TwitterFacebookPinterestGoogle+

Dr. Zdenka Čorkalo: Prođe li ono što prođe?

  • Written by:

Razgovor s Ivanom Turudićem, predsjednikom splitske podružnice Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora.

Gledamo se na adaptiranoj korona udaljenosti, kroz uzak prostor između donjeg i gornjeg kapka vidim mu svjetle oči. Dođe mi da pred njima spustim pogled, spustim naklon do poda, ne bih klekla jer samo pred Bogom klečim, a ovo je na mojoj ljudskoj razini najviše što mogu. On govori a ja zaključujem kako njegova poniznost i ne veličanje sebe, ne daju da kaže koju riječ viška ni o patnji.Ratna rana nije kao druge rane, ona ne prođe nikada. I da joj svaki dan stavljaš  ljekovite obloge, nema zacjeljenja jer poniženju nema pomoći. Zbog toga se ne smiju  umanjivati zla vremena ni skraćivati istini noge jer je istina ionako slaba na nogama. Tjeranje da se međusobno upucaju suborac i on, skup je metak – nož je jeftiniji, umrijeti se na silu ne može ali bi se od sile moglo, pa, daj Bože, silu daj da smrt uspravi križ poniženog i izmučenog čovjeka. Tako je Ivanu bilo. Neuslišana molitva je donijela plod  – svjedočenje, jer što da su svi mrtvi. Kad je tako, kad si Bože učinio prema svomu planu, pomozi da se ti preživjeli ne umrtve, nego neka svaka početnica započne velikim slovima mučenih i ubijenih koje bi netko danas najrađe bacio u smeće, na otpad. A patnja bačena na gomilu puca bez upozorenja! Svaka ruka , koja je cvijećem kitila tenkove hrabreći ih da progovore umjesto da im  oduzme riječ, mora vratiti  u sjećanje sve ovo što joj je pobjeglo u zaborav.Svaki Hrvat mora držati u pameti kako se lako postane legitimni vojni cilj. Svaki Englez, koji se „pravi englez”, mora znati koga su sve otpratili pod englesku travicu.K onima koji nas vrijeđaju, ne treba ići po još!

Gora Šamarica, jedna je od nekoliko uzvisina ili kosa na Zrinskoj gori. Zahvaća središnji dio Banije. Dijeli Baniju na dva dijela: sjeverni i zapadni petrinjsko- glinski kraj, istočni i južni kraj je kostajničko- dvorski. Baš lijepo, korisno zdravlju i planinarima. Ivan nije imao vremena diviti se. Tko bi rekao da tu ima mučilišta, jama u koje ne upadneš slučajno nego te bace u nju. Mrtvog ili da umreš.

Glina grad, poznat kao grad „hrvatske himne“ jer je Josip Runjanin u Glini skladao himnu. Kako nedužno i nacionalno ponosno, bez straha smiješ samo to priznati. Prošlo je šest mjeseci, pet dana, trinaest minuta i nekoliko sekundi dok Ivan nije razmijenjen i izašao iz bajkovitog logora živih mrtvaca. Imao je  dvadesettri godine.

Rijeka Una je rijeka u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine. Čini veliki dio prirodne granice  Hrvatske i B i H. U Jasenovcu se ulijeva u rijeku Savu. Prelijepa Una je zapamtila da se na smrt premlaćene i izmučene ljude bacalo u njezine vode, usput pucajući u njih. Bog je Ivana vadio i izvadio iz rijeke, hladeći mu rane.

Bože, učini da nam srce ne bude logor u kojem su zarobljene sve  drage riječi. Raspusti logor!  Reci ljudimada ne kupuju riječi u prodavaonicama za ukrase, nego neka se zaduže u tebe, Bože, ti ćeš ih uputiti s kojeg se puta ne  treba vraćati,i da se sa stabala ne razbacuju plodovi a iz duše ne izbacuju darovi.

Dragi Ivane, prođe li ono što prođe?

Zdenka Čorkalo             

Komentari