Molitva – Nedjelja, 24. svibnja
Božja prisutnost
Dok sjedim za računalom, Bog je ovdje prisutan,
on udahnjuje život meni i svemu oko mene.
Nekoliko trenutaka ću sjediti u tišini,
i postati svjestan Božje prisutnosti.
Sloboda
U ostvarenju unutarnje slobode najčešće me blokira moja sklonost
da se dam zarobiti strahovima i očekivanjima što bih morao ili trebao biti.
Moje uobičajene reakcije me priječe da istražim razna područja svoga rasta i sazrijevanja.
Molit ću za veći osjećaj unutarnje slobode
i da mogu postići nešto novo od onoga što Bog od mene zahtijeva.
Svjesnost
Biti svjestan nečega znači to i zapažati.
Gospodine, pomozi mi da uvijek budem svjestan da si mi darovao život;
hvala ti na tom daru života.
Nauči me kako da se saberem i budem smiren te uživam u stvarima koje si za me stvorio.
Da zapažam ljepotu koja me okružuje,
divote planinskih vrhunaca, mirnoću jezera, krhkost cvjetne latice…
Uvijek moram biti svjestan da sve to dolazi od tebe.
Riječ Gospodnja
Iv 17, 1-11a
U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i progovori: ”Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao. A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista. Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti. A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo. Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji bijahu, a ti ih meni dade i riječ su tvoju sačuvali. Sad upoznaše da je od tebe sve što si mi dao jer riječi koje si mi dao njima predadoh i oni ih primiše i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te povjerovaše da si me ti poslao. Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su tvoji. I sve moje tvoje je, i tvoje moje, i ja se proslavih u njima. Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi.”
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Gospodine, trebam se potruditi da ove tvoje riječi razumijem bolje. Opis vječnoga života je jasan. Poznavati jedinoga i pravoga Boga nadilazi moje shvaćanje.
Ono što nosim u svome tijelu jesu okus, miris, sluh, dodir i vid pomoću kojih u sebe upijam realnosti svijeta u kojemu se krećem. Kako mi oni koriste u otkrivanju i spoznaji tvoje prisutnosti? Kako ih povezati s duhovnom dimenzijom moje osobnosti?
Razgovor
Gospodine, ime si moje urezao u dlanove svojih ruku.
Čak ako me i drugi zaborave, ti nikada nećeš.
Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
