Srpski zločin u Borovu Naselju – NE ZABORAVITI!
Slika 1. Borovo Naselje u studenom 1991. (MJ, s izložbe)
Dva dana nakon pada Vukovara predali su se branitelji u Borovu Naselju (Borovo commerce).
JNA i paravojne četničke postrojbe okupirale su Borovo Naselje te iz podruma „Borovo Commerca“ istjerali ranjenike, branitelje i civile. Prije toga je JNA topništvom pokušala srušiti zgradu i zatrpati sve osobe koje su bile u podrumu zgrade. Nisu je uspjeli srušiti pa su je zapalili i suzavcem istjerali civile i ranjenike. Branitelji su bili u pogonu Obućare i oni su se predali, a dio je otišao u proboj. Nakon predaje dio branitelja je izdvojen i ubijen. U „Borovo Commercu“ je bilo 200 do 250 ranjenika i oko 1.000 civila.
Slika 2. Spomen obilježje “Borovo-commerce” (MJ)
Na dan okupacije Borova naselja izdvojena je 51 osoba i ubijena, a ostali se odvedeni u Borovo Selo gdje je izvršena nova selekcija zatočenika i novi zločin (ubojstva i bacanje tijela u Dunav). Jedan dio civila i branitelja odvedenih iz Borovo Commercea ubijen je i pokopan u masovnoj grobnici na farmi „Lovas“. Na toj farmi, na području između Dalja i Borova Sela, izvršena je u travnju 2001. ekshumacija iz masovne grobnice iz koje su identificirani posmrtni ostatci 24 civila i branitelja. 48 osoba odvedenih iz Borovo Commercea još se vode kao nestali. U cijeloj četvrti je u skoro tri mjeseca opsade grada poginulo 176 civila i hrvatskih vojnika.
Izdvojeno je i odvedeno u logore u Srbiji 115 osoba gdje su bili zatočeni više mjeseci a neki su tijekom zatočeništva i ubijeni. U srpskom zatočeništvu (u koncentracijskim logorima) bilo je oko 7.000 osoba. Dio je razmijenjen krajem 1991. godine, a drugi dio u kolovozu 1992. godine (Nemetin, 14. kolovoza 1992.).
Slika 3. Ostatci zgrade “Borovo-commercea” (MJ)
Podrum Borovo Commercea je služio kao vukovarska pomoćna ratna bolnica, jer su tamo 26. 10. 1991. godine prebačeni lakši ranjenici iz glavne vukovarske bolnice, kako bi u glavnu bolnicu mogli doći drugi ranjenici. Iako je Borovo Commerce trebao služiti za zbrinjavanje lakših i zaliječenih ranjenika, često su, s onim što su imali, liječnici i sestre u Commerceu morali zbrinjavati i vrlo teške ranjenike.
Slika 4. Komemoracija “Svjedočenjem protiv zaborava” za sve bačene u Dunav, u Borovu Selu (MJ)
Posljednji premještaj ranjenika iz ratne bolnice u Borovo Commerce izvršen je 8. studenoga 1991., uz veliki rizik, kako za ranjenike tako i za vozače. Te noći otpremljeno je iz bolnice 30. ranjenika. Stanje u bolnici je bilo teško, a pogoršalo se nakon što je prekinuta komunikacija između Vukovara i Borova Naselja, 13. studenoga 1991. .
Slika 5. Komemoracija “Svjedočenjem protiv zaborava” za ubijene i bačene u Dunav u Borovu Selu: (MJ)
Dan nakon “Kolone sijećanja” u Vukovaru održava se komemorativni skup “Žrtva Borovo Naselja za domovinu” u nekadašnjem Borovo commercu, gdje se 1991. nalazila ratna bolnica i kvartovsko sklonište. Kolona sijećanja ide od nekadašnjeg Borovo commercea do crkve gospe Fatimske na Trpinjskoj cesti. Također se obilježava sjećanje “Svjedočenjem protiv zaborava” na žrtve koje su ubijene i bačene u Dunav u Borovu Selu.
Slika 6. Spomen obilježje na farmi Lovas, masovna grobnica (MJ)
Srpski zločini u Borovu Naselju i Borovu Selu praktično su ostali nekažnjeni. Za počinjeni zločin (ubojstvo 17 osoba, mučenja, silovanja) odgovarala je (2016. godine) skupina od 10 zločinaca iz Trpinje, i to je sve. Ukupno su dobili 139 godina zatvora – od pet do 20 godina. Osuđenici iz Trpinje nikada nisu otkrili gdje su tijela njihovih žrtava. Ne zna se gdje su posmrtni ostatci 48 pripadnika 204. Vukovarske brigade.
Slika 7. Spomenik nestalima u Borovu Naselju (MJ)
Nekolicina sudskih postupaka obustavljena je zbog Zakona o općem oprostu!?
ŽDO iz Osijeka podiglo je optužnicu br. KT-298/92, od 28. prosinca 1995. godine, protiv Milana Gojkovića, Dragana Lapčevića, Vlade Tepavca i Vese Praće, zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, počinjenog dana 19. studenoga 1991. godine u Borovom Naselju.
Županijski sud u Osijeku donio je presudu br. K-6/96, od 4. prosinca 1996. godine, kojom je proglasio krivim Milana Gojkovića, Dragana Lapčevića, Vladu Tepavca i Vesu Praću za kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, iz čl. 120. st. 1. OKZ RH. Opt. Milan Gojković osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 20 godina, a optuženici Dragan Lapčević, Vlado Tepavac i Veso Praća osuđeni su na kazne zatvora u trajanju od po pet godina. Presuda je postala pravomoćna 27. veljače 1997. godine, ali je ostala mrtvo slovo na papiru jer se sudilo u odsutnosti, a kada su zločinci bili dostupni hrvatskom pravosuđu državno odvjetništvo je promijenilo kvalifikaciju djela i odustalo od daljnjeg postupka.
Rješenjem Županijskog suda u Osijeku br. Kv-447/99, od 10. prosinca 1999. godine, protiv opt. Dragana Lapčevića je obustavljen kazneni postupak, nakon što je ŽDO iz Osijeka u obnovljenom postupku, a prije započinjanja glavne rasprave, podneskom broj KT-298/92 od 9. srpnja 1999. odustalo od njegovog kaznenog progona. Navedenim Rješenjem ukinuta je presuda Županijskog suda u Osijeku br. K-6/96 od 4. prosinca 1996. u dijelu koji se odnosi na Dragana Lapčevića, kojom je proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet godina.
Rješenjem br. K-58/05 od 04. prosinca 2008. godine obustavljen je kazneni postupak br. K-58/05, koji se na Županijskom sudu u Vukovaru vodio protiv opt. Vlade Tepavca, radi kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, iz čl. 120. st. 1. OKZ RH. Prethodno je podneskom od 21. studenoga 2008. godine ŽDO iz Vukovara promijenilo činjenični opis, zakonski opis i pravnu kvalifikaciju kaznenog djela (na kazneno djelo oružane pobune). Primjenom odredbe čl. 2. st. 2. Zakona o općem oprostu postupak protiv optuženika je obustavljen.
Slika 8. NE ZABORAVI Borovo Naselje 1991. (MJ)
I tako je za masovne zločine u Borovu Naselju i Borovu Selu kažnjen mali broj zločinaca, većina slobodno šeta Vukovarom i Hrvatskom. Žalosno i sramotno!
Pomirba da, zaborav ne!
Dr. Marko Jukić
