TwitterFacebookPinterestGoogle+

HRVATSKA BAŠTINA – Ivan Mažuranić

Slika 1. Bista Ivana Mažuranića na Zrinjevcu (MJ)

Ivan Mažuranić (1814. – 1890.), hrvatski pjesnik, jezikoslovac, prevoditelj, političar. Prvi hrvatski ban pučanin od 1873. do 1880. Osnivač (1862.) i vođa Samostalne narodne stranke.

Na poziv bana Josipa Jelačića uključio se u politiku 1848. godine, pristupio je novoosnovanom Banskom vijeću.

Središnji odbor s Mažuranićem na čelu je 1848. godine raskinuo državnopravne veze s Ugarskom. U Beču je od 1850. zastupao najviše političke funkcije vezane uz Hrvatsku: zamjenik generalnoga prokuratora i državni nadodvjetnik, predsjednik Privremenoga dvorskoga dikasterija za Hrvatsku i Slavoniju, predsjednik Hrvatske dvorske kancelarije. U Zagrebu je 1850. imenovan zamjenikom državnoga tužitelja za Hrvatsku i Slavoniju, a 1854. državnim tužiteljem.

Mažuranić je službovao u Hrvatskom saboru od 1861., a 1862. potaknuo je osnivanje Stola sedmorice. Bio je predsjednik Matice ilirske 1858. do 1872., podupirao je Narodnu stranku, a 1862. potaknuo je osnivanje Samostalne narodne stranke. Bio je sklon Beču pa mu je to pomoglo da postane prvi ban pučanin. Za predsjednika Hrvatskoga sabora izabran je u siječnju 1872. godine.

Obnašao je bansku dužnost od 20. rujna 1873. do 21. veljače 1880. Podnio je ostavku zbog otezanja s obnovom financijske nagodbe i priključenja Vojne krajine banskoj Hrvatskoj.

Za vrijeme njegova banovanja izvršene su reforme u pravosuđu, političkoj upravi i školstvu. Uvedena je odgovornost bana (vlade) Saboru, dioba sudstva i uprave te neovisnost sudaca, moderna upravna organizacija, racionalnija sudbena organizacija i racionalniji kazneni postupak, moderniji penološki sustav, sloboda tiska i porotno suđenje, uređeno je pravo na javno okupljanje, donesen je zakon o zavičajnoj pripadnosti, liberaliziran izborni postupak, uvedeni su zametci nekih javnih služba (statistička služba, javno zdravstvo, unaprjeđenje poljoprivrede), laicizirano je i poboljšano pučko školstvo i osnovano Zagrebačko sveučilište.

Nakon ostavke odbio je barunsku titulu i živio povučeno do 1884. kada je postao saborski zastupnik (do 1887.).

 

Mažuranić književnik

Pisao je pjesme (Pozdrav Vinodolu, Primorac Danici, Danici Ilirskoj, Vekovi ilirije, Javor, Peru i druge), bavio se hrvatskim jezičnim izrazima, vergilijanskim epom. Matica ilirska mu je povjerila da dopiše XIV. i XV. poglavlje Gundulićeva epa Osman. Napisao je ep Smrt Smail-age Čengića, koji je preveden na: armenski, češki, poljski, ruski, albanski, njemački, engleski, španjolski, talijanski, švedski, latinski, esperanto i druge jezike. Autor je i drugih proznih djela.

 

Kao jezikoslovac, ostvario je prvi uistinu moderan hrvatski rječnik. Zajedno s Jakovom Užarevićem, 1842. izdao je hrvatsko-njemački rječnik (Njemačko-ilirski slovar) s 40.000 riječi. Tvorac je nekih hrvatskih riječi.

Citat:

„Gospodo, da mi je tko rekao: kaži tvoj simbol političke vjere, koji je? Ja bih rekao: suvišno baš pitati; ali, kad me ne poznaš, reći ću ti; i ja bih rekao: ja sam Hrvat; ja bih rekao: vjerujem u Kraljevinu Hrvatsku, u njezinu prošlost, u njezinu sadašnjost i – ako Bog da – u njezinu budućnost.“ (iz govora u Hrvatskome saboru, 13. prosinca 1886. godine)

Izvori: Dunja Fališevac, enciklopedija, Đuro Vidmarović

Mi Hrvati, od stoljeća sedmoga (crtice)…

Dr. Marko Jukić

Komentari