Zločini Armije BiH u općini Konjic (1992. – 1995.)

Ponedjeljak, 25 travanj 2022 4:56
Written by: Michael Jukic

Prema popisu stanovništva iz 1991. u općini Konjic živjelo je 26,23% (11.513) Hrvata, a na popisu 2013. bilo ih je 6,20% (1.553); znači da je broj Hrvata manji za 86,51% (9.960 osoba).
U općini Konjic Bošnjaci/Muslimani su ubili 99 Hrvata, a Srbi 6 Hrvata (ratni zločin). Prema navodima Davora Marijana i suradnika Bošnjaci su počinili ratni zločin nad sto jednim Hrvatom.
Prema Istraživačko-dokumentacijskom centru (Sarajevo) u Konjicu je tijekom rata (1991. – 1995.) ukupno ubijeno 246 osoba hrvatske nacionalnosti (78 civila i 168 vojnika).
Bošnjačko-muslimanko vodstvo je na sastanku u Jablanici 20. ožujka 1993. godine donijelo zaključak o planiranom napadu na sva hrvatska područja u općinama Konjic i Jablanica. Nakon toga je u to područje stiglo još 6.000 vojnika Armije BiH (prije dolaska novih 6.000 vojnika u općini Konjic je bilo oko 7.000 vojnika Armije BiH). Došle su Zukine postrojbe, Crni labudovi, Handžar divizija s Kosova, DIP policija iz Zenice te mudžahedini.
Suživot Muslimana i Hrvati poremetio je Alija Izetbegović koji je naredio prekid suradnje i zauzimanje Hercegovine. Bošnjaci/Muslimani prekidaju dogovor s Hrvatima i 23. ožujka 1993. napadaju postrojbe HVO-a na Ivan planini, a u gradu počinje pljačka skladišta HVO-a i Caritasa. Armija BiH ubila je nekoliko civila i pripadnika HVO-a.
Alija Izetbegović smijenio je legalno izabrano vodstvo Konjica i nametnuo dr. Safeta Ćibu za predsjednika ratnog predsjedništva. Nakon toga je počeo progon Hrvata, otpuštanje s posla, pljačka imovine, spaljivanje hrvatskih kuća i gospodarskih objekata, zatvaranje i izolacija.
Kronologija zločina
Dana 8. svibnja 1992. Armija BiH zarobila je četiri pripadnika HVO-a i ubila ih.
U Športskoj dvorani na Musali u Konjicu,10. svibnja 1992., otvoren je zloglasni muslimanski logor, prvo za Srbe, a poslije i za Hrvate.
Dana 23. lipnja 1992. ubijen je jedan civil.
Dana 13. studenoga 1992. ubijen je jedan civil.
ožujka 1993. u općini Konjic ubijeno je 8 pripadnika HVO-a (na više različitih mjesta).
U Gostovčićima, 23. ožujka 1993., ubijena su tri zarobljena pripadnika HVO-a, u Seonici je snajperskim hitcem u leđa ubijen vozač sanitetskog vozila Dragan Vujčević (r. 1963.). Ubio ga je vojnik Armije BiH Nusret Šećibović.
U selu Vrci zarobljena su i ubijena 3 pripadnika HVO-a te jedan civil ( 23. ožujka 1993.). Nakon poraza kod Vrce Armija BiH je iz osvete ubila 4 civila (Hrvata) i 2 civila (Srbina).
U selu Orlište, 25. ožujka 1993., Armija BiH počinila je zločin; ubijena su 4 civila; još je jedan ranjeni civil poslije umro. Stanovnici (Hrvati) su prognani, kuće i gospodarski objekti opljačkani su i spaljeni.
U mjestu Buščak, 13. travnja 1993. godine, na bestijalan način ubijen je vojnik HVO-a. Pozvali su ga na kavu, a kad je došao, razlupali su mu glavu i prosuli mozak, a na čelo urezali slovo „U“.
/15. travnja 1993. ubili su dva zarobljena pripadnika HVO-a u selu Buščak, sve su kuće spaljene, a preostali Hrvati protjerani.
U Trusini je 16. travnja 1993. počinjen ratni zločin; ubijena su 22 Hrvata (15 civila i 7 zarobljenih vojnika HVO-a). Među ubijenima su i tri žene.
U selu Jukići, 17. travnja 1993., na svirep način ubijeni su Stjepan i Ana Jukić.
Dana 18. travnja 1993. ubijene su još tri osobe u Ovčarima i Galjevu. Hrvati su prognani, a njihove kuće (38 kuća) opljačkane i spaljene.
U selu Bjelovčina, 20. travnja 1993., ubijene su 4 osobe.
U vlastitoj kući je 20. travnja 1993. na svirep način ubijen bolničar.
U selu Podorašac, 22. travnja 1993., pripadnici Armije BiH ubili su tri osobe.
Pripadnici muslimanske Armije RBiH pojačani mudžahedinima počinili su 22. travnja 1993. ratni zločin kada su u Vrcima u zaselku Barakovići okrutno ubili 3 osobe (2 žene i jednog muškarca). Istoga dana ubili su u Gornjim Nevizdracima jednu žensku osobu i srpski bračni par.
U selu Radešine, 25. travnja 1993., na nagovor UNPROFOR-a (koji je jamčio sigurnost!), hrvatski vojnici i civili su se predali Armiji BiH. Nakon odlaska pripadnika UNPROFOR-a ubili su 4 vojnika HVO-a. Više od 70 vojnika HVO-a odvedeno je u logor u selu Čelebići, a 190 civila je odvedeno u Ostrožac pa u Čelebiće. Nakon predaje vojnici HVO-a maltertirani su (mučeni, sakaćeni, premlaćivani).
svibnja 1993. ubili su zarobljenog vojnka HVO-a i jednog maloljetnika u vlastitom domu u Konjicu.
Mrkosovice, 1. svibnja 1993.; pripadnici Armije BiH su u selu ubili dvije imućne osobe. Ubijeni su zbog imovine koju su imali i zbog etničko-vjerske netrpeljivosti. Ubio ih je susjed, pripadnik Armije BiH, koji je opljačkao njihovu imovinu.
Žitače, 2 svibnja 1993., pripadnici Armije BiH upadaju u selo, devastiraju crkvu, a vojnike i civile maltretiraju. Pripadnici Armije BiH su crkvu sv. Ante Padovanskog i župnu kuću devastirali i opljačkali. Drveni kip sv. Ante i kip Isusa su obezglavljeni, a crkveno rublje i zlatni kaleži su odneseni.
Muslimani su napali humanitarni konvoj za Vrce (svibnja 1993.), koji je bio dogovoren na višoj razini i onemogućili prolaz humanitarne pomoći te evakuaciju ranjenika.
Bokševica, 11 svibnja 1992., na svirep način ubijen je zarobljeni vojnik HVO-a.
U Orahovici je 14. svibnja 1992. ubijen vojnik HVO-a, a 17. svibnja ubijene su još 3 osobe.
Dana 15. svibnja 1993., tijekom prisilnog kopanju rovova, ubijen je jedan zarobljenik (pripadnik HVO-a).
Dana 16. svibnja 1993. ubijen je pripadnik HVO-a (u vlastitoj kući), a njegova žena je pretučena.
Čelebići, 16. svibnja1993., ubijene su 2 osobe (civili).
Dana 26. svibnja 1993., nakon što je ponestalo sredstava za obranu i hrane, 43 pripadnika HVO-a i 153 hrvatska civila s Vrca su se dogovorno predali pripadnicima Armije BiH (brigadi Neretvica). Dogovor o odlasku vojnika i civila s Vrca na prostore pod nadzorom HVO-a u Klisu, Hasan Hakalović je pogazio. Vojnici i civili su zatočeni, hrvatske kuće opljačkane i spaljene. Kasnije su vojnici i civili prebačeni u logor u Konjicu.
U selu Gornja Višnjevica 28. svibnja 1993. ubijen je jedan zarobljeni pripadnik HVO-a.
U selu Gorani 12. lipnja 1993. pripadnici Armije BiH ubili su jednog Hrvata (civila) u njegovoj kući.
U selu Zabrđe je 28. lipnja 1993. ubijena pripadnica HVO-a.
U selu Bokševica 6./7. srpnja 1993. pripadnici Armije BiH ubili su 4 civila i jednog vojnika HVO-a.
U selu Sultići, 20. srpnja 1993., svirepo je ubijen jedan Hrvat (civil).
U logoru Musala u Konjicu, 22. srpnja 1993., svirepo je umoren Srbin, pripadnik HVO-a.
Dana 4. kolovoza 1993. svirepo (oderali su mu kožu) je ubijen zarobljeni pripadnik HVO-a.
U selu Donja Orahovica 30. kolovoza 1993. pripadnici Armije BiH ubili su 4 civila.
U selu Oteležani, 9. rujna 1993., zarobljen je i ubijen jedan invalid.
Pri kopanju rova na prvoj crti bojišnice, 9. rujna 1993., ubijen je zarobljeni pripadnik HVO-a.
Dana 14. rujna 1993. na svirep način ubijen je 90 godišnji starac.
rujna 1993. u selu Trešnjevica svirepo je ubijen civil.
U Donjoj Jablanici je 20. rujna 1993. okrutno ubijen civil, a drugi je ranjen.
Dana 15. prosinca 1993. Muslimani su natjerali majku i kćer u minsko polju; obje su poginule.
U selu Trešnjevica,12. siječnja 1994., u vlastitoj kući ubijena je jedna osoba.
Dana 23. siječnja 1994. u minskom polju stradale su maloljetne sestre i jedna odrasla osoba.
U Konjicu su od nagaznih mina poginule dvije osobe koje su bile natjerane u minsko polje.
U selu Kostajnica pripadnici Armije BiH su, 1. listopada 1994., silovali 74 godišnju staricu, a njenom suprugu su nanijeli teške tjelesne ozljede.
Nisu navedeni svi zločini koje su počinili pripadnici Armije BiH u Konjicu. Više osoba je nestalo i izgubio im se svaki trag.

U konjičkoj općini najveća stratišta Hrvata su: Gostovići, 4 žrtve; Orlište, 4 žrtve; Bušćak, 3 žrtve; Trusina, 22 žrtve; Vrci, 7 žrtava; Radešine; 5 žrtava; Dubravice, 5 žrtava; Podhum/Žitače, 26 žrtava; Zaslivlje, 3 žrtve; Orahovica, 4 žrtve.

Progon Hrvata iz Konjica

U općini Konjic izvršeno je etničko čišćenje pa se broj Hrvata od 11.513. sveo na tek 1.553, a broj Srba od 6.620 na 355. (2013. godine). Iz konjičke općine prognano je 9.960 Hrvata.
Ratni predsjednik dr. Safet Ćibo je 3. listopada 1993. godine došao u franjevački samostan u Konjicu i gvardijanu fra Zdenku Karačiću priopćio da svi fratri, časne sestre i 108 civila prema priloženom popisu moraju napustiti grad. Sljedećeg dana Hrvati su krenuli prema Jablanici gdje su bili zatočeni desetak dana. Zauzimanjem pape Ivana Pavla II. i ministra vanjskih poslova Hrvatske dopustili su im da odu u Mostar.
Za ratne zločine i etničko čišćenje dr. Safet Ćibo (1948. – 2014.) nagrađen je posthumno 2018. godine od općine Konjic Poveljom sa zlatnim grbom povodom Dana Općine Konjic za njegov „nesebičan angažman u razvoju i odbrani općine Konjic i države BiH“. Oko 50 sela konjičke općine koja su bila potpuno ili djelomično naseljena Hrvatima opljačkana su i spaljena, a Hrvati ubijeni i prognani.
U općini Konjic tijekom rata izvršeno je etničko čišćenje koje se nastavilo i nakon rata. Oko 50 sela konjičke općine naseljenih potpuno ili djelomice Hrvatima je opljačkano i spaljeno tako da se Hrvati više nemaju gdje vratiti.
Proces protjerivanja nastavljen je i godinama nakon rata sustavnim onemogućavanjem povratka, ubojstvima Hrvata, poput onoga obitelji Anđelić na Badnjak 2002. godine te pljačkanjem, uništavanjem imovine i vjerskih objekata Hrvata.

Uništavanje sakralnih katoličkih objekata

Srbi su granatiranjem teško oštetili župnu crkvu sv. Ivana Krstitelja i franjevački samostan u Konjicu. Armija BiH je prvi put napala samostanski kompleks 15. travnja 1993. Napadi na samostan su se stalno ponavljali do listopada 1993.
Pripadnici Armije BiH su u župi Obre opljačkali i devastirali župnu crkvu. Također su oštetili zavjetnu kapelu sv. Ive u Obrima. Uništeni su nadgrobni spomenici.
Na području župe Podhum/Žitače oskvrnute su i oštećene sve grobljanske kapele. Župna crkva je opljačkana, a potom spaljena.
Crkva u Radešinama je spaljena, crkva u Kostajnici je devastirana, kao i crkva u Čelebićima (crkva sv. Leopolda Mandića).

Konjički logori

U konjičkoj općini bilo je 13 muslimanskih logora kroz koje je prošlo 2.200 hrvatskih civila i zarobljenih pripadnika HVO-a.
Konjički Hrvati bili su zatočeni u logorima: Solakova kula (20), Parsovići (78), Gorani (23), Buturović polje (42), Seonica (48), Višnjevice (76), Ostrožac (58), Čelebići (97), Musala-Konjic (780 -1300), Tvornica vijaka (386), Ovčari (120), Podorašac (34) i Bradina (300).
Osim toga konjički Hrvati su zatvarani i u druge logore: Silos u Tarčinu (68), Muzej u Jablanici (25), Zukina baza – Rogine kuće Donja Jablanica (16). U tim logorima ubijeno je šest logoraša Hrvata, a 5 je ranjeno.
U konjičkom zatvoru bilo je oko 300 Hrvata koji su morali ići na prisilni rad, davati krv, na njihovoj koži su gasili cigarete. Premlaćivanje zatočenika u logoru bilo je učestalo.
U Čelebiću je bio poseban logor za žene koje su u tom logoru bile silovane.
Međunardne organizacije (ICRC i druge) nisu mogle pristupiti muslimanskim logorima bez odobrenja Harisa Silajdžića pa su na taj način prikrivani muslimanski logori i zločini.
Nekažnjeni muslimanski zločini u općini Konjic
Podneseno je više kaznenih prijava, ali počinitelji zločina nisu kažnjeni jer bosansko pravosuđe nije htjelo procesuirati muslimanske zločince. Najodgovorniji za počinjene zločine u općini Konjic su dr. Safet Ćibo, kojeg je protupravno postavio Alija Izetbegović, i Sefer Halilović.
rujna 1996. na sastanku Općinskog odbora HDZ-a Konjica održanog u Mostaru službeno je predstavljen javnosti Dokument o “ratnim zločinima Alije Izetbegovića i dr. Safeta Ćibe nad Hrvatima općine Konjic 1993.”.
Općinski odbor prognanih i izbjeglih Hrvata općine Konjic je l. ožujka 1996. godine uputio pismenim putem tužitelju ITCY (Međunarodnog suda za ratne zločine na području bivše Jugoslavije, u Haagu), kaznenu prijavu protiv poznatih počinitelja zločina u konjičkoj općini. Njih se tereti za kaznena djela protiv čovječnosti i međunarodnog ratnog prava po Ženevskim konvencijama iz 1949. godine, kao i zbog zapovijedanja i izvršenja genocida nad Hrvatima općine Konjic tijekom 1993. godine. Kaznena prijava podnesena je protiv Alije Izetbegovića, dr. Safeta Ćibe i njihovih suradnika, ali nitko nije procesuiran.
Za ratne zločine na području općine Konjic po zapovjednoj odgovornosti odgovorni su: dr. Safet Ćibo, predsjednika Ratnog Predsjedništva Konjica, Jablanice i Prozora; Hasan Hakalović, zapovjednik brigade Neretvica; konjički imam Nezim ef. Halilović Muderiss zapovjednik 4. muslimanske lake brigade i zapovjednik specijalne postrojbe Zulfikar Ali Špago Zuka.