HRVATSKA BAŠTINA – Baščanska ploča
Slika 1. Kopija Baščanske ploče u crkvi sv. Lucije (MJ)
Baščanski župnik Petar Dorčić pronašao je 15. rujna 1851., u crkvi sv. Lucije u Jurandvoru kod Baške (otok Krk), Baščansku ploču. Župnik je na ploču, koja je bila ugrađena u pod crkve, upozorio Ivana Kukuljevića Sakcinskog. Ploču je Ivan Kukuljević Sakcinski predstavio znanosti 1851. godine. Grčki kanonik Ivan Crnčić djelomično je pročitao tekst na ploči. Nakon njega je to učinio Franjo Rački 1875. Ploča je na nekim mjestima oštećena pa postoje različita čitanja teksta. Najpoznatiji istraživači Baščanske ploče bili su Branko Fučić i Eduard Hercigonja.
Ploča predstavlja značajan izvor za povijest hrvatskoga naroda i jezika jer pokazuje suverenitet hrvatskoga kralja Zvonimira te razvitak hrvatske glagoljice. Stjepan Ivšić nazvao ju je “dragi kamen hrvatskog jezika”.
Slika 2. Tlocrt opatije sv. Lucije (MJ)
Ploča je pisana glagoljicom, otprilike 1100. godine. Baščanska ploča izvorno je bila lijevi plutej, pregrada, na crkvenoj pregradi koja je dijelila redovnički kor od prostora za puk, a svojim značajkama, oblikom, veličinom i ornamentom loze koji se proteže rubom ploče odgovara tipičnim plutejima predromaničkog i romaničkog razdoblja na hrvatskoj obali. Teška je oko 800 kilograma, visoka 99,5 cm, široka 199 cm, debela od 7,5 – 9 cm; isklesana je od bijeloga vapnenca.
Danas je izložena u auli Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, a u crkvi svete Lucije nalazi se njena kopija.
Slika 3. Crkva sv. Lucije (MJ)
U samoj se Baščanskoj ploči navodi da je kralj Zvonimir darovao zemljište u prošlosti (v dni svoje). Crkva je zidana u vrijeme opata Dobrovita koji je živio u vrijeme kneza Kosmata koji je vladao Krajinom te se to vjerojatno može povezati s vremenom prije mletačke dominacije nad Krkom oko 1116. godine ili krčkih knezova Frankapana, mletačkih vazala koji počinju vladati između 1118. i 1139. godine. Dobrovit je vjerojatno postavio pluteje. Postojale su dvije ploče, a od druge su nađeni samo dijelovi.
Slika 4. Unutrašnjost crkve sv. Lucije (MJ)
Ploča dokumentira živi hrvatski jezik s natruhama knjiškog crkvenoslavenskog jezika. Čakavica i staroslavenski miješaju se i u gramatici i u leksiku.
Transliteracija 13 redaka Baščanske ploče na latinicu, prema Branku Fučiću:
Prijepis na suvremeni standardni hrvatski jezik:
Ja, u ime oca i Sina i Svetoga Duha. Ja
opat Držiha pisah ovo o ledini koju
dade Zvonimir, kralj hrvatski u
dane svoje svetoj Luciji. Svjedoče
mi župan Desimir u Krbavi, Martin u Li-
ci, Piribineg u Vinodolu i Jakov na o-
toku. Da tko poreče, nega ga prokune i Bog i 12 apostola i 4 e-
vanđelista i sveta Lucija. Amen. Neka onaj tko ovdje živi,
moli za njih Boga. Ja opat Dobrovit zi-
dah crkvu ovu sa svoje dev-
etero braće u dane kneza Kosmata koji je vl-
adao cijelom Krajinom. I bijaše u te dane Mi-
kula u Otočcu sa svetom Lucijom zajedno.
Pisana je prijelaznim tipom glagoljice, s oble na uglatu. Usporedno s glagoljičkim slovima, javljaju se i neka latinična i ćirilićna (I, M, N, O, T, V), a isti je slučaj i s drugim hrvatskim spomenicima pisanih glagoljicom iz 11. i 12. stoljeća. Zanimljivo je da počinje sa slovom A, a završava slovom O, kao alfa i omega (grč.), početak i kraj.
Mi Hrvati, od stoljeća sedmoga (crtice)…
Dr. Marko Jukić
