Molitva – Subota, 27. ožujka
Božja prisutnost
Ono što ovdje pokušavam učiniti jest da ostavim vrijeme po strani
i usredotočim se na svoj život, onaj tjelesni – u vremenu, i onaj duhovni.
Pokušavam si zamisliti Isusa kako sjedi kraj mene
i razgovaram s njim o svemu što mi se događa u životu.
Pokušavam razumjeti da u bezbroju mogućnosti
Isus ulazi u svakodnevne okolnosti moga života.
No, život ide brzo i puno se toga događa.
Pritisak i razne obveze često puta istisnu tu svijest o Božjoj prisutnosti
u mom svakodnevnom životu. Svjestan sam toga, i želim nešto učiniti.
Za sada, pokušavam ostati miran i otvoren onome što mi Njegova prisutnost želi reći.
Sloboda
Lako je upasti u zamku bogatstava ovoga svijeta.
Daj mi milost, Gospodine, da mogu biti slobodan od pohlepe i sebičnosti.
Podsjeti me da su najbolje stvari u životu besplatne.
Ljubav, smijeh, briga i zajedništvo.
Svjesnost
Kako se zaista osjećam? Bezbrižno? Turobno?
Možda sam spokojan, sretan što postojim.
Možda pak frustriran, zabrinut ili srdit.
Priznajem ono što stvarno osjećam.
Jer Bog me ljubi upravo onakvog kakav stvarno jesam.
Riječ Gospodnja
Iv 11,45-56
U ono vrijeme mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj. A neki od njih odu farizejima i pripovjede im što Isus učini. Stoga glavari svećenički i farizeji sazvaše Vijeće. Govorili su: “Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja. Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u nj pa će doći Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod!” A jedan od njih – Kajfa, veliki svećenik one godine – reče im: “Vi ništa ne znate. I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!” To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod; ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno. Toga dana dakle odluče da ga ubiju.
Zbog toga se Isus više nije javno kretao među Židovima, nego je odatle otišao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim. Tu se zadržavao s učenicima.
Bijaše blizu židovska Pasha i mnogi iz toga kraja uziđoše prije Pashe u Jeruzalem da se očiste. Iskahu, dakle, Isusa te se stojeći u Hramu zapitkivahu: “Što vam se čini? Zar on ne kani doći na Blagdan?”
Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:
Razmišljam o trajanju moći zla na ljudska srca: reakcija farizeja i glavara svećeničkih na uskrsnuće Lazarovo je tako neobična. ”Ako ga pustimo tako svi će povjerovati u nj pa će doći Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod… Toga dana dakle odluče da ga ubiju.” Dozivam u svijest i drugo poremećeno mišljenje vjerskih vođa. Molim Boga da mi obasja srce i srca naših vođa kako bi postali svjesni zamki zloga.
Zamišljam napetost koja je vladala između Isusa i skupine: nekoliko dana nakon slavnog ulaska u Jeruzalem nisu javno mogli hodati po gradu, a da se ne izlože ozbiljnom riziku. A sve to zbog mene.
Razgovor
Isuse, za svoga si boravka na zemlji uvijek s radošću primao malu djecu.
Pouči me da imam djetinje povjerenje u tebe.
Da živim sa sviješću da me ti nikada nećeš napustiti.
Zaključak
Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.
Izvor: prostorduha.hr
