TwitterFacebookPinterestGoogle+

Molitva – Utorak, 22. prosinca

  • Written by:

Božja prisutnost
Na nekoliko trenutaka razmišljam o Božjoj skrivenoj prisutnosti u stvarima:
u elementima dajući im da jesu;
u biljkama dajući im život; u životinjama dajući im da osjećaju;
i konačno u meni, jer mi daje sve to i još više,
čini me hramom, prebivalištem Duha.

Sloboda
Gospodine, stvorio si me da živim u slobodi.
Često olako prihvaćam taj dar.
Nadahni me da živim u slobodi koju si mi namijenio,
neopterećena srca i s potpunim povjerenjem u tebe.

Svjesnost
Kako se danas doživljavam/osjećam?
Kako se ponašam prema Bogu? Prema drugima?
Postoji li nešto za što trebam biti zahvalan? Tada ću reći: hvala.
Postoji li nešto zbog čega bi mi trebalo biti žao? Tada ću reći: oprosti.

Riječ Gospodnja
Lk 1,46-56
U ono vrijeme Marija reče: “Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo! Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim: spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.”

Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući.

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Marijin odgovor na Božje djelovanje je davanje hvale i upućivanje zahvale. Ona je ponizna službenica koja je prepoznala naklonost Boga, svog Spasitelja. Ovo je Bog blagoslova, Bog preokreta koji podiže malene i ruši moćnike s njihovih prijestolja. Magnificat je Marijina izjava misije kao službenice Božje. U kontinuitetu je s vjernim narodom prošlosti i vjerskom pričom svog naroda.
Marija mi je uzor molitve koji je ukorijenjen u prošlosti, ali otvoren za budućnost. Molitva me poziva da si uzmem vremena prepoznati i razmisliti o primljenim darovima kako bih mogao zahvaliti Bogu na njima. Možda bih mogao napisati svoj Magnificat i pomoliti se nad njim prepoznajući velike stvari koje je Gospodin učinio za mene i kroz mene.

Razgovor
Gospodine, ime si moje urezao u dlanove svojih ruku.
Čak ako me i drugi zaborave, ti nikada nećeš.

Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.

Izvor: prostorduha.hr

Komentari