HRVATSKA BAŠTINA – Dinara
Slika 1. Dinara (MJ)
Dinara je planina u Dinarskom gorju na granici Republike Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Dinara dijeli Livanjsko polje od Sinjskoga te čini prirodnu granicu između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske.
Pruža se u smjeru sjeverozapad-jugoistok u dužini od 84 km (druga po dužini planina u Dinarskom gorju, nakon Velebita), između rijeke Cetine na jugozapadu i Livanjskog polja na sjeveroistoku. Na jugoistočnom dijelu planinski masiv Dinare prelazi u Kamešnicu. U geografskim pojmovima planinski prostor od Slovenskih Alpa do Šarskih planina često se naziva Dinaridi.
Najviši vrh, Troglav (1913 m) nalazi se u BiH, a vrh Sinjal ili Dinara (1831 m) najviši je vrh u Hrvatskoj (nakon njega slijede po visini Kamešnica (1809 m), Biokovo (1762 m), Velebit i druge planine). Često se umjesto naziva za vrh Sinjal upotrebljava i ime planine – Dinara.
Slika 2 i 3. Dinara (MJ)
Biljna raznolikost područja planine Dinare obuhvaća veliku raznoliku skupinu biljaka prilagođenu životu na veoma različitim zemljištima i vremenskim uvjetima te klimi područja planine Dinare koja zna varirati po više čimbenika kao što su nadmorska visina, insolacija (izloženost suncu), debljina zemnog pokrova te vrsta tla. Po dostupnim podatcima na području planine Dinare postoji oko 750 biljnih vrsta, od kojih je više od 110 posebno zaštićeno, a 55 je endemskih.
Na planinskim travnatim područjima biljni svijet sadržava vrste kao što su: uročnjak (pješčarska gušarka, Arabidopsis halleri i hrvatska gušarka), proljetnica (dinarsko mišje uho), dalmatinsko zvonce, šaša, krški runolist, srčenjak, obična borovica i dlakavi pjenišnik. U rijetkim šumama prevladava jasen, hrast medunac, hrast kitnjak i klen, a na većim nadmorskim visinama bukva, smreka, jela, planinski bor i obični bor.
Uobičajena je, na mjestima koja su pogodna za rast, veća pojava malina u malinjacima, divljih kupina, drinjina, razdelija i šumskih jagoda kao jestivih biljaka, premda ih postoji značajno više vrsta.
U ornitološkom smislu masiv planine Dinare sa svojim specifičnim reljefom te blizinom velikih vodenih površina (jezera Peruće i porječja rijeka Cetine i Krke), sukladno direktivi EU o zaštiti divljih ptica, proglašen je područjem pod posebnom zaštitom.
Od ptičjih vrsta na području Dinare uz mnoge valja spomenuti običnog fazana, prepelicu, planinsku ševu, crvenonoga prutka tj. šljuku, ćukavicu, crnoprugastog trstenjaka, a od većih grabljivica: suri orao, orao zmijar i sivi sokol.
Na području planine Dinare od sisavaca obitava mrki medvjed, vuk, ris, divlja mačka, lisica, divlja svinja, jazavac, zec i ugrožena endemska vrsta dinarski miš Dolomys bogdanovi longipedis.
Od gmazova na području planine Dinare živi oko 15 vrsta guštera, zmija i vodozemaca, od kojih je nekoliko vrsta ugroženo zbog smanjenja životnoga prostora.
Herpetologija na području planine Dinare: obična smukulja (smuculja), šara poljarica (šarulja), poskok, pjegavi daždevnjak, sljepić (blavor), planinski žutokrug i planinski vodenjak.
Slika 4. Sklonište na Dinari (MJ)
S Dinare se osobito lijepo vidi Perućko jezero, Vrlika, Kijevo, Knin i druga mjesta uz državnu cestu D1. Također je lijep pogled na planine: Svilaju, Prominu i Troglav.
Slika 5. Pogled s Dinare (MJ)
Na Dinari i Troglavu su nekada bili ljetni stanovi za ispašu ovaca. Spominje se podatak da je na Dinari i Troglavu bilo 500 ljetnih stanova i 135.000 ovaca s hrvatske strane, a 20 stanova i 15.000 ovaca s bosanske strane.
“Pravo ispaše bilo je predmet dugotrajnih sporova koji su završili tek 1730. godine, kad je na temelju terenskog uviđaja 23. tursko-mletačke granične komisije iz 1721. provedeno definitivno razgraničenje i utvrđena tzv. Mocenigova linija. Veći i niži dio Dinare pripao je Dalmaciji, a manji i viši dio Bosni. Otada Mocenigova linija nije mijenjana pa je i danas granica između Hrvatske i BiH.
U podnožju Dinare izviru rijeke Cetina i Krka.
Mi Hrvati, od stoljeća sedmoga (crtice)…
Dr. Marko Jukić
