TwitterFacebookPinterestGoogle+

Srpski zločini – urbicid u Vukovaru 1991. – NE ZABORAVITI!

Slika 1. Razoreni Vukovar 1. (MJ, s izložbe)

 “Tijekom 1991. godine je stradalo 590 naselja u 57 općina od kojih je 35 do temelja uništeno, dok su 34 pretrpjela teška oštećenja (među njima su veći gradovi kao Vukovar, Vinkovci, Osijek, Pakrac, Gospić, Dubrovnik, Karlovac i dr.), počinjena šteta te godine procijenjena na oko 3,2 milijarde američkih dolara.”

“U okupiranim općinama najviše stanova je uništeno u: Vukovaru (22.590 ili oko 91%), Slunj (5.620 ili 84%), Kostajnica 4.590 ili oko 85%), Petrinja (7.083 ili 58%), Glina 4.518 ili oko 58%), Drniš (5.016 ili oko 53%) i druga mjesta.”

“Od općina koje nisu okupirane najviše stanova je stradalo u općinama Osijek (20.500 ili oko 34 posto stambenog fonda), Vinkovci (12.980 ili oko 41 posto), Pakrac (8.100 ili oko 76 posto), Slavonski Brod (7.475 ili oko 21 posto), Karlovac (6.633 ili oko 22 posto), Nova Gradiška (6.624 ili oko 33 posto), Valpovo (5.775 ili oko 49 posto), Novska (2.984 ili oko 35 posto, Gospić više od 70%) i druga mjesta.” (M. Pavković)

Godine 1991. je razoreno ili oštećeno 660 objekata koji su evidentirani kao spomenici kulture od kojih je 126 nacionalnog ili svjetskog značaja, razaranjem je izvan funkcije stavljeno 46 muzeja i galerija, 9 arhivskih zgrada i 221 biblioteka. Bombardirana su i razarana 332 povijesna naselja.

Ukupno je stradalo 1426 sakralnih objekata, od tog broja je potpuno uništeno njih 380. Potpuno je uništeno 65 župnih crkava, ostalih crkava 51, 88 potpuno uništenih kapela, potpuno je uništeno 66 župnih kuća i dvorana, uništeno je 7 samostana, 15 groblja i 88 križeva na otvorenom.

 

Slika 2. Razoreni Vukovar 2. (MJ, s izložbe)

“Uz ljudske gubitke Vukovar je pretrpio i osobito teške materijalne ratne posljedice na ekonomskoj, prometnoj i komunalnoj infrastrukturi, kao i na povijesnoj, sakralnoj i kulturnoj baštini, koja je posve razorena i otuđena. Posebno su teško stradale najvažnije urbane dominante Vukovara, ujedno simboli hrvatskoga identiteta grada (dvorac Eltz, franjevački samostan, barokna crkva Sv. Filipa i Jakova, Palača Srijem, Palača Kotarskog suda i dr.) (Karač, 2004). Prema Izvješću Državne komisije za popis i procjenu ratne štete iz 1999., za područje Grada Vukovara (naselja Vukovar, Sotin, Lipovača i Grabovo) procijenjena je ukupna izravna ratna šteta od 9,5 milijardi kuna, od kojih se 4,6 milijardi kuna odnosi na gospodarstvo, 2,3 milijarde na infrastrukturu te 2,6 milijardi na privatnu imovinu. U vojnim djelovanjima uništene su 8272 obiteljske kuće i 552 višestambena objekta, s 5580 stanova, tako da su uništene ili teško oštećene ukupno 13.852 stambene jedinice, što je približno 90% prijeratnoga stambenog fonda u Gradu Vukovaru “(Živić, 2012).

 

“Nijedan povijesni objekt u Vukovaru nije prošao bez ratne štete na građevnoj strukturi ili inventaru” (Karač, 2007., 49). Ono što od kulturnih dobara nije bilo uništeno u ratnim razaranjima, nakon okupacije grada je, zbog nemogućnosti pravodobne evakuacije, sustavno i temeljito opljačkano. “Spašavanje” kulturnoga blaga Vukovara bilo je nakon 20. studenoga 1991. godine “povjereno” stručnjacima iz Beograda i Novog Sada. Stoga, s punim pravom možemo govoriti da je srbijanski agresor u Vukovaru počinio kulturocid totalnih razmjera (   Šulc, 1994.).

U tom kontekstu posebno valja istaknuti razaranje i otuđenje postava vukovarskoga Gradskog muzeja, smještenog u dvorcu grofovske obitelji Eltz, kao i njegovih izdvojenih postava: Spomen-muzeja Lavoslava Ružičke, Zbirke Bauer, Galerije umjetnina te Muzeja II. kongresa KPJ. Uništeni, spaljeni ili opljačkani predmeti iz bogate zbirke vukovarskoga Gradskog muzeja svjedočili su o višetisućljetnom životu i radu čovjeka na vukovarskom području, a poglavito od 13. stoljeća, od kada datira i prvi spomen Vukovara (Vukovo, Vlkovo)kao slobodnoga kraljevskog grada (1231.). Zbirke Muzeja upućivale su na činjenicu da je Vukovar bio važno prometno, demografsko, obrtničko, trgovačko, kulturno i upravno središte ovoga dijela Hrvatske, potvrđivale spoznaju o Vukovaru kao materijalnom i duhovnom žarištu hrvatskoga istoka te jasno isticale pripadnost Vukovara i vukovarskoga kraja hrvatskom i srednjoeuropskom kulturno-civilizacijskom krugu.

Stoga je i razumljivo da je upravo duhovna i kulturna baština Vukovara, koja je bila i temelj i svjedočanstvo hrvatskoga kulturnog i nacionalnog identiteta toga grada, bila pod snažnim i razornim udarom srbijanske agresije, pa se argumentirano može govoriti i o memocidu nad Vukovarom. Muzejska biblioteka, knjižnica Franjevačkog samostana i druge zbirke (osobito umjetnina) bile su nakon okupacije grada pokradene.

Tek dio te bogate baštine, nakon mukotrpne potrage i teških pregovora sa srbijanskom stranom, vraćen je Vukovaru. Posebno treba spomenuti 20. studenoga 2004. godine, kada je Franjevačkom samostanu sv. Filipa i Jakova vraćen veći dio starih i vrlo rijetkih knjiga, od kojih neke datiraju i iz prve polovice 16. stoljeća (Frkin, 2007.).

 

 

Slika 3. Razoreni Vukovar 3. (MJ, s izložbe)

“Na području povijesne urbanističke cjeline Vukovara utvrđena je ratna šteta na ukupno 118 spomeničkih i ambijentalnih građevina unutar povijesne jezgre. Od ukupnoga broja građevina, 91 je stambene i/ili poslovne namjene, 6 je gospodarske namjene, 13 je sakralnih građevina, 6 je reprezentativnih grobnih građevina, dok su 22 skulpture, križevi I slično. Od 118 popisanih i procijenjenih građevina – spomenika kulture, 21 je razorena, 48 je djelomice razoreno, 25 ima teške štete na konstrukciji građevine, 13 je lakše oštećeno na konstruktivnim dijelovima građevina, 5 građevina je pretrpjelo manju štetu koja nije ugrozila njihovu stabilnost, a 6 je lakše ili samo površinski oštećeno. Ratna šteta na 170-ak vukovarskih povijesnih građevina procijenjena je na 470 milijuna kuna, što je četvrtina ukupnih ratnih šteta na svim kulturnim dobrima u Republici Hrvatskoj (Karač, 2007.).

Na području Grada Vukovara evidentirane su 13.852 oštećene ili uništene stambene jedinice, od čega su 8272 oštećene ili uništene obiteljske kuće, a 552 oštećena višestambena objekta sa 5580 stanova. U odnosu na evidentirani broj stambenih jedinica prije rata, tijekom agresije uništeno je ili oštećeno više od 90% stambenih objekata. Njih 75% svrstano je u 4., 5. i 6. kategoriju oštećenja, što znači da se i poslijeratna obnova odvijala “od temelja”. Navedeni brojčani indikatori jasno pokazuju da je, osim kulturocida, nad Vukovarom počinjen i urbicid golemih razmjera.”

 

 Slika 4. Razoreni Vukovar 4. (MJ, s izložbe)

  Dragan Popović: Vukovar – nekažnjivost urbicida (23. 11. 2009.)

 “Tokom opsade, grad je sistematski i neselektivno granatiran.Poginulo je oko hiljadu civila, ranjeno više od 2.500, dok je oko 5.000 ljudi odvedeno u zatvore i logore u Srbiji. Svi stanovnici Vukovara nesrpske nacionalnosti proterani su nakon pada grada 18. novembra 1991. godine.”

“Nakon pada Vukovara, izvršen je i masovni zločin, kada je komanda JNA predala teritorijalcima i dobrovoljcima više od 200 zarobljenika i civila hrvatske nacionalnosti iz vukovarske bolnice. Ovi ljudi ubijeni su na poljoprivrednom dobru Ovčara kraj Vukovara. Zločin na Ovčari je jedini za koji se sudilo kada je reč o opsadi i padu Vukovara.”

 “Ni Haški sud, niti Veće za ratne zločine Republike Srbije nisu doneli presudu za rušenje Vukovara. U Statutu MKSJ regulisano je krivično delo kršenja zakona ili običaja ratovanja koje uključuje i bezobzirno razaranje gradova, naselja ili sela, ili pustošenje koje nije opravdano vojnom nuždom (član 3. statuta).”

“Neselektivno bombardovanje Vukovara dovelo je do uništenja tri četvrtine svih objekata u gradu. Uništene su škole, bolnice, crkve, zgrade javnih ustanova, fabrike, srednjovekovni dvorac… Takav stepen razaranja nije zabeležen ni u jednom drugom gradu u bivšoj SFRJ i postao je simbol za divljačko uništavanje gradova u ratu. Nakon Vukovara mnoga druga mesta bila su sistematski rušena i razarana.”(Inicijativa mladih za ljudska prava)

 

Slika 5. Razoreni Vukovar 5. (MJ, s izložbe)

Ratna šteta

Ukupna ratna šteta u Republici Hrvatskoj od 1991. do 2004. iznosi oko 142 milijarde dolara: izravna ratna šteta 56,5, a neizravna oko 85,5 milijardi dolara (1998. odnos valuta bio je 1 dolar = 6,36 kn).

Za izračun ukupne ratne štete koju je Hrvatska pretrpjela u Domovinskom ratu, važan je podatak da je u ratnim razaranjima u Republici Hrvatskoj uništeno ili oštećeno (ovisno o popisu):

  • 195.000 do 217.009 stambenih jedinica (najvećim dijelom u napadima srpskih snaga 1991.),
  • oko 120 gospodarskih objekata i
  • 423 spomenika kulture (od toga je 495 sakralnih objekata /uglavnom Katoličke crkve/ na područjima koja su okupirali Srbi).
  • U prvoj godini rata stradalo je 590 naselja u 57 općina u Hrvatskoj od kojih je 35 do temelja uništeno, a 34 su pretrpjela teška oštećenja.

Slika 6. Razoreni Vukovar 6. (MJ, s izložbe)

Na kraju 20-tog stoljeća izvršeni su strašni zločini nad Hrvatima za koje naredbodavci nisu odgovarali jer to nije dozvolila međunarodna politika. STRAŠNO I SRAMOTNO!

 Izvori:

  • Dražen ŽIVIĆ (2008.) POSLJEDICE SRBIJANSKE AGRESIJE KAO ODREDNICA POSLIJERATNE OBNOVE I RAZVITKA VUKOVARA. Institut društvenih znanosti Ivo Pilar – Centar Vukovar, Vukovar UDK: 338.246.88(497.5 Vukovar)”200″ DRU[. ISTRA@. ZAGREB GOD. 17 (2008), BR. 1-2 (93-94), STR. 27-50
  • Mateo Žanić, Krešimir Kufrin, Dražen Živić. Kultura i sjećanje na rat: Vukovarska bitka i njezini društveni odjeci Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, DOI: 10.11567/met.32.2.4, UDK: 55.01(497.544Vukovar):316.7 ; 355.1-058.65(497.544Vukovar):791.62
  • Šulc, B. (1994.), Razorena spomenička baština i opljačkana kulturna dobra. U: I. Karaman (ur.), Vukovar – vjekovni hrvatski grad na Dunavu (str. 461-482), Koprivnica: Nakladna kuća “Dr. Feletar”.
  • Dragan Popović Vukovar – nekažnjivost urbicida (23. 11. 2009.).

Pomirba da, zaborav ne!

 Dr. Marko Jukić

 

 

 

Komentari