TwitterFacebookPinterestGoogle+

HRVATSKA BAŠTINA – Samostan benediktinki u Zadru

Slika 1. Benediktinski samostan (MJ)

Benediktinke Sv. Marije u Zadru su od 27. do 29. listopada 2016. proslavile 950. obljetnicu darovnice hrvatskoga kralja Petra Krešimira IV. kojom je on na Božić 1066. g. u Šibeniku svojoj sestri Čiki, obnoviteljici samostana Sv. Marije, darovao posjede u Zadru i njegovoj okolici, a samostan Sv. Marije uzeo je pod svoju zaštitu osiguravši mu ‘kraljevsku slobodu’.

 

Slika 2. Čikin križ (MJ)

Smatra se da su samostan osnovali benediktinci iz Sv. Krševana već prije 906.; u natpisu uklesanom u kamen spominje se opatica Lampridija 920. g., a u samostanskom rukopisu spominje se opatica Agape 1050. Samostan Sv. Marije neprestano živi od 1066. do danas.

Nakon što je postala udovica, Čika je obnovila benediktinski ženski samostan Sv. Marije, a kao opatica naslijedila ju je njezina kći Vekenega. Bilo je to doba velike moralne obnove, kada je jačao molitveni život u samostanima i tako donosio duhovni napredak čitavom društvu. Čika je u samostan primala plemenitaške kćeri, utemeljila je ondje biblioteku, a sačuvan je i njezin osobni časoslov iz kojeg je svakodnevno molila. Napisan je u zadarskom skriptoriju Sv. Krševana kao prvi europski molitvenik za osobne potrebe. 

Petar Krešimir IV. daruje Čiki crkvicu ‘sancte Marie Minoris ante portam Bellate’ oko koje Čika počinje podizati samostan. Posjedi koje su stjecale opatice i koludrice samostana Sv. Marije i danas daju plod, održala se i tradicija poučavanja (Osnovna glazbena škola sv. Benedikta i dječji vrtić).

Ženski benediktinski samostan sv. Marije u Zadru iz 1066. nalazi se uz crkvu sv. Marije na istočnoj strani nekadašnjega rimskog foruma. Čika je u samostan donijela dva himnarija i jedan časoslov. Himnariji su zagubljeni, a časoslov je sačuvan i čuva se u Bodleyanskoj knjižnici u Oxfordu.

Čikina kći Vekenega (negdje Većenegra), nakon tragične pogibije svoga muža Dobroslava, ulazi kao redovnica u samostan sv. Marije oko 1072. Vekenega je kao poglavarica i prva Čikina nasljednica na opatskoj stolici znala koristiti velike političke promjene u Hrvatskoj krajem 11. stoljeća nagovorivši novoga kralja Kolomana da novčano podupre njezinu veliku građevinsku djelatnost na dovršenju trobrodne bazilike 1091. i podizanju novih samostanskih objekata. Uz kraljevsku pomoć uspjela je podići samostansku vijećnicu – vjerojatno najljepši presvođeni romanički prostor u Hrvatskoj – i veleban romanički zvonik koji nosi Kolomanovo ime i godinu 1105. Na zvoniku je na četiri kapitela uklesano Kolomanovo ime u spomen ulaska u Zadar 1102. godine. U kapeli u katu zvonika ima i ostataka zidnih slika iz 12. stoljeća. Vekenega je umrla 27. rujna 1111., a latinski stihovi koji ukrašavaju njezinu grobnicu u samostanskoj vijećnici (kapitulu) pravi su biseri domaće latinske poezije.

Godine 1507. Korčulanin Nikola Španić podiže pročelje i južni bočni zid crkve kao i glavni portal u renesansnom stilu. U unutrašnjosti je bogata barokna štukatura iz 1744.

II. svjetskom ratu samostan i crkva su srušeni u anglo-američkom bombardiranju Zadra. Crkva sa samostanom te zvonik i kapitul obnovljeni su tijekom poslijeratne obnove Zadra.

Samostanski arhiv čuva vrlo vrijednu zbirku povelja u kojima se spominju hrvatski kraljevi 11. stoljeća.

Zajedno sa samostanom rasla je i kulturna i umjetnička baština koju su koludrice kroz duga stoljeća očuvale i u Drugom svjetskom ratu, branile je po cijenu života ne odavši tajnu gdje je blago pohranjeno. Sada je to sakralno blago izloženo u Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti koju je Miroslav Krleža nazvao ‘Zlato i srebro Zadra’. Koludrice su čuvarice te izložbe i brinu o predstavljanju eksponata posjetiteljima među kojima su relikvijari, kipovi, slike svetaca i zlatovezi od 8. do 18. st.

Kada su u Drugom svjetskom ratu crkva Sv. Marije, samostan i kapitularna dvorana razoreni zapaljivim bombama, kao svjedok povijesti i romaničkog graditeljstva ostao je zvonik s natpisom iz 1105. g. koji je izgrađen o trošku hrvatsko-ugarskog kralja Kolomana. Osim što je sačuvano sakralno blago, sačuvani su i brojni spisi i pergamene koje bilježe hrvatsku povijest, a sada se čuvaju u Arhivu zadarskih benediktinki. Među mnogim dragocjenim spisima, tu se čuva i Kartular sv. Marije iz 11. st. u kojemu je darovnica hrvatskoga kralja Petra Krešimira IV.

Stalna izložba crkvene umjetnosti (“Zlato i srebro Zadra”)

Stalna izložba crkvene umjetnosti u Zadru postavljena je u sklopu crkve i samostana benediktinki  sv. Marije 1972. Zbirka je osnovana 1967. i ima oko 200 predmeta: kamene skulpture, slikarstvo, drvorezbarstvo, zlatarske radove, križeve, kaleže, ciborije, pokaznice, relikvijare (u obliku ruke, poprsja, pokaznice, pacifikali, kanonske tablice, okove ikona i drugo, vez, crkveno ruho i čipke). Radi se o kapitalnom objektu hrvatske kulture.

Izložba “Zlato i srebro Zadra” postavljena je u osam dvorana, na oko 1200 m2 prostora. Sestre benediktinke sačuvale su blago tijekom stoljeća, tijekom Drugoga svjetskog rata i u Domovinskome ratu.

Slika 3. Raspelo (MJ)

Posebno vrijedni izlošci su:

  • križić – relikvijar (enklopion) iz 7./8. stoljeća poznat (pogrešno) kao Čikin križić
  • relikvijari sv. Aroncija i sv. Jakova iz 9. stoljeća
  • srebrni relikvijari u obliku ruku optočeni dragim kamenjem od kojih je najstariji onaj iz 12. stoljeća
  • relikvijari u obliku poprsja od kojih najstariji potječu iz 14. stoljeća
  • mnoštvo križeva
  • ikone kojih ima od 13. stoljeća
  • kamena krstionica, dio ambona katedrale i drugi kameni ulomci iz 12. i 13. stoljeća
  • gotičke skulpture
  • slike koje su slikali majstori kao što su Vittore Carpaccioili Palma Mlađi.

Čikin križ, zalog vjere i ufanja, potječe iz 8. Stoljeća. Vjerojatno ga je netko donio iz Svete zemlje. Križ je načinjen od lijevanog i pozlaćenog bakra, a zapravo je kutijica u obliku križa s kopčom za vješanje. Na prednjoj strani prikazano je Kristovo raspeće i četiri poprsja evanđelista, a na poleđini ženski lik orans, moliteljica Bogorodica, s četiri svetice. Draž i misterij Čikina križa nije u njegovoj materijalnoj vrijednosti, već u činjenici da je sačuvan kroz 13 stoljeća kao zalog vjere i ufanja.

Njezin epitaf, nadgrobni natpis, u latinskim heksametrima, ide među najljepše latinske natpise 11. stoljeća. U jednoj ispravi hrvatski kralj Krešimir IV. opaticu Čiku nazvao je svojom sestrom (»soror mea Cicca«) ne misleći pritom vjerojatno samo na duhovno srodstvo te historičari slute u tom nazivu tijesnu vezu između hrvatske dinastije i ugledne zadarske obitelji priora Madija, kojoj su pripadale Čika i Vekenega.

 

Otkriće Marijana Grgića

Marijan Grgić (1929. – 1980.) otkrio je rukopisne molitvenike koje je s razlogom pripisao Čiki i Vekenegi. Marijan Grgić bio je teolog, kulturolog, muzikolog i povjesničar umjetnosti. Bio je kao župnik zauzet za pjevanje u Svetoj Stošiji jednako kao i za proučavanje i prezentiranje zadarske kulturne baštine, poznatoga zlata i srebra, ali i knjiga, glazbe i slikarstva. Organizirao je izložbu Zlato i srebro Zadra u Zagrebu (1972.), a bio je i voditelj i ravnatelj znamenite Stalne izložbe crkvene umjetnosti u Zadru. Otvorio je svojom knjigom vrata svestranom proučavanju književnosti, umjetnosti, glazbe, obrta.

Nastojanjem njegova prijatelja, Josipa Kolanovića, jednako kao i zajedničkim snagama nakladnika –  Hrvatskoga državnog arhiva, Kršćanske sadašnjosti i Matice hrvatske, Ogranka u Zadru, tiskan je tekst znamenite Grgićeve disertacije i kritički tekst Čikina i Većeneginina časloslova (Dva rukopisna časoslova samostana redovnica Svete Marije u Zadru) i još k tome faksimilirano izdanje (preslik) Čikina časoslova iz Oksfordske knjižnice (Liber horarum Cichae abbatissae, MS Can Lit. 277).

Grgić je posebice opisao Čikin časoslov te ga usporedio sa sličnim kodeksom njezine kćeri i drugim kodeksima slična sadržaja, ali iz novijih vremena. Notni zapisi u tim kodeksima bili su tema njegove magistarske radnje, obranjene u Engleskoj, a opis i značenje Čikina časoslova (Liber horarum) doktorske radnje koju je obranio na zagrebačkom Filozofskom fakultetu 1976.

Od analize zadarskih rukopisa, prvenstveno časoslova opatice Čike, ali i slična časoslova opatice Većenege, zatim Osorskog evanđelistara i drugih najstarijih kodeksa, Marijan je Grgić širio prostor istraživanja na vrijeme u kojem su kodeksi napisani opisujući duhovnu klimu stvaralaštva u vremenu kad su oni nastali. A nastali su u prijelomnom razdoblju europske kršćanske civilizacije nakon prvoga tisućljeća.

Za Čikin je časoslov utvrdio da je bio napisan prije nego što je Čika stupila u samostan (dakle oko 1060). Čikin časoslov ujedno je i najstarija sačuvana knjiga takve vrste u katoličkom svijetu. Osobni molitvenik u kasnijim je stoljećima postao dio osobnoga prestiža. Čikin časoslov napisan je u benediktinskom skriptoriju Svetoga Krševana krasnom beneventanom, s mnogo inicijala, u bojama i s ukrasom od zlata. O zadarskom podrijetlu knjige govore dijelovi sadržaja obaju časoslova, posebice godovi smrti ubilježeni u kalendar koji je doduše nastao ranije, u 9. stoljeću, a postankom je vezan uz šire područje sjeverne Hrvatske i Hrvatskoga primorja. Za Zadar su oba kodeksa vezana oblicima osebujna beneventanskog pisanja nota u napjevima, kao i samim tekstovima pojedinih himana. Većenegin je časoslov, dakako, mlađi, a on pokazuje kako se brzo i ustrajno Bogorodičin kult širio i utvrđivao na našem prostoru. Časoslovi opatica Čike i Većenege pokazuju svojim tekstovima kako je Zadar u 11. stoljeću bio na bogatu raskrižju crkvenih utjecaja s Istoka i sa Zapada te da se u njemu nisu samo prepisivali kodeksi nego su i sastavljane molitve i oficiji (Josip Bratulić).

Mi Hrvati, od stoljeća sedmoga (crtice)…

Dr. Marko Jukić

 

Komentari