi protiv vladarske kuće Habsburg. Uspio se osloboditi optužbi neprestano naglašavajući da su mu važni samo njegov životni poziv i dobrobit hrvatskoga naroda. Jedno od poznatijih djela je Podvuchanya vu naj poglavitesheh vere iztinah, y naj oszebitesheh kerztchanzkeh dusnoztjah (1822.).

Godine 1788. biskup Vrhovac je uredbom Regulatio divinorum in ecclesia cathedrali propisao uvođenje rimskoga obreda. Za vrijeme biskupske službe posjećivao je crkve i župe, dijelio sakramente potvrde, brinuo o izgradnji i popravku crkava. U biskupiji je 1789. osnovao stotinjak novih župa. Posebno se brinuo o izobrazbi klera te inzistirao na pastoralnom radu svećenika. Godine 1799. proveo je reformu sjemeništa i reorganizirao teološki studij.

Sahranjen je u Zagrebačkoj katedrali.

Izvori: Hrvatska enciklopedija. Znameniti i plemeniti Hrvati

Mi Hrvati, od stoljeća sedmoga (crtice)…

dr. Marko Jukić

Komentari