Što je to misticizam Kabale?
Mnoge slavne osobe prigrlile su kabalu, i gle čuda, odjednom su doživjeli planetarnu slavu. Lista slavnih koji su postali sljedbenici tog drevnog učenja je golema: Elizabeth Taylor, Victoria i David Beckham, Demi Moore, Rosen Bar, Ashton Kutcher, Jeff Goldblum, Rob Lowe, Lindsay Lohan, Britney Spears, Donna Karan, Gvinet Paltrou, Madona, njen bivši muž Guy Ritchie i mnogi drugi.
Kao što je pseudomistika yoge namijenjena najširem sloju svjetskog pučanstva, naučavanje židovskog misticizma – kabale (riječ kaballah na hebrejskom znači predaja) rezervirano je za jet-setersko okružje. Programom unovačivanja poznatih zvijezda u misticizam kabale, poglavito onih iz Hollywooda, „Veliko oko“ preko njih razara kršćansko duhovno tkivo planetarnog puka.
Mnoge slavne osobe prigrlile su kabalu, i gle čuda, odjednom su doživjeli planetarnu slavu. Lista slavnih koji su postali sljedbenici tog drevnog učenja je golema: Elizabeth Taylor, Victoria i David Beckham, Demi Moore, Rosen Bar, Ashton Kutcher, Jeff Goldblum, Rob Lowe, Lindsay Lohan, Britney Spears, Donna Karan, Gvinet Paltrou, Madona, njen bivši muž Guy Ritchie i mnogi drugi.
Kabala centri nalaze se na preko pedesetak lokacija diljem svijeta, ali svakako je najpoznatiji onaj u Los Angelesu nadomak Hollywoodu. Pomalo je groteskno gledati kako svaki petak na večer „rijeke“ holivudskih zvijezda hrle poput srednjoškolaca na tečajeve tog izopačenog misticizma čiji je simbol križ na kojemu je umjesto Krista omotana zmija (Sotona). A što će drugo, ako žele biti velike zvijezde?
Među šumom svih tih zvijezda izdvojimo projekt „Velikog oka“ „Madona“ koji je najzastrašujući primjer kako se planski zagađuje religioznost u katoličkim zemljama, poglavito među adolescentima. Najpopularnija pop ikona Madona, ne samo da pornografijom, razvratom i okultnom glazbom na sceni programira um svojih obožavatelja, već to čini puno više svojim stilom življenja: blasfemijom, đavoljim izokretanjem kršćanske simbolike (svoj zaštitni znak je dizajnirala po uzoru na Čudotvornu medaljicu Blažene Djevice Marije) i ezoterijom – što je sve i smisao kabalističkog misticizma. Nakon što je rodila kćer Lourdes (zanimljivo ime?), Madona je 1998. godine snimila sedmi studijski album Ray of Light u čast kabale tvrdeći kako joj je baš taj projekt pomogao da dostigne duhovnu čistoću. Ne treba posebice ni podsjećati da je taj album osvojio četiri Grammyja od ukupno šest, da je bio dugo vremena u mnogim zemljama prvi na top-listama, da je prodan u nekoliko desetaka milijuna primjeraka i sl.
Madona s mnogim slavnim holivudskim osobama i vjerskim učiteljima često pohodi Izrael na tzv. „kabala turnejama“, posebice na židovske blagdane Jom Kipur (Dan pomirdbe) i Roš Hašana (Nova godina). Na tim hodočašćima pop-kraljica dobiva mnogobrojna priznanja, prima ju predsjednik Izraela i sl.
Da bi se uopće shvatilo kabalu nužno je znati da se mistika u židovstvu drži najvišim i najsloženijim stupnjem proučavanja Božje riječi. Židovi Bibliju tumače propovjednički, tražeći u njoj skriveni i dublji smisao . Za njih je Tora živ organizam. Za židovskog mistika cijeli jedan tajni duhovni život pulsira u beskrajnim slojevima Tore ispod vanjske ljuske pojedinih riječi. Stoga Toru ne čine samo riječi, rečenice i poglavlja, već je ona živo tkivo utjelovljenje božanske mudrosti. Ona nije samo zakon židovskog naroda, nego kozmički zakon. Povezanošću židovske mistike i Tore nastala je židovska mistika brojeva i slova uz čiju pomoć židovski mističar – kabalist, nastoji prodrijeti u božanske tajne i razotkriti ih. Kabalisti u hebrejskom jeziku (hebrejski jezik smatraju svetim jezikom kao što hindusi misle za sanskrt) vide mističnu vrijednost jer on dohvaća Boga, dolazi od Boga i Bog se njime obraćao Židovima. Bog koji se obraćao u Tori s jedne strane je dobar, strog, mudar, pravedan i milosrdan Bog, ali istodobno skriven i nedokučiv i u dubinama svog bića miruje, kako kabalisti kažu miruje u dubinama svoga ništa. ( Gerhard Staguhn: Kratka povijest svjetskih religija, Mozaik knjiga, Zagreb, 2004., str. 116. i 117.).
Slobodno se može reći da je najveća degeneracija judaizma sklupčana u židovskom misticizmu (naučavanju kabale) koji se ponekad izrođava u teurgiju (poznato je da je tanka nit između teurgije i nigromantije, odnosno između bijele i crne magije) i u čarolijske postupke. Misticizam naglašava vezu s „božanstvom“ kroz meditacije i kontemplacije u proučavanju kabale. To je zapravo židovski ezoterizam zamišljen u svrhu poticanja dramatičnog preobražaja svijesti, sličan metodama koje poznaje hinduizam, budizam, taoizam itd., primjerice slično yogi ili zenu. Na taj način kabalistički tumači svetog teksta žele oteti Crkvi pravo na tumačenje Biblije te uvjeriti svijet kako su oni jedini sposobni protumačiti šifriranu knjigu Bibliju i otkriti sve njene tajne.
Svoj današnji oblik kabala je poprimila u 12. i 13. stoljeću, a krajem 16. stoljeća zahvaljujući djelu jednog od najvećih židovskih mističara, rabina Izaka Lurije, zavladala je u svim središtima judaizma. Bilo je to doba renesanse kada se znanost miješala s magijom, a mudrost s gnozom, kada mnogi kršćanski otpadnici, okultisti i ezoterni mislioci nisu htjeli prepoznati duhove te su, usvojivši kabalu, prelazili na stranu zabranjene demonske oblasti. Kabala se tako ispreplela s pitagorejskom, gnostičkom i rozenkrojcerskom tradicijom, navijestivši slavu svomu gospodaru, knezu demona.
Do novoga i punoga životnog duha kabala je došla u novom vijeku, među hasidima, ultraortodoksnim istočnoeuropskim Židovima koji danas u većim zajednicama žive u Izraelu i SAD-u. Danas ima osobit utjecaj u novijoj židovskoj ortodoksiji, osobito među rabinima gdje prevladava utjecaj kabale. Sam „dragulj“ židovske mistike je Zohar ili Knjiga blještavila, najpoznatija kabalistička knjiga čiji tekstovi razvijaju poseban način mišljenja, gledanja i doživljavanja. Znanost drži da ju je napisao židovski rabin, poznat po proučavanju kabale i kastiljanskih gnostika, Moše de Leon u kasnom 13. stoljeću, u duboko mističnom kršćanskom okruženju jugozapadne Europe. Zohar je zapravo mistični komentar Tore koji uranja u veće dubine duhovnog i pritom se uzdiže u ekstatičnu blizinu „božanskog“.
Razumljivo, znajući da su rabini najučeniji tumači judaizma, tako da jedan dio njih shvaćajući židovske zablude u svezi raspeća Isusa Krista i istinitosti Evanđelja (što nikada neće priznati) svoje krivovjerje usmjeravaju u potpuno suprotnom smjeru – prema kabali. A prema njezinom nauku, univerzumom ne vlada jedan Bog, nego nekoliko bogova koji potječu od nejasnog dalekog Pokretača. Prvi Pokretač je začeo prvo muškog boga koji se zove Mudrost ili Otac, a potom i božicu zvanu Spoznaja ili Majka. U njihovom braku rođen je par mladih bogova: Sin, poznat po nadimku Sveti Blagoslovljeni i Kći zvana Gospodarica (Shekhinah). Dvoje mladih bogova trebalo se vječno združiti. Međutim, Kći je pala pod Sotoninu moć i postala mu ljubavnica, a muški bog Sin (prema njihovom učenju svojedobno utjelovljen u Mojsiji), koji se sjedinio s njom, umjesto zakonite žene prima u svoju postelju razne sotonske ženske likove. Prije većine vjerskih obreda, koji svaki pobožan kabalist mora obaviti mnogo puta na dan, kazuje se kabalistička molitva: „U ime seksualnog sjedinjenja Svetog Blagoslovljenog i njegove Shekhinah…“
Iako je danas nauk kabale podjednako zastupljen i među Židovima i nežidovima, za kabaliste su nežidovi Sotoni udovi, a malobrojni pojedinci, oni koji su se preobratili na judaizam, zapravo su izgubljene „židovske duše“ iz vremena kada je Sotona prodro u nebesku Svetu Zemlju. Židovi su jedini Božji narod koji je stvoren kako bi zakrpao razdor koji su prouzročili Adam i Eva, što su djelomično postigli na brdu Sinaj združivanjem Mojsija i Shekhinah, izgradnjom prvog i drugog hrama itd. Pobožni kabalist prije i poslije svakog obroka obredno pere ruke i izgovara poseban blagoslov. U jednoj prigodi on štuje Boga, zastupajući božansko združivanje Sina i Kćeri, a u drugoj štuje Sotonu kojemu su kabalističke molitve i obredi toliko dragi da ga je moguće neko vrijeme zabaviti kako bi prestao dodijavati božanskoj kćeri, a time bi mogućnost združivanja Sina i Kćeri postala izvjesnom. Štoviše, kabalisti vjeruju da su neke žrtve paljenice u hramu, prema Tori, bile namijenjene upravo Sotoni, vladaru svih nežidova, kao primjerice sedamdeset junaca žrtvovanih tijekom sedam dana Blagdana sjenica (Brojevi, 36), itd. ( Israel Shahak: Židovska povijest, židovska religija, Jeseni i Turk, Zagreb, 2006., str. 40., 60.-62.).
Da bismo stekli ispravan dojam o kabali, podsjetimo se riječi jednog od najutjecajnijih kabalističkih rabina Askenazija: „Svi su anđeli čisti. Dakle i Sotona. To je vrlo sveto biće. Ali, on dobro poznaje svoj posao: on je javni tužitelj na Božjem tribunalu.“ Prema tomu, demoni za kabaliste nisu duhovna bića – pali anđeli kao kod kršćana, već su to bića prema „grčkom smislu“ daimon: intermedijarna, „dobra“ bića. Odnosno, za mistiku kabale demoni su duhovi zraka, „svijetla bića“ (po njima su i masoni dobili naziv „sinovi svjetla“), prijenosnici životne pneume, odnosno Sotona je za mistike kabale snaga koja se može iskoristiti za dobro i zlo. Sličnu doktrinu sotonizma nalazimo i u knjizi Morali i dogme Starog i Prihvaćenog Škotskog obreda slobodnog zidarstva Alberta Pikea. Jasno je da je takva angeologija, ili bolje rečeno demonologija, nespojiva s kršćanstvom. U njoj smo u okviru masonske ekumene „crnih vračeva“ došli do inverzije pojma Sotone. Stoga za svakog kršćanina istina je samo jedna. Ista duhovna bića ne mogu nadahnjivati kabaliste i kršćane!
Kabala je crnoj magiji ostavila središnji okvir korespondencije, Drvo života. Drvo života je magijski dijagram izveden iz mističnog naučavanja Tore (posebice Geneze) i viđenja Jahvinih kola proroka Ezekiela, baziran na hebrejskom alfabetu i brojevima. Deset znamenki formiraju „božanske“ manifestacije koje se nazivaju sefirotiti (od korijena safor = brojanje) i međusobno su povezani s dvadeset dvije staze koje korespondiraju sa slovima hebrejskog alfabeta. Da bi se uopće pristupilo proučavanju kabale učenik mora apsolvirati brojne prethodne opsežne stupnjeve znanja. To je ujedno i najveći problem suvremenih samozvanih kabalističkih škola, pri čemu njeni sljedbenici ponajčešće ni ne poznaju alfabet, kod kojih se brzopoteznim ulazom u kabalu obično ne uranja u dubinu onostranosti. U starini samo je muškarcima bilo dozvoljeno proučavati mistiku i to tek nakon navršenih četrdeset godina. Židovski mistici sami smatraju da kabala može biti opasna za um nepripremljen za njezine dubine, da u svoj vrtlog bez izlaza lako može povući neoprezne.
Drvo života postalo je okultna filozofija postmodernističkog vremena, ne samo među pripadnicima kabalističkih i drugih ezoternih redova i organizacija, već i u naoko bezazlenim „društvenim igrama“: geomanciji, tarotu, astrologiji i sl. Primjerice, sefiroti i staze obuhvaćaju astrologiju zajedno s njezinim tradicionalnim atribucijama koje se pripisuju planetima ili znakovima zodijaka. Tarot (osmislili su ga opskurni švicarski okultist, astrolog, umjetnik i dizajner lika Baphometa Oswald Wirth i najeminentniji predstavnik masonske spiritualnosti, sotonist i obnavljač Kabalističkog reda Ružinog križa Stanislas de Guaita) je također povezan s kabalističkim Drvetom života pomoću 22 aduta i 22 slova alfabeta, a karte služe kao važan alat za navigaciju između energija koje predstavljaju sefiroiti. Astrologija i tarot zato nisu bezazlene društvene igre kako to ponajčešće misle znatiželjnici, već su to igre s paklenim ognjem.
Tragikomično je i šokantno kako su mnogi programirani umovi tzv. hrvatskih zvijezda fascinirani i opčinjeni proučavanjem kabale, kako pod svaku cijenu žele biti dio tog svjetskog jet-seterskog trenda te kako slijepo žele slijediti svoju „boginju“ Madonu. Većina njih nije niti dorasla da zaroni u duhovnu dubinu misticizma kabale, već se izgubi u vrtlogu okultne strane onostranog svijeta ili zapne na vanjskom ritualnom praznovjerju. Groteskno je gledati hrvatske „zvijezde“ kako oko lijevog ručnog zgloba nose vunenu crvenu nit (navodno košta 17,5 eura) koja prema kabali štiti od uroka onoga koji ju nosi. Upravo uporaba i nošenje takvih „zaštita“ ima veliki negativni naboj koji lakomislenim „mističarima“ može izazvati velike nevolje.
Spomenimo bar nekoliko tragikomičnih izjava nekih od tih hrvatskih „zvijezda“ koje su utrčali u taj nepoznati svijet. Stanovita Fani Stipković je ustvrdila kako joj je kabala pomogla da pobijedi egoizam i da se pomoću kabale lakše bori s Chronovom bolešću. Marko Grubnić (tko je taj?) tvrdi da je zbog prakticiranja kabale postao bolja osoba koja nije zavidna, ljubomorna ni zločesta. Malo poznata manekenka Petra Friganović nadmašuje sve, izjavivši kako zahvaljujući kabali redovito doživljava višestruke orgazme, koji traju i po desetak minuta…
Radi li se ovdje o pukoj trivijalnosti ili o paktiranju s đavlom koji u zamjenu za spas vlastite duše nudi prijevarnu, privremenu sreću, možemo samo naslućivati.
Korišteni dijelovi iz knjiga U klopci demona i Kontrola uma
Mladen Lojkić/croative.net
