DON MARINKO MLAKIĆ: Ljubav je najveća zapovijed jer je najdublja potreba našega bića
30. nkg-a
Ljubav prema Bogu i prema bližnjemu Isus proglašava najvećom zapovijeđu o kojoj ovise sav Zakon i Proroci. Drugim riječima, ljubav je početak i smisao svega postojanja. Svaka mudrost prema njoj treba voditi i svi zakoni u njoj se trebaju opravdati. Bez ljubavi život gubi svoj smisao i pretvara se u neživot, u život nevrijedan življenja.
Svi ćemo se s ovim, vjerujem, odmah složiti, jer duboko osjećamo da samo ljubav budi u nama istinsku želju za životom. Međutim, živjeti ljubav uvijek i svugdje, ostati joj dosljedan i onda kada ona traži od nas samoprijegori žrtvu, to je već puno teže. Upravo zbog toga što je u životu najteže u ljubavi ustrajati u svakoj životnoj neprilici, upravo zbog toga što ljudi u kušnjama odustajuod ljubavi i daju se voditi zabludama i zakonima koji ne izviru iz čiste ljubavi, naši životi i međuljudski odnosi postaju teški, mučni, prepuni nerazumijevanja, nepravde, nasilja, odbačenosti, boli, patnje…
Jedan takav nesporazum između Isusa i farizeja bio je povod za raspravu o najvećoj zapovijedi u Zakonu. Farizeji Isusa hoće iskušati. [Zamka je u tome što su zakonoznanci tada držali da je najveća zapovijed u Zakonu ona o suboti, jer ju je poštivao i sam Bog, kada ju je ustanovio. Ako bi Isus to potvrdio, a vjerovali su da hoće, oni bi ga optužili da je ne poštuje, jer je Isus doista zanemarivao mnoge propise o suboti.] Ovo nije prvi put da ga iskušavaju. Jednako su to činili saduceji, svećenički glavari, pismoznanci, herodovci… Tražili su od njega znak s neba, podmetali mu smicalice, dovodili u sumnju njegov božanski autoritet, proglašavali ga bezakonikom, huliteljem, opsjednutim…
Prvi koji je Isusa iskušavao bio je sotona u pustinji, a cilj mu je bio da ga odvrati od djela spasenja. Sotona hoće odijelitičovjeka od Boga i njegove ljubavi. Kada kušaju Isusa, farizeji se stavljaju u službu sotone. On ih je zaveo idolatrijom moći, novca, časti, ugleda… Božji zakon su licemjerno zloupotrebljavali s ciljem da ljude zarobe i sebi podlože. Isus je došao da nas oslobodi robovanja idolima i osposobi za istinsku ljubav. Zato je najoštrije osuđivao svaku zloupotrebu vjere i Božjeg zakona. I zato se između njega i farizeja rodio sukob. Svaki sukob među ljudima uvijek ima korijen u nepoznavanju i(li) neprihvaćanju Božje ljubavi zbog zabluda i grijeha kojima ljudi robuju.
Na pitanje o najvećoj zapovijedi Isus odgovara molitvom. Naime, riječiLjubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, svom dušom i svom snagom svojom sadržane su u Ispovijesti vjereIzraela koju je svaki pobožni Izraelac molio dva puta dnevno (Pnz 6,5). Zapovijed ljubavi zato ne smijemo shvaćati kao namet, kao nešto što moramo činiti samo zato što to Bogu po volji i što nam onda uskraćuje slobodu da činimo što sami hoćemo. Ljubav je naša najdublja potreba. Zato ona treba biti naša molitva, naša mudrost i zakon po kojima ćemo oblikovati svoje živote.
Pozivom da ljubimo Bog svim srcem, dušom i umom svojim Isus nas hoće osloboditi ropstva iskrivljenog odnosa prema Bogu u kojeg lako upadnemo zbog svojih grijeha i zabluda, i pomoći nam da pronađemo onaj odnos s njime koji će promicati naše istinsko dostojanstvo. Ljubav prema Bogu nas oslobađa svake idolopokloničke podložnosti Bogu koja nije utemeljena na ljubavi nego u strahu. Boga zato treba ljubiti cijelim svojim bićem, svim srcem, dušom i umom svojim. Sve drugo bilo bi polovično, licemjerno, nedovoljno da čovjeka istinski oslobodi i posveti. Ljubav je istinska samo onda kada je dosljedna sama sebi, a to znači potpuna i nepodijeljena, kada je radi onoga koga ljubi spremna samu sebe žrtvovati do kraja.
Što znači ljubiti Boga svim srcem? Srce je za biblijskog čovjeka bilo središte osobe odakle izlaze sve njezine misli i odluke. To će reći da sve naše odluke i misli trebaju biti odraz ljubavi prema Bogu. Srce može lako biti podijeljeno, podvojeno, zabludjelo… Ljubav prema Bogu traži čisto srce, predano srce, nepodijeljeno srce, srce potpuno ispunjeno ljubavlju…
Što znači ljubiti Boga svom dušom? Duša predstavlja cijeli naš život koji je vječan. Ljubiti Boga treba cijelim životom i zemaljskim i vječnim. Cijeli naš život treba biti predan Bogu, jer samo on može ispuniti našu dušu potpuno.
Što znači ljubiti Boga svim umom? Um traži istinu. Ljubav je moguća samo u istini. Ljubav traži od nas da Boga upoznamo, da upoznamo njegovu riječi i djela u kojima je on prvi nama iskazao svoju božansku ljubav. Nije moguće iskreno ljubiti nekoga koga ne poznajemo. Jednako tako nije moguće nekoga pravo upoznati, ako ga ne ljubimo.
Zbog takve naravi ljubavi druga zapovijed, ljubav prema bližnjem, slična je prvoj. Prva je mjera drugoj, a druga odraz prve. Ljubav prema bližnjem oslobađa nas svakog iskrivljenog odnosa prema bližnjima i pomaže da uspostavimo onaj odnos koji uvijek promovira naše čovještvo i nikada nikoga ne ponižava niti zarobljava. Ljubav nas čini ljudima. Bez ljubavi u nama se gubi ono najdublje ljudsko. Od ljubavi Božje živimo, ali samo onda kada istu tu ljubav doista živimo. To je logika ljubavi. Drugim riječima naša ljubav prema bližnjem uvjet je da nam Bog iskaže ljubav, ali ne zato što bi nas time Bog uvjetovao nego zato što drugačije naprosto nije moguće. Može te Bog bezuvjetno ljubiti, kao što te doista ljubi, mogu te i svi drugi također bezuvjetno ljubili, ipak, sve ti to ništa neće koristi sve dotle dokle tu istu ljubav i na isti način ne uzvratiš. Ljubav treba biti ljubljena.
Zaključimo: ljubav je najveća zapovijed, ne zato što bismo je morali izvršavati nego zato što je ljubav najdublja potreba našega bića.
Don Marinko Mlakić
