Molitva – Srijeda, 23. prosinca
Božja prisutnost
Dragi Isuse, danas te posebno trebam.
Uglavnom od tebe tražim neku uslugu.
Danas samo želim biti s tobom.
Neka moje srce odgovori na tvoju ljubav.
Sloboda
Tvoja me je smrt na križu oslobodila.
Mogu živjeti slobodno i radosno, bez straha od smrti.
Tvoje milosrđe ne poznaje granica.
Svjesnost
U prisutnosti Stvoritelja koji me ljubi,
iskreno promatram doživljaje proteklog dana,
vrhunce, dna i onu svakodnevnu osrednjost.
Mogu li uočiti gdje je Bog bio prisutan u svemu tome?
Riječ Gospodnja
Lk 1,57-66
Elizabeti se navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome.
Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca – Zaharija, no mati se njegova usprotivi: “Nipošto, nego zvat će se Ivan!” Rekoše joj na to: “Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao.” Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati. On zaiska pločicu i napisa “Ivan mu je ime!” Svi se začude, a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga.
Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji. I koji su god čuli, razmišljahu o tome pitajući se: “Što li će biti od ovoga djeteta?” Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime.
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Rođenje Ivana Krstitelja bio je poseban događaj u pripremi za Isusov dolazak. Zaharijini i Elizabetini rođaci najavili su novo doba u Božjoj priči o spasenju. Elizabeta je jasno izjavila da će dijete zvati Ivan. To je pismeno potvrdio Zaharija čiji je jezik bio odmah oslobođen te je počeo hvaliti Boga. Bilo je čuđenja i strahopoštovanja nad onim što se dogodilo i što će biti s djetetom. Kažu nam da je ”Gospodnja ruka bila s njim”.
Rođenje djeteta obećanje je i nada u novu budućnost. Kako mi rođenje Ivana pomaže u pripremi za Božić? Molim da budem u kontaktu s čuđenjem i strahopoštovanjem prema Božjem djelovanju u svom životu i da moj jezik bude oslobođen da to mogu izraziti.
Razgovor
Ponekad se pitam što bih ti rekao, Gospodine, da te osobno susretnem.
Možda bih rekao: “Hvala, Gospodine”, što si uvijek uz mene.
Znam, sigurno, da je bilo trenutaka kada si me nosio i brinuo se za mene.
Kada sam tvojom snagom preživio tamne trenutke moga života.
Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
