„S margine političkoga spektra“ – Vrijedi li kultura sjećanja i za žrtve partizanskih zločina?
Jama Jazovka
Ovih dana drugovi mnogo pričaju o kulturi sjećanja na žrtve holokausta i ustaškog terora zaboravljajući da je pored nacističkog i fašističkog terora postojao i komunistički teror koji je višestruko nadmašio broj žrtava nacizma i fašizma zajedno.
Drug Plenković je o holokaustu kazao: “U povodu Dana stradanja i junaštva židovskog naroda iskazujemo poštovanje prema žrtvama holokausta i ustaškog režima. Zaborava nema i ne smije ga biti”. “Njegovanjem kulture sjećanja gradimo budućnost u kojoj će tolerancija i uvažavanje biti temelj mira”.
Spomenik žrtvama holokausta i ustaškog režima
Slažem se ali imam pitanje za druga Plenkovića: Vrijedi li kultura sjećanja i za žrtve komunističkog i srpskog terora?
Uskoro ćemo vidjeti hoće li drug Plenković iskazati dužno poštovanje i kulturu sjećanja za komunističke (partizanske) žrtve.
Pokop posmrtnih ostataka 294 žrtve partizanskog zločina
Budući da Plenković, Pupovac, Kraus, Mesić i drugi njeguju kulturu sjećanja za žrtve nacizma i fašizma vidjet ćemo kako će odati počast žrtvama partizanskog terora u svibnju i lipnju 1945. godine. Kada će grad Zagreb i drug Plenković napraviti spomenik žrtvama koje su ubojice odveli iz zagrebačkih bolnica u svibnju i lipnju 1945. godine.
Očekujemo da Milorad, Ognjen, Peđa, Sabina, Tomislav, Danijela, Katarina, Ivana, Sandra i ostala liberalno-komunistička bratija odaju počast žrtvama partizanskog terora u gradu Zagrebu 1945. i poslije 1945. godine. Treba ih podsjetiti da je žrtva žrtva bez obzira tko je počinitelj.
Drugove podsjećamo na partizanske poslijeratne zločine u gradu Zagrebu. Žrtve partizanskog terora u svibnju i lipnju 1945. godine u gradu Zagrebu bile su javne osobe (slikari, pjesnici, književnici, operni pjevači, sportaši, znanstvenici, novinari, vjerski dužnosnici, redovnice, redovnici i drugi) koje su živjele i radile u Zagrebu tijekom Drugog svjetskog rata. Radi se o osobama koje su u NDH radile samo svoj posao i nisu nikoga ubile, a Titovi partizani su ih ubili bez istrage i suđenja ili su neki imali suđenje bez mogućnosti iznošenja obrane. Nekima se ne zna ni mjesto pogubljenja niti gdje su bačena njihova tijela (nemaju grob). U gradu Zagrebu ima 70 masovnih grobnica, a u okolici Zagreba još 60 masovnih grobnica gdje su žrtve bačene. Odvesti iz zagrebačkih bolnica ranjenike, bolesnike i medicinsko osoblje pa ih krvnički ubiti i baciti u podsljemenske i žumberačke jame je strašan zločin. Za počinjene zločine nitko nije optužen niti je odgovarao, zločinci su nagrađeni vilama ili stanovima, položajem u komunističkoj hijerarhiji, a neki od zločinaca imaju i danas ulicu u gradu Zagrebu.
Drugove ponovno treba podsjetiti da su ti ljudi žrtve partizanskog (komunističkog) terora i da i oni zaslužuju kulturu sjećanja, da i oni imaju pravo na spomenik i grobno mjesto. Evo popisa malog broja nevinih žrtava koje su Titovi partizani krvnički ubili:
- Josip Horvat Međimurec, slikar; satnik Domobranstva NDH, zaposlen u odjelu ratnog slikarstva Ministarstva oružanih snaga NDH
- Vinko Kos, pjesnik, književnik; urednik časopisa Ustaška uzdanica, glasila Ustaške mladeži
- Ljudevit Jurak, svjetski poznati patolog i sudski medicinar, začetnik humanomedicinske patološke anatomije i veterinarske patološke anatomije u Hrvatskoj
- Andrija Konc, pjevač (odveden iz Zagreba u Bjelovar, gdje je i ubijen)
- Ivan Softa, pjesnik
- Vladimir Jurčić, pjesnik, esejist, feljtonist; autor pjesama u slavu Ante Pavelića u Ustaškoj uzdanici, časopisu Ustaške mladeži
- Jerolim Malinar, javni katolički djelatnik i novinar, suradnik bl. Ivana Merza
- Mijo Bzik, novinar i publicist; ustaški doglavnik, osuđen na smrt u lipnju 1945.
- Tias Mortigjija, novinar i publicist; član Ustaškog pokreta, urednik tjednika Ustaškog pokreta Spremnost; osuđen na smrt u rujnu 1947.
- Zdenka Smrekar, književnica; predstojnica za žensko školstvo u Ministarstvu nastave NDH
- Milivoj Magdić, novinar, pravnik i publicist; bivši komunist; član redakcije tjednika Ustaškog pokreta Spremnost
- Germogen Maksimov, poglavar Hrvatske pravoslavne crkve, mitropolit zagrebački
- Blanda Stipetić, katolička redovnica
- Gaudencija Šplajt, katolička redovnica, istaknuta djelatnica nekadašnjeg zagrebačkog samostana Antunovac u Maksimiru
- Filip Popp, protestantski svećenik, prvi biskup Evangeličke Crkve u Hrvatskoj
- Franjo Babić, književnik i novinar; autor članaka u ustaškim tjednicima Spremnost i Hrvatski narod
- Đuro Stipetić, rektor Sveučilišta u Zagrebu; predsjednik Hrvatsko-njemačkog društva (1936. – 1944.)
- Kerubin Šegvić, povjesničar, književni kritičar, političar, katolički svećenik, profesor filologije; diplomat NDH, teoretičar gotske teorije o podrijetlu Hrvata
- Ivo Guberina, svećenik, teolog, povjesničar i političar; član Ustaškog pokreta od 1940., suspendiran od strane kardinala Stepinca 1943. godine
- Ismet Muftić, zagrebački muftija; vojni muftija Hrvatskih oružanih snaga
- Radoslav Glavaš, književni povjesničar, kritičar i franjevac; načelnik Odjela za bogoštovlje pri Ministarstvu pravosuđa i bogoštovlja NDH
- Joco Cvijanović, operni pjevač i svećenik Hrvatske pravoslavne crkve
- Serafim Kupčevski, ukrajinski svećenik Hrvatske pravoslavne crkve
- Dimitrije Mrihin, svećenik HPC
- Aleksej Borisov, ruski svećenik HPC
- Lipharda Horvat, katolička redovnica
- Geralda Jakob, katolička redovnica
- Konstantina Mesar, katolička redovnica
- Marijan Marijašević, književnik; diplomat NDH, dužnosnik Ministarstva šuma i ruda NDH
- Bonaventura Radonić, franjevac i filozof
- Munir Šahinović, novinar i pisac; član Ustaškog pokreta, nadstojnik Državnog izvještajnog i promičbenog ureda u Sarajevu, pripadnik Poglavnikovog tjelesnog zdruga
- Jerko Skračić, novinar i književnik; član Ustaškog pokreta, ravnatelj radio-postaje u Sarajevu i urednik tjednika Hrvatski krugoval
- Branko Klarić, pjesnik; član Ustaškog pokreta, autor pjesama u slavu Ustaškog pokreta, Ante Pavelića i Jure Francetića
- Gabrijel Cvitan, književnik; školski izvjestitelj Ministarstva nastave NDH
- Vilim Peroš, novinar, urednik zagrebačkog dnevnog lista Nova Hrvatska
- Agathe von Hausberger, američka novinarka
- Ivan Maronić, novinar
- Grozda Budak, kći ustaškog ministra Mile Budaka, ubijena u Sloveniji u svibnju 1945.
- Danijel Uvanović, matematičar i fizičar svjetskog glasa, novinar i publicist; član Ustaškog pokreta od 1943. godine
- Emil Periška-Lalec, nogometaš, reprezentativac SHS-a (OI 1920.), karikaturist i povjesničar sporta
Ubijeni su samo zato što su bili Hrvati domoljubi ili su bili druge etničke pripadnosti ali su podržali hrvatsku državu.
Nisu bili pošteđeni niti bolesnici i ranjenici iz zagrebačkih bolnica. Prema dokumentiranim podatcima ubijeno je 4.791 ranjenika iz zagrebačkih stalnih i privremenih bolnica.
Nedavno je u Zagrebu otkriven spomenik žrtvama holokausta, na spomeniku piše: „U znak sjećanja na žrtve nacizma i ustaškog režima“. Kada su sahranjivani posmrtni ostatci 294 žrtve čiji su posmrtni ostatci nađeni u Gračanima pisalo je: Ovdje počivaju žrtve Drugog svjetskog rata i/ili poslijeratnog razdoblja, Gračani grad Zagreb. Dakle ne navodi se da su to žrtve partizanskog terora u gradu Zagrebu, ne navodi se da se uglavnom radi o Hrvatima. Tako hrvatska neokomunistička vlast poštuje žrtve i njeguje kulturu sjećanja na žrtve.
„Među žrtvama u Gračanima bila su 63 maloljetnika, od kojih čak 16 djece mlađe od 14 godina te dvije žene. Najmanje 112 osoba ubijeno je hitcem u glavu, a mnoge su ubijene tupim predmetima o čemu svjedoče brojne ozljede na kostima“.
Pri sahrani posmrtnih ostataka 294 osobe u Gračanima tadašnja predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović kazala je: “Dok su u demokratskom svijetu fašizam, nacizam i njima srodni režimi moralno i politički osuđeni, stratišta i grobišta njihovih žrtava obilježena, a mnogi krivci osuđeni, komunizam se u Hrvatskoj bez prave i potpune osude prokrijumčario u demokraciju skrivajući se pod krinkom antifašizma, krivo shvaćene pomirbe ili čak opravdanja osvete”.
O žrtvama Jasenovca stvoreni su komunističko-četnički mitovi. Istraživanjima na području logora Jasenovac nađeno je vrlo malo posmrtnih ostataka pa je jasno da imamo mit koji nema veze s istinom. S druge strane na malom broju istraženih komunističkih stratišta (Maribor-Tezno, Huda jama, Maceljsko gorje, Žumberak, Gračani, grad Zagreb i drugdje) nađeni su posmrtni ostatci koji svjedoče o počinjenim partizanskim zločinima. Također, u komunističkim arhivima nađeni su dokumenti o počinjenim zločinima pa nema dvojbi tko su žrtve, a tko počinitelji zločina. Negirati, danas, partizanske (komunističke) zločine je novi zločin. Nitko normalan ne negira počinjene zločine u ustaškom logoru Jasenovac ali stvoreni komunističko-četnički mit (laži) o životu u logoru i o broju žrtava je srušen pa se mitomani trebaju suočiti s istinom. Sljedbenici komunističke ideologije ne žele prihvatiti istinu o Jasenovcu, ne žele priznati komunističke zločine koje su partizani počinili nakon završetka rata. Njihova kultura sjećanja odnosi se samo na žrtve koje su pripadale njihovoj političkoj i ideološkoj orijentaciji. Oni koji nisu na tragu njihove ideologije za njih nisu žrtve i za njih nemaju kulturu sjećanja.
Žrtve komunističkog terora isto tako imaju pravo na kulturu sjećanja, na osudu počinitelja zločina, na grobno mjesto. Uništena groblja hrvatskim vojnicima diljem Hrvatske treba obnoviti to je minimum kada se govori o kulturi sjećanja. Svaka nevina žrtva mora imati isto pravo bez obzira na etničke, političke i vjerskih stavova.
O likvidaciji ranjenika odvedenih iz zagrebačkih bolnica svjedoči izvorni znanstveni rad povjesničarke Blanke Matković: Odvođenja i likvidacije ranjenih pripadnika Hrvatskih oružanih snaga (HOS) iz zagrebačkih bolnica u svibnju i lipnju 1945. kroz arhivsko gradivo Državnog arhiva u Zagrebu. Arh. vjesn. 54(2011), str. 179-214
https://hrcak.srce.hr/file/133986
Tijekom svibnja i lipnja vidjet ćemo kakvu kultura sjećanja imaju na žrtve partizanskog (komunističkog) terora oni koji stalno ističu kulturu sjećanja na nacističke, fašističke i ustaške zločine. Ne zaboravima da nema razlike između nevinih žrtava bez obzira jesu li zločin počinili, nacisti, fašisti, ustaše ili četnici.
Dr. Marko Jukić
