DA SE NE ZABORAVI: Srpski zločini u Hrvatskoj u studenome 1991.
Slika 1. Zločin na Ovčari (MJ, s izložbe)
U studenome 1991. godine Srbi su izvršili zločine diljem Republike Hrvatske: u Erdutu su ubili 20 osoba, u Saborskom 29 osoba, u selu Klancu kod Slunja 20 osoba, u Kostrićima su ubili 16 osoba, u Škabrnji 43 osobe, u Nadinu 14 osoba, na farmi Ovčara ubili su 264 (266) osoba, u Borovo Naselje 51 osobu, u Velepromet je ubijeno oko 100 osoba, a za 700 osoba se ne zna gdje su ubijeni i pokopani, u Dabru kod Vrhovina ubili su 7 osoba, u Vrhovinama 8 osoba, pri napadu na Split ubili su dva člana posade trajekta Vladimir Nazor i druge. Pored navedenih zločina izvršili su i pojedinačne zločine, srušili su mnogobrojne kuće, crkve i druge javne objekte.
Mnogobrojni hrvatski branitelji i civili su tijekom studenoga, nakon pada Vukovara, odvedeni u koncentracijske logore u Srbiji: Begejci, Stajićevo, VIZ Beograd, Bubanj Potok, Novi Sad, Sombor, Šid, Sremska Mitrovica, Niš, Aleksinac i drugdje.
Slika 2. Borovo Naselje 1991. (MJ. S izložbe)
Srpski zločini u studenom 1991.
Lužac
Pobunjeni Srbi su 2. studenog 1991. godine uz pomoć JNA i paravojnih postrojbi srbočetnika slomili nadljudski i herojski otpor hrvatskih branitelja u gradskoj četvrti Vukovara, Lužac, te počinili niz stravičnih zločina. Arkanovci i lokalni Srbi su masakrirali 59 mještana Lušca, uglavnom civila.
Poljanka, Vukovići
Srbi su 7. studenoga 1991. u selima Vukovići i Poljanak ubili 10 Hrvata.
Erdut
9. studenog srpski su pobunjenici uhitili mađarske i hrvatske civile, nakon nekoliko dana su ubili 12 osoba, nakon toga su ubili još troje civila (Mađara). Dana 11. studenoga 1991. pripadnici paravojnih srpskih postrojbi uhitili su 7 osoba, dvije pustili a 5 ubili nakon ispitivanja. Žrtve su pokopali u masovnu grobnicu u selu Ćelije.
Saborsko
Pokolj u Saborskom izvršili su pripadnici JNA i srpske paravojne snage. Na dan 12. studenoga 1991. ubili su 29 osoba. Sve su kuće potom opljačkane. Katoličku crkvu su digli u zrak, a groblje opustošili.
Kostrići
Dana 15. studenoga 1991. pripadnici MUP-a SAO Krajine iz sastava Jedinice za posebne namjene “Kaline” iz baze u Komogovini, zapovjednika Stevana Borojevića Gadafija, ušli su u selo i poubijali sve stanovnike koje su zatekli., njih ukupno 15 uključujući dvoje djece od dvije i četri godine, kuće opljačkali, a selo spalili. Sutradan su ubili i šesnaestog stanovnika kojeg dan ranije nisu zatekli u selu.
Napad na Split
15. studenoga 1991. JRM je napala Split i ubila dva djelatnika Jadrolinije na trajektu Vladimir Nazor.
Slunj
Od 1991. do 1995. ubijeno je u slunjskom kraju 297 osoba (bez mjesta Saborskog gdje su ubijene 52 osobe). Od tog broja 70 je žena starije životne dobi, 1 trudnica, 1 djevojka i 3 djevojčice. Ubijeno je 99 starijih muškaraca, a nisu poštedjeli ni šestomjesečnu bebu. To je ukupno 175 žrtava koje čine žene, starci i djeca. Najveći broj stradalih je u prvim danima okupacije i tijekom okupacije kada je stradalo 213 ljudi.
Škabrnju
Najveći zločin se zbio 18. studenoga 1991. godine. U isto vrijeme dok su četničke horde divljale po Vukovaru, ubijale, mučile, silovale u Škabrnji je izvršen zločin, ubijene su 43 civilne osobe te 15 branitelja. Ukupan broj stradalih stanovnika Škabrnje tijekom Domovinskog rata je 86. Jedini razlog zbog kojega su Srbi napadali Škabrnju bio je njihova patološka mržnja prema svemu hrvatskom te želja za otimanjem njihove zemlje.
Slika 3. Žrtve – Škabrnja (MJ)
Nadin
U Nadinu je 19. studenoga 1991. ubijeno 14 civila i petorica hrvatskih branitelja, a troje civila vode se nestalima.
Okupacija Vukovara
Razaranje grada Vukovara bilo je najžešće u studenome 1991. Dnevno je na grad padalo i do 11.000 granata, bombi i raketa. Dijelovi grada gdje su pretežno živjeli Hrvati potpuno su razrušeni, neki srpski dijelovi grada ostali su pošteđeni s čitavim kućama! Za razaranje grada, uništavanje kuća i infrastrukture, teška oštećenja crkve (sv. Filipa i Jakova), uništeno židovsko groblje i uništavanje muzeja grada (dvorac Eltz) nitko nije odgovarao!
Slika 4. Vukovarska bolnica – djelatnici ubijeni na Ovčari (MJ)
Za zločine nad civilnim stanovništvom, ranjenicima i zarobljenim braniteljima i civilima odgovarao je vrlo mali broj osoba. Oni koji su planirali agresiju na Hrvatsku, oni koji su planirali zločine nad Hrvatima nisu kažnjeni. Kažnjen je mali broj zločinaca, a planirani zločin nad hrvatskim narodom prikazan je kao djelo neuračunjivih pojedinaca, a ne kao plan stvaranja Velike Srbije o čemu postoje mnogobrojni dokazi.
Slika 5. Memorijalno groblje, 938 križeva za 938 žrtava (MJ)
Između Hrvatske i JNA je 16. studenoga 1991. (slom obrane Vukovara) potpisano primirje koje je trebalo započeti u 18:00 sati, ali ga JNA nije poštovala.
Pregovori branitelja s Mitnice i JNA (18. studenoga 1991.) spasili su živote branitelja s Mitnice i mnogih civila. Hrvatski branitelji s Mitnice koji su se predali JNA (18. studenog 1991.) kao pripadnici obrane grada Vukovara bili su popisani od strane predstavnika Međunarodnoga Crvenog križa, od gospodina Nicolasa Borsingera pa nisu mogli nestati bez traga (kao što se dogodilo s ranjenicima i civilima vukovarske bolnice, „Veleprometa“ i „Borovo Commerca“). Branitelji s Mitnice su nakon polaganja oružja i predaje odvedeni u hangar na Ovčari (18. studenoga 1991.), a nakon toga u logore u Srbiji. Sljedećega dana (19. studenog 1991.) prozvao ih je gospodin Nicolas Borsinger na Ovčari i svi su bili na broju. Taj popis im je spasio život jer se znalo da su se predali i da su ratni zarobljenici. Ukupno su se predala 182 branitelja Mitnice. Prema podatcima JNA predala se skupina od 3 do 4 .000 civila i branitelja grada (neodređeno iako su svi popisani). Jedan branitelj je ubijen u Srijemskoj Mitrovici, jedan civil je nestao nakon predaje, jedan je nestao kasnije. Dok su vođeni pregovori, za vrijeme primirja na Mitnici, četnici su upali u jednu kuću i ubili više osoba te odveli više osoba i od tada se vode kao nestali (ubijeni su, ali se ne zna gdje im je grob).
Dana 18. studenoga 1991. godine opunomoćenik Vlade RH Marin Vidić Bili vodio je pregovore o predaji hrvatskih snaga. Pregovori su završili 18. studenoga 1991. u 13 sati. Predstavnici hrvatskih snaga iz Borova Naselja dogovorili su u Dalju 19. studenoga 1991. godine predaju 2.000 ljudi od kojih je 400 bilo naoružano. Na pregovorima su uz predstavnike JNA bili i predstavnici paravojnih formacija koji su bili pod zapovjedništvom i kontrolom JNA tako da su svi zločini koji su kasnije počinjeni nad braniteljima i civilima djelo udruženoga zločinačkoga plana protiv hrvatskoga naroda.
Zločin na farmi Ovčara
Nakon okupacije Vukovara (19. -20. studenoga 1991.) JNA, Teritorijalna obrana i dobrovoljačke četničke skupine izvršili su masovan pokolj branitelja i civila. Iz bolnice su odveli oko 300 ranjenika i civila te ih odveli u vojarnu. Izdvojili su jednu skupinu od 17 osoba i vratili u bolnicu (rodbina zaposlenih), neke su izdvojili i od tada im se gubi svaki trag. Na Ovčari su u hangaru zatočenike tukli i ozljeđivali. Na Grabovcu su zatrpali tijela 200 ubijenih u neoznačenu jamu, a za 66 ubijenih se ne zna gdje im je grob.
Ujutro 20. studenoga 1991. godine JNA je ušla u bolnicu i počela s izdvajanjem ranjenika i civila iz bolnice. Selekciju (ranjenika, bolesnika, osoblja i civila) po već pripremljenom popisu vodio je dr. Marko Ivezić (liječnik beogradske Vojno-medicinske akademije) koji je kasnije imenovan direktorom bolnice. Popise ranjenika, civila i djelatnika bolnice pravila je peta kolona u vukovarskoj bolnici (dr. Mladen Ivanković, dr. Vesna Vasić, dr. Laza Manojlović i medicinsko osoblje srpske nacionalnosti). Jedna skupina koju su činili hrvatski vojnici i policajci te civili iz bolnice su prebačeni u vojarnu JNA. Izdvojili su tridesetak osoba u poseban autobus; 17 je vraćeno u bolnicu, a drugima se gubi svaki trag. Zaposlenici vukovarske bolnice uspjeli su izmoliti povratak članova svojih obitelji, njih 17. Major Šljivančanin udovoljio je traženju zaposlenika i tako nisu završili na Ovčari.
Zločin u Veleprometu
U „Veleprometu“ je sredinom rujna otvoren logor za Hrvate i nesrbe. Kroz taj logor je od sredine rujna 1991. do ožujka 1992. godine (kada je zatvoren; dolazak mirovnih snaga u Podunavlje) prošlo 10.000 osoba. U „Veleprometu“ je ubijeno 100 osoba, a 700 osoba je odvedeno (i ubijeno) te im se gubi svaki trag. U logoru su osobe bile mučene, ozljeđivane i ponižavane na različite načine.
btr
Slika 6. Velepromet – spomen ploča (MJ)
Borovo Naselje
U „Borovo Commercu“ je bilo 200 do 250 ranjenika i oko 1.000 civila. Izdvojena je 51 osoba i ubijena, a ostali se odvedeni u Borovo Selo gdje je izvršena nova selekcija zatočenika: neke su ubili ( oko 150 ljudi), 115 je izdvojeno i odvedeno u logore u Srbiji, a ostali su bili zatočeni. Neki su razmijenjeni, a drugi su zatočeni u srpskim logorima više mjeseci gdje su neki ubijeni. U srpskom zatočeništvu bilo je oko 7.000 osoba. Dio je razmijenjen krajem 1991. godine, a drugi dio u kolovozu 1992. godine (Nemetin, 14. kolovoza 1992.)
Slika 7. Borovo commerce – temelji srušene zgrade (MJ)
Srpski koncentracijski logori
U srpskim logorima i zatvorima u Srbiji i Jugoslaviji pod kontrolom JNA bilo je zatočeno te zlostavljano i podvrgnuto strašnim mučenjima najmanje 2796 zarobljenih osoba, a više od 4.000 osoba je bilo odvedeno pa nakon toga deportirano u Hrvatsku (podatci za Vukovar). Najmlađi zatočenik imao je 15 godina, a najstariji 81 godinu.
Do 30 dana u zatočeništvu su bile 642 osobe, od 30 dana do godine 2.119 osoba i od jedne do 2 godine 12 osoba. Trajanje zatočeništva za 23 osobe nije utvrđeno.
Slika 8. Spomenik nestalima u Borovu Naselju (MJ)
U Vukovarsko-srijemskoj županiji pronađene su 52 masovne grobnice i više stotina pojedinačnih grobnica iz kojih su do 22. studenog 2007. ekshumirani posmrtni ostaci 1.982 žrtve srpskih zločina. Do tada su identificirani posmrtni ostaci 1.717 hrvatskih branitelja i civila. Pri Upravi za zatočene i nestale u studenom 2007. još se vodio postupak traženja za 486 nestalih i nasilno odvedenih; u općini Vukovar još se traži 308 nestalih i nasilno odvedenih osoba.
Slika 9. Naslovnica knjige Gdje su naši najmiliji (MJ)
Zločin silovanja zatočenica, djevojaka i žena u Vukovaru tijekom i nakon agresije neistražen je i počinitelji nisu kažnjeni jer je hrvatsko pravosuđe iskaze silovanih žena ali i muškaraca držalo (drži i danas) u ladicama pa silovatelji slobodno šeću i izruguju se svojim žrtvama. Najmlađa žrtva silovanja imala je šest, a najstarija 80 godina. Silovanja su vršili pripadnici JNA i srpskih paravojnih postrojba. Neka svjedočanstva o silovanju su objavljena u knjizi „Sunčica“.
Pokolj u Dabru
21. studenoga 1991. Srbi su odveli, mučili i ubili 7 civila. Ekshumirani su 4. travnja 1992.
Za oružanu pobunu Srbi nisu odgovarali jer je temeljem Zakona o oprostu 21.641 osoba dobila oprost, od toga 13.575 osoba iz Podunavlja. Za ratne zločine treba odgovarati jer ne podliježu pod Zakon o oprostu! Nažalost, mali broj zločinaca je odgovarao za svoja zlodjela zbog loše politike hrvatskih Vlada i neučinkovitog pravosuđa.
Agresija na Hrvatsku, etničko čišćenje i zločini nad Hrvatima bili su planirani, ništa se nije dogodilo slučajno! Sve su planirali i kontrolirali KOS, JNA i srpsko političko vodstvo s ciljem stvaranje Velike Srbije!
Ne zaboravi!
Dr. Marko Jukić
