Ubojstva i progon Hrvata u Srbiji za vrijeme Domovinskog rata
Kukujevci, rimokatolička crkva (wikiwand)
Hrvati koji su živjeli u Srijemu i Vojvodini su početkom Domovinskog rata bili izloženi prijetnjama i maltretiranju s ciljem da se isele iz Srbije. Nekoliko Hrvata je ubijeno prije nego li su uspjeli otići.
Ubojstvo obitelji Matijević
Prije Domovinskog rata u pograničnom srijemskom selu Kukujevci živjelo je oko 2.500 Hrvata (97%), oko 1 posto Srba. Danas je to etnički čisto srpsko selo, a broj Hrvata je danas istovjetan broju Srba prije rata. Izvršenio je etničko čišćenje, čak je i ime sela promijenjeno, danas se selo zove Lazarevo. U Kukujevcima je živjela i obitelj Matijević (Joza, Ana i maloljetni sin Franjo) koja je odvedena 20. travnja 1992. godine u nepoznato.
Njihova tijela su ekshumirana u travnju 1998. godine u selu Mohovo, nadaleko Iloka. Fond za humanitarno pravo (FHP) podnio je Tužiteljstvu za ratne zločine Srbije kaznenu prijavu protiv nekoliko NN osoba, zbog ubojstva tri člana obitelji Matijević u travnju 1992. godine u Kukujevcima, u srijemskoj općini Šid. Za zločin nitko nije odgovarao jer je sud u Beogradu odbacio prijavu. Za zločin je bilo prijavljeno nekoliko ljudi.
Ubojstvo obitelji Oskomić
U noći između 29. i 30. srpnja 1993. godine u Kukujevcima, Goran Vuković i Pavle Drašković, pripadnici dragovoljačke postrojbe, nasilno su ušli u kuću obitelji Oskomić, gde su zatekli Nikolu i Agicu Oskomić, kao i osamdesetsedmogodišnju staricu Mariju Tomić. Vuković i Drašković su ukućane vezali i udarali, da bi ih potom Vuković na svirep način ubio hicima iz pištolja u glavu. Nakon sprovoda kuća žrtava je opljčkana. Za taj zločin Okružni sud u Sremskoj Mitrovici je 26. travnja 1996. godine osudio Gorana Vukovića na 15 godina zatvora, Pavla Draškovića na 10, a Milana Nikolića na zatvorsku kaznu od tri i pol godine.
Fond za humanitarno pravo u svom priopćenju ističe da su ubojstva obitelji Matijević i Oskomić „dio serije etnički motiviranih zločina, usmjerenih prema žiteljima Vojvodine hrvatske nacionalnosti, u razdoblju od 1991. do 1993. godine. „
Samo zbog nacionalnosti ubijene su dvije hrvatske obitelji – tročlane obitelji Matijević i Oskomić. Uz njih, ubijen je još Kukujevčanin Živko Litrić. Ubijeni su pred selidbu i deportaciju u Hrvatsku, a neki od ubijenih su prije i silovani. U jednom od tih ubojstava sudjelovali su i tadašnji čelnici Radikalne stranke.
Osim, toga, više od 50 Hrvata u tom selu teško je pretučeno i zlostavljano od strane srbijanskih „ratnih pasa“ Vojislava Šešelja, a sve kuće su pretresene i opljačkane.
Ovo nisu jedina ubojstva Hrvata u Srbiji: ubijeni su i dva brata Abijanović iz Morovića, Mijat Štefanac iz Hrtkovaca, mlada djevojka Marija Purić iz Golubinaca u 20 sati dok je gledala TV, u Petrovaradinu Marko Holik i Martinović, i još mnogi drugi.
Katolička Crkva u Kukujevcima služila je četnicima kao pilana.
U mjestu Nikinci Srbi su minirali crkvu svetog Antuna Padovanskog, u Rumi je demolirana crkva, u Irigu miniran župni ured, u Sremskoj Mitrovici minirane kuće Hrvata, u Petrovaradinu (100 posto hrvatskome mjestu) ubijeni su i maltretirani ljudi, iz Srijemske Kamenice i Karlovaca protjerani su svi Hrvati koji su opstali nakon progona 1945., u Slankamenu su premlaćivani ljudi, pa i starice, u Golubincima je bilo ubojstava i premlaćivanja, o Zemunu ne treba trošiti riječi, kao ni o Šidu iz kojeg je otišlo tisuće Hrvata, o Kukujevcima koje se danas zove Lazarevo i Gibarcu koje se danas zove Dušanovo sve se zna.
A hrvatska javnost, kao i političari, o srbijanskom „slučaju Zec“, tragediji i egzodusu Hrvata iz Srijema i Srbije ne zna – ništa.
Sve je to učinjeno iz čiste mržnje, posebno stoga jer u Srbiji nije bilo rata i niti jedna granata nije pala na tlo Srbije.
Izvor: narod.hr/glas-slavonije.hr, Dražen Krajcar, Petar Horvatić, Zlatko Pinter, S. Butigan
Dr. Marko Jukić
