Molitva – Nedjelja, 3. siječnja
Božja prisutnost
Zaustavljam se na trenutak i pokušavam si posvijestiti da je Bog prisutan:
u mojoj blizini, u onome što činim, u ljudima koje susrećem,
u svakodnevnim prilikama u kojima se nalazim.
Kako si tu stvarnost još više mogu učiniti živom?
Sloboda
Molit ću Boga da mi pomogne
da se oslobodim svojih tjeskoba i briga,
da mu se otvorim kroz ovo vrijeme molitve,
kako bih ga još više ljubio i služio mu.
Svjesnost
Znam da me Bog voli bezuvjetno.
Zato iskreno promatram prošli dan, događaje i doživljaje.
Postoji li nešto za što bih trebao biti zahvalan? Onda ću zahvaliti.
Nešto za što se osjećam kriv? Onda ću moliti za oproštenje.
Riječ Gospodnja
Iv 1,1-18
U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.
Bi čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on Svjetlo, nego – da posvjedoči za Svjetlo.
Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše. A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga. Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.
Ivan svjedoči za njega. Viče: “To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!”
Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost. Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu. Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, on ga obznani.
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Danas pogledajmo ovaj prekrasni odlomak s nove točke gledišta i kažimo: ”U početku je bila Riječ, a riječ je bila ljubav. Ta je ljubav kreativna – kucajuće srce svemira. To je ljubav koja svima donosi svjetlost. Ako dopustim da mi svijetli počinjem gledati sve s Božje točke gledišta. Vidim da je potencijal svake osobe postati ništa manje nego kći ili Božji sin!”
Ova će svijest transformirati sve moje susrete. Nitko nikada nije mogao zamisliti takav projekt, ali on je već u tijeku oko mene i duboko u meni. Život, koji se prije činio uobičajenim i dosadnim, sada postaje velika drama. Molim Gospodina da u njoj mogu dobro izvršiti svoju ulogu živeći usklađeno s neusiljenim ritmovima ”ljubavi koja pokreće sunce i druge zvijezde” (Dante).
Razgovor
Neka me tvoj Sveti Duh vodi
u mojim odnosima prema drugim ljudima.
Daj da pažljivo koristim dar govora.
Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
