Blažena Katarina Kotromanić
Danas slavimo franjevačku i hrvatsku blaženicu Katarinu Kosaču Kotromanić, bosansku kraljicu. Rodila se oko 1424. u zemlji Humskoj, u Blagaju kod Mostara, kao kći Stjepana Vukčića Kosače i Jelene Balšić.
Od 1446. bila je supruga bosanskog kralja Stjepana Tomaša i najveći dio vremena provodila na dvoru u Kraljevoj Sutjesci. Pomagala je franjevce u Bosni, dala podići crkve Presvetog Trojstva u Vrilima i svete Katarine u Jajcu. Mirotvorka, uzorna supruga i majka, čitav svoj život odlikovala se djelima milosrđa i ljubavi prema nevoljnicima, siromasima i izbjeglicama. Turci su 1463. pod vodstvom sultana Mehmeda II. osvojili Bosnu (“Bosna šaptom pade”) i odveli u ropstvo dvoje Katarinine djece. Udovica i patnica, svoj teški križ nosila je smireno, s trajnim pouzdanjem u Svevišnjega. Kraće vrijeme boravila je na području Dubrovačke Republike (Lopud), a oko 1465. kao prognanica našla utočište u Rimu, gdje je ju je papa Pavao II. primio s počastima. Živjela je kao franjevačka trećoredica u jednom samostanu, u pokori, molitvi i suzama za svojom Bosnom. Do smrti je aktivno sudjelovala u pokušaju organiziranja protuturskog rata kršćanskih zemalja i oslobađanja Bosne. Kao posljednja zakonita kraljica Bosanskog kraljevstva, oporučno je imenovala papu Siksta IV. i njegove nasljednike baštinicima Bosne. Preminula je u Rimu na današnji dan 1478.
Franjevački red je slavi kao blaženicu, a hrvatski narod je kroz mnogobrojne pjesme, priče, legende, običaje i predaje štuje kao istinsku junakinju. Hrvatske žene u okolini Bobovca i Kraljeve Sutjeske i danas nose crne marame na glavi zbog žalosti za kraljicom Katarinom. Kada Hrvati hodočaste u Rim, odlaze se pomoliti i na grob kraljice Katarine u bazilici Santa Maria in Aracoeli. Prisjetimo se i mi danas u molitvi kraljice Katarine, s nadom i vrućom željom da se uskoro pomolimo na njezinom grobu u sarajevskoj katedrali. Posebnu molitvu uputimo Svevišnjemu i za hrvatski narod u Bosni i Hercegovini, junački i patnički, proslavljen i ponižen, ponosan i prkosan, čiji su sinovi i kćeri ispisali tolike zlatne stranice u hrvatskoj povijesti, kulturi, znanosti, umjetnosti i sportu, a naročito u povijesti Crkve u Hrvata, koju su i u prošlosti i u sadašnjosti proželi svojom dubokom vjerom, odanošću i krvlju mučeničkom.
Izvor: zupajastrebarsko.hr
