I U MOM GRADU VUKOVAR SVIJETLI: Vukovarski otok

  • Written by:

Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje Hrvatska uduga Benedikt i ove godine obilježava u suradnji s osnovnim i srednjim školama Splitsko-dalmatinske županije. Zato ćemo na našem portalu u rubrici „I u mom gradu Vukovar svijetli“ objavljivati učeničke literarne radove. Zahvaljujemo svima na pažnji i uloženom trudu kako bismo njegovali i trajno sačuvali sjećanje na žrtvu naših branitelja kojima dugujemo dragocjenu slobodu i mir.

 

Vukovarski otok

Poput kakvoga iznenadnoga nevremena, nadvila se halja mrtvačka nad svodom vukovarskim. I najednom niotkud, vojska anđela kosturskih prerezaše vrpcu Majke Domovine s gradom ljubljenim. I sijaše smrt i ništa osim smrti, vječnoga očaja, smrti, i samo smrti.

I tako, u času neproživljenu, grad postadoše zatvorom osamljenim – otokom u zabiti zaboravljenim. Tamo gdje kosac žito ne žanje, već duh i tijelo kosi, gdje češljugarov poj zanijemi pod oružanom pogrdom.Tamo gdje ugljeni dim stanuje u nozdrvama, a gdje garež tamni prebiva na dlanovima. Tamo gdje se čuje samo šizma razdora – tamo gdje se objeduje ništavilo. I gdje se uzdizaše zapomagajući glasi k nebu usrdno vapeći sa svetim ružarijem volji Gospodnjoj. Tamo gdje dom bijaše užgan, a život iskonski skončan. Kivnost i hir koračaše neumoljivo po zastoru povijesti. No, srdašca sinova i majki kucahu istovjetno, kao što se ljubav njihova očituje kroz gorki dažd što se izlijeva iz preljubljenih majčinskih očiju.

Unatoč tome što ratnici tame misliše poniziti ljubav, ona se ipak slavno izdignu i zlobnost pobijedi. Čisto platno sirote djece zauvijek je okaljano. I brojni položeni životi bol su poput čavala u prsi zabijenih. No, nadu za mirom u srcu ne treba gubiti jer život buja i raste kao voda vjedrom iz zdenca zagrabljena. Obnavlja se kao tapina drva što se u proljeće zaodijeva s mirnom u cvijetom spleteni kaput.

Evo, evo, vije se barjak hrvatski nad svodom vukovarskim. I najednom, više od svega poručuje: – Neka vam oprošteno bi, jer u Gospodina Boga Svevišnjega, vjerujemo mi!

Anton Jujnović, 4.a
Mentorica: Fabijana Čović, profesorica hrvatskoga jezika
Škola za dizajn, grafiku i održivu gradnju

Skip to content