Srpski zločin u Čanku – NE ZABORAVITI!
Slika 1. Selo Čanak (foto: lika online)
Selo Čanak u općini Korenica bilo je hrvatsko selo koje se tri mjeseca opiralo velikosrpskom agresoru. Velike borbe vođene su tijekom studenoga 1991. godine. Srpska vojska je nakratko uspjela ući Čanak i zapaliti dio sela (23. studenoga). Odbačeni su od hrvatskih branitelja, a početkom prosinca su okupirali selo i napravili pokolj nad Hrvatima koji su ostali u selu.
Pobunjeni Srbi iz Kozjana, Bunića i Ljubova potpomognuti s JNA su 10. prosinca 1991. zauzeli i zapalili selo te ubili 6 stanovnika sela. Ubijeni su metkom u zatiljak ili su zaklani, a tijela nekih još nisu pronađena. Najokrutnije su ubili Jagu Šnjarić: tukli su je pred kućom da im dade devize, zlato, a kad nisu našli što su tražili, zavezali su joj noge za jedan auto i vozili po cijelom selu. Jadnica je vrištala u mukama, a četnici su se onako pijani i ludi smijali i pucali u zrak od veselja.
Ukupno su velikosrbi u Čanku ubili za vrijeme srbijanske agresije i velikosrpske pobune 7 civila. Sedmi mještanin ubijen je kasnije, 30. listopada 1994. godine kad je došao na grob svoje kćeri. Na njega se pucalo s položaja kojeg je trebao držati UNPROFOR.
Neka od tijela do danas nisu pronađena, a nitko od počinitelja ovog strašnog zločina nije odgovarao.
Tijekom tromjesečne borbe u obrani Čanka poginulo je 28 branitelja, najviše pripadnika riječkih postrojbi 128. brigade Sveti Vid i 111. brigade, zatim 133 brigade iz Otočca, 1. gardijske brigade, kao i nekoliko pripadnika MUP-a.
Selo Čanak danas izgleda ljepše nego prije rata. Sve kuće su obnovljene, mještani se bave poljoprivredom, okućnice su uređene i popunjene poljoprivrednim strojevima. Jedina neobnovljena kuća koja i dalje stoji kao bolan podsjetnik na proživljene ratne užase, je kuća pokojne Jage Šnjarić. Jagin sin Dragan, hrvatski branitelj, živi u majčinoj kući, nema nikakvih primanja niti bilo kakve potpore. Sumještanka Vere, koja suosjeća sa svojim susjedom, priča:
“Prije 20-tak godina bio je na listi za obnovu. Svima su kuće obnovljene, međutim, kod Jagine kuće je negdje ‘zapelo’. Njezin sin Dragan je živio i radio kao automehaničar u Zagrebu, ali se odlučio vratiti u svoje selo. Bez ikakvih primanja, sam, svojim rukama i znanjem, donekle je svoj i dom svoje ubijene majke uredio za život. Da stvar bude još gora, Dragan je izvrstan automehaničar i na glasu je kao dobar majstor, pa je na općini zatražio dozvolu da ovdje otvori radionu, međutim – odbijen je”.
Dragan Šnjarić, sin pokojne Jage, od države nema prevelika očekivanja:
“Što god sam zatražio, odbijen sam… Moju majku su pronašli zakopanu u vrtu s još nekim žrtvama iz Rijeke, pa je pokopana u Crikvenici. Tražio sam da se njezino tijelo premjesti ovdje u selo jer sam ja sada ovdje, međutim ni to država nije podmirila. Morao sam to platiti sam”
“Bio sam u ratu, prošao sam tešku upalu pluća, doživio taj šok sa majkom, tako da… Zasigurno nisam iz svega izašao potpuno zdrav. Ipak, nisam nikada ništa tražio jer me sramota pored ljudi koji su ranjeni. Žao mi je samo moje majke koja je prošla takvo mučenje, a niti kuću joj nisu obnovili. To me boli”. Tako se u RH postupa prema hrvatskim braniteljima.
Ovo je jedan od nekažnjenih srpskih zločina.
Izvori:
urednica portala dnevno.hr – Snježana Vučković.
Narod.hr; braniteljski.hr
Pomirba da, zaborav ne!
Dr. Marko Jukić
