TwitterFacebookPinterestGoogle+

Molitva – Četvrtak, 31. prosinca

  • Written by:

Božja prisutnost
Gospodine, pomozi mi da otvorim čitavo svoje biće tvojoj prisutnosti.
Okruži me svojom ljubavlju.
Neka se moje srce sjedini s tvojim.

Sloboda
Tvoja me je smrt na križu oslobodila.
Mogu živjeti slobodno i radosno, bez straha od smrti.
Tvoje milosrđe ne poznaje granica.

Svjesnost
Daj, Gospodine, da uvijek budem svjestan i zahvalan
za sva dobročinstva koja si mi udijelio.
Neka taj blagoslov uvijek dijelim s drugima.

Riječ Gospodnja
Iv 1,1-18
U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog.
Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.
Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da
posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on Svjetlo,
nego – da posvjedoči za Svjetlo.
Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet;
bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna.
K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga. I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.
Ivan svjedoči za njega. Viče: “To je onaj o kojem rekoh: koji za
mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!”
Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost.
Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu. Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, on ga obznani.

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Riječ Božja je više nego sama komunikacija ili poruka koja dolazi od Boga. Riječ Božja je ništa manje nego Božje samopriopćenje. Riječ ili Mudrost je uosobljenje Božje, a Bog Stvoritelj (“svijet po njemu postade”) je izvor svega svjetla i života. Zapanjeni tajnom Uskrsa prvi kršćani su se u svojim razmišljanjima vratili unatrag do potpune stvarnosti Božje preegzistencije (“postojao je prije mene”).
Rečeno je da nitko ne može pogledati u Božje lice i ostati živ. No sada možemo “vidjeti njegovu slavu” jer je Isus, kao što nam kaže Sveto pismo, savršena slika Boga nevidljivoga.
Dok ovih dana promatramo protekle događaje u ovoj godini trebamo si osvijestiti da gledajući Kristovo lice gledamo Božje lice.

Razgovor
Zamjećujem li svoje reakcije dok molim uz Božju riječ?
Je li ona za me izazov, utjeha ili mi je odbojna?
Dok zamišljam Isusa kako sjedi ili stoji kraj mene,
u povjerenju, kao najboljem prijatelju, govorim mu o svojim osjećajima.

Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.

Izvor: prostorduha.hr

Komentari