STARE OBJAVE: OGROMNA IZDAJA JOZE RADOŠA: Kako je ‘beogradski pitomac’, ‘haaški sluga’ i Miloševićev asistent zapaprio Hrvatskoj?
Hrvatskoj?
Autor: I. Delić Nedjelja, 08. ožujka 2015. u 23:13
Jozo Radoš u EU parlamentu založio se za ono što nije u hrvatskom interesu, ali treba li nas od njega takvo što iznenaditi?
Birajući svoje predstavnike za Europski parlament Hrvati, očito nisu previše razmišljali dajući svoj glas HNS-ovom Jozi Radošu. Da je tome tako dokazuje i njegov posljednji potez kojim je podržao usvajanje odredaba kojima se Hrvatsku i njezine građane proziva radi referenduma o ustavnoj zaštiti braka te se redefinicija istoga nameće svim državama članicama EU. Naime, narednoga četvrtka zastupnici će na plenarnoj sjednici EU parlamenta glasovati o Godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijatu za 2013. i politici EU u tom području. Predstavljač istoga jest talijanski zastupnik Pier Antonio Panzeri iz Progresivnog saveza socijalista i demokrata. Izvješće sadržava odredbe koje se protive temeljnom uređenju EU, ali i ne samo to. One otvoreno prozivaju Hrvatsku zbog referenduma na kojem su građani odlučivali o ustavnoj definiciji braka. Nameće se time izjednačavanje braka i istospolne veze u cijeloj EU tako da se europske institucije, ali i države članice poziva da pridonose razmatranju priznavanja istospolnih brakova te istospolnih građanskih zajednica. Sve to suprotno hrvatskim interesima, podržao je i Radoš. No, nije to prvi puta da on otvoreno i javno iznosi svoje stavove o referendumima pa je tako svojedobno komentirao i referendum o ćirilici, napominjući da se na taj način ne bi smjelo odlučivati o pravima manjina.
– Danas to može biti svjetonazorska manjina, sutra etnička, prekosutra regionalna, dobna, imovinska. Referendumom se trebaju štititi opća prava, a ne ići protiv prava manjina. Taj referendum bio bi protiv međunarodnih obveza Hrvatske. Nakon njega sukobi bi bili veći, a život građana slabiji jer bi sa svim problemima koje imamo i kojima se ne posvećujemo dovoljno, još živjeli s tim novim sukobom – komentirao je te prigode Radoš.
Radoševa biografija
Baš kao i biografije mnogih drugih aktera hrvatske političke scene, i ona Radoševa obiluje zanimljivostima, ali i aferama. Rođen je nedaleko od Tomislavgrada te je diplomirao na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu. No, zanimljivosti iz njegove biografije, fezuju se uglavnom uz političku karijeru, i to iz onoga doba kada ga je pod svoj kišobran primio Dražen Budiša omogućavajući mu da postane Ministrom obrane. Pomoćnik za sigurnost bio mu je Mladen Ružman, dok je za načelnika SIS-a imenovan Davor Biščan. Na čelo Radoševa kabineta došao je bivši djelatnik SIS-a uhvaćen u otuđivanju značajne količine povjerljive dokumentacije. Željko Peratović objavio je 2002. godine u Vjesniku zgodan tekst o mutnim igrama oko naplate u MORH-u za raketni sustav S-300.
-Zvonko Zubak tvrdio je da ima svjedoka koji će na sudu potvrditi kako je pomoćnik ministra obrane za sigurnost Mladen Ružman od njega tražio mito da bi mu osigurao naplatu spomenutog duga od MORH-a, te da je Ružman ‘možda u ime Joze Radoša tražio mito- pisalo se tada. Uz njegovo ime vezuje se afera objavljivanja čuvenih Miloševićevih transkripata, odnosno telefonskih razgovora unutar obitelji bivšeg srpskog čelnika. Tada je počinjena svojevrsna veleizdaje jer je hrvatska strana izgubila mogućnost daljnjeg prisluškivanja. Pisao je o liku i djelu Joze Radoša i portal Tjedno spominjući i aktualnog ministra pravosuđa Orsata Miljenića.
TEKST SE NASTAVLJA NAKON OGLASA
-Orsat Miljenić je bio upetljan u slučaj Blaškić. Lažnim dokumentima MUP-a, HIS-a i MORH-a temeljem kojih je Blaškić izvučen izvan zidina Haaga, a ukopan Dario Kordić. Pa u sakrivanje ubojica iz Ahmića, Ivice Rajića… Tijekom 2001. Orsatova desna ruka u Uredu Vlade Republike Hrvatske za suradnju s MKS-om u Haagu postaje suzupovac Mile Cindrić. U taj krug ulijeću Kotromanović, Dušan Viro i novinar Igor Alborghetti, kao link za cijeli EPH. Svi ovi Damjanovićevi prijatelji i suradnici postat će Orsatovi klijenti u njegovoj odvjetničkoj kancelariji. Orsat je u toj fazi transmisija između Tužiteljstva u Haagu i Gorana Granića, odnosno Ante Damjanovića i Joze Radoša. Jozo Radoš je čak organizirao i “specijalni tim” koji je bio na usluzi haškim istražiteljima u svojstvu vodiča kroz najtajnije vojne arhive MORH-a. Cijelu operaciju u MORH-u vodio je njegov pomoćnik za sigurnost Mladen Ružman. Taj posebno odabrani”specijalni tim” za selekciju dokumenata i vođenje haških istražitelja, predvodio je Damir Stručić, kasnije nagrađen mjestom šefa SIS-a, dok je otpremanjem dokumenata koordinirao Vlado Rendulić. Orsat je znao da se tu stvara karijera, radio je što je tebalo i postao je dio unutarnjeg kruga. Kontinuirano kontaktira s Goranom Granićem, već devet godina šefom izmišljenog, nepotrebnog, ali jako unosnog Instituta „Hrvoje Požar”. Jednom mjesečno zajedno ručaju- pisao je ovaj medij. U knjizi ‘Bitka za Vukovar’ autora Davora Marijana posebno se navode imene osoba i zahvaljuje za pristup izvornoj građi iz tog razdoblja i posebno naglašava da su uporabu dokumentacije uz ministra omogućili Jozo Radoš, Ante Damjanović, Sendi Radić, Branko Mihaljević, Šimun Penava i Branko Turić. Ime Joze Radoša provlačilo se i po internetskim stranicama HSP1861, a oni su ga pak nazivali pitomcem Vojne akademije iz Beograda. O njemu je svojedobno progovarao i Tvrtko Dolić osvrćuči se na famozni Lex Perković:
-I ministar obrane iz kvote HSLS-a u Račanovoj Vladi, a danas zastupnik HNS-a, Jozo Radoš u toj Vladi bio je navezan na Perkovića preko Blaškićevog kuma Ante Damjanovića koji je bio Radošev specijalni savjetnik za sigurnost, stvarno nadređen pomoćniku ministra Ružmanu i načelniku SIS-a Bišćanu. Radoš se s Damjanovićem i Perkovićem volio sastajati na večerama u Sesvetskom Kraljevcu. Ne čudi što je upravo on nedavno u Saboru bio među grlatijima da se donese ‘Lex Perković’- pisao je Dolić. Nakon svega navedenog treba li uopće čuditi što u EU parlamentu ovaj hrvatski predstavnik zagovara ono što se protivi interesima naše zemlje?
