Zločini Armije BiH u općini Novi Travnik (1992. – 1995.)

Novotravnička općina je na popisu stanovništva 1991. godine imala 30.713 stanovnika. Hrvata je bilo 12.162 ili 39,59%, Bošnjaka/Muslimana 11.625 ili 37,85%, Srba 4.097 ili 13,33%, a ostalih 2.829 ili 9,21%. Popis stanovništva iz 2013. godine pokazuje da se broj Hrvata u općini Novi Travnik smanjio za 9,54% (1.160 žitelja). Općina Novi Travnik imala je prije rata 53 naselja; od toga je bilo 20 hrvatskih, 13 bošnjačkih, 1 srpsko i 19 mješovitih naselja.

U ratnom sukobu između Armije BiH i HVO-a muslimansko-bošnjačke snage počinile su 63 (62) ratna zločina nad Hrvatima u općini Novi Travnik (Davor Marijan i sur.). Stradalo je 11 djece, 48 odraslih civila i 4 zarobljena i ubijena vojnika HVO-a.

 

Prema Istraživačko-dokumentacijskom centru (Sarajevo) u Novom Travniku je tijekom rata (1991. – 1995.) ukupno ubijeno 185 osoba hrvatske nacionalnosti (43 civila i 142 vojnika).

Na početku srpske agresije 1992. godine Hrvati i Muslimani zajedno su branili općinu Novi Travnik. Nakon što su Srbi osvojili područja gdje je živjelo muslimansko stanovništvo i nakon što je to stanovništvo prognano ili izbjeglo, mijenja se nacionalna struktura u Novom Travniku kao i u drugim mjestima. Dolazak velikog broja Muslimana dovodi do netrpeljivosti. Muslimansko političko i vojno rukovodstvo naređuje prekid suradnje s Hrvatima, poziva Muslimane da napuste postrojbe HVO-a ili da ih razoružaju i zarobe. Krajem srpnja 1992. godine rukovodstvo HVO-a zaključuje da postoji veliki problem s Muslimanima jer postoje dva zapovjedništva. Muslimani napuštaju obrambene crte prema Srbima, paradiraju gradom i prave incidente, organizirali su Teritorijalnu obranu (TO) pod zapovjedništvom bivšeg oficira JNA. Zenica postaje centar muslimanskog fundamentalizma gdje se prave planovi o etničkom čišćenju Hrvata iz Srednje Bosne. U Zenici se obučavaju jedinice koje će se suprostaviti HVO-u, izvršiti etničko čišćenje i zločine nad Hrvatima. Otvoreni oružani sukob počeo je 21. listopada 1992. godine na području sela Šenkovići, Sinokos, Donje Pećine i u samom gradu.

HVO je pod svojom kontrolom držao grad Novi Travnik i sjeverni dio općine, a južni i središnji dio općine Novi Travnik je bio pod kontrolom Armije BiH. Armija BiH planirala je  staviti pod svoj nazor značajne prometnice pa je izazivala incidente, pljačke i ubojstva. U kanjonu Bistričke rike ubijena su tri talijanska humanitarca.

U Novom Travniku hrvatsko stanovništvo ostalo je bez električne energije jer su glavne vodove prekinuli pripadnici Armije BiH; također im je prekinut i dovod vode. Hrvatski civili  odlazili su po vodu u mjesto Ratanjska koje su Muslimani granatirali. Poginule su tri osobe, a više ih je teže i lakše ranjeno. Hrvatsko stanovništvo oskudijevalo je i u hrani jer su Muslimani blokirali putove opskrbe.

Kronologija zločina

  • Prvi sukobi na području općine Novi Travnik bili su u lipnju 1992. godine i trajali su 6 dana.
  • Zapovjednik Travničke brigade HVO-a Ivica Stojak ubijen je 19. listopada 1992. na kontrolnom punktu Armije BiH.
  • Prilikom upada Armije BiH u Rankoviće, 19. listopada 1992., ubijena su 2 djeteta.
  • Otvoreni oružani sukob započeo je 21. listopada 1992. na području više sela. Oružani sukobi između Muslimana i Hrvata u području Novog Travnika (a i drugdje) započinju nakon turneje Alije Izetbegovića po općinama. Alija Izetbegović, predsjednik Predsjeništva BiH, naredio je prekid suradnje s Hrvatima (HVO) te smjenu hrvatskih predstavnika u legalno izabranoj vlasti. Tijekom turneje vodio je razgovore samo s muslimanskim predstavnicima vlasti.
  • U travnju1993. oteta su tri časnika i vozač HVO-a. Bili su zatočeni i maltetrirani do 17. svibnja 1993. kada su razmijenjeni.
  • Pripadnici Armije BiH su 6. lipnja 1993. godine počinili ratni zločin nad Hrvatima u Novom Travniku. Tog dana u gradu Novom Travniku ubijeno je 30 Hrvata.
  • Dana 6. lipnja 1993. Armija BiH napala je hrvatsko selo Zenepići. Osvajačka operacija trajala je do 16. lipnja 1993. Armija BiH je teškim topništvom gađala civilne ciljeve; poginulo je 9 osoba. Kuće Hrvata opljačkane su i spaljene, a stanovništvo protjerano. Protjerani Hrvati su se izvlačili preko srpskih položaja.
  • Na selo Pribilovići Armija BIH izvela je napad 8. lipnja 1993.; stanovništvo je protjerano; ubijen je otac šestoro djece.
  • Pri napadu na selo Kopila (9. lipnja 1993.) ubijeni su otac i sin (Josip i Zdravko Jurišić).
  • Pri napadu postrojbi Armije BiH na hrvatski dio sela Šenkovići mučki je ubijen otac petoro djece, a 43 osobe su uhićene i zatvorene (civili i pripadnici HVO-a). Zarobljenike su fizički i psihički maltretirali, ozlijeđivali. Kuće Hrvata opljačkane su i zapaljene.
  • Na selo Budušiće izvršen je artiljerijski napad. Pri napadu su poginula tri civila.
  • Pri napadu na sela Kasapovići, 13. lipnja 1993., zarobljena su i ubijena tri pripadnika HVO-a.
  • U Novom Travniku je 17. lipnja 1993. ubijena jedna osoba.
  • Naselje Vare granatirano je 10. rujna 1993.; poginule su 2 osobe, a 15 ih je ranjeno.
  • Postrojbe 7. muslimanske brigade i mudžahedini napali su selo Rastovce 25. listopada 1993., zarobili su i na svirep način ubili 7 Hrvata iz sela. Kuće su opljačkali i zapalili.
  • Još je 6 osoba bili zatočeno pa ubijeno od strane Armije BiH.
  • U Novom Travniku je od hitaca muslimanskih snajperista stradalo više od 40 osoba (vojnika, djece, žena, staraca). Tijekom rata između Bošnjaka i Hrvata više osoba je stradalo od gelera granata.

 

Tijekom muslimansko-hrvatskog sukoba u općini Novi Travnik poginulo je 218 vojnika HVO-a, a 556 ih je ranjeno. Ubijeno je 55 civila (35 muškaraca, 13 žena i 7 djece). Ranjeno je 288 civila (147 muškaraca, 85 žena i 56 djece). Pravosuđe je ratne zločine nad Hrvatima tretiralo kao obične zločine, a većinu zločina nije ni procesuiralo.

Novotravnički zatvori/logori za Hrvate

Zatvori/logori u Novom Travniku: Osnovna škola u Trenici, Osnovna škola u Opari, Srednjoškolski centar u Novom Travniku i u selu Šenkovići. Dana 9. lipnja 1993. godine zatočeno je više od 100 civila i 150 pripadnika HVO-a. Kroz novotravničke logore/zatvore prošlo je više stotina osoba. Zatočenici su stalno fizički maltretirani, vođeni na kopanje rovova i obavljanje teških fizičkih poslova o čemu postoje svjedočanstva zatočenika.

 

Etničko i vjersko čišćenje

Armija BiH izvršila je etničko čišćenje u 14 posve hrvatskih i devet mješovitih sela u općini Novi Travnik koja su bila pod kontrolom Armije BiH. Stradala su 1.123 domaćinstva, ispražnjeno je 1.250 hrvatskih kuća, stanova i 2.050 gospodarskih zgrada. Protjerana su 5.082 Hrvata. Najveća hrvatska stratišta u općini Novi Travnik su: Zenetići, 9 žrtava; Budišići, 3 žrtve; Kasapovići, 3 žrtve; Rastovci, 7 žrtava i grad Novi Travnik; ukupno 41 žrtva (u dva pokolja).

U selu Zanepići nije ostao niti jedan Hrvat; kuće su popljačkane i spaljene, kao i u selu Šenkovići.

 

Stradali vjerski objekti

U sukobu Armije BiH i HVO-a stradali su katolički sakralni objekti, mnoga groblja su oštećena i obečašćena. Župna crkva u Novom Travniku oštećena je gelerima i granatama; župna crkva u Pećinama je razrušena, a inventar polomljen ili opljačkan; stradao je krov; crkveni arhiv, knjige i ostala crkvena dokumentacija nestali su, a pred sam Božić 1996. godine podmetnut je oganj pod crkvu i župnu kuću pa je izgorjelo ono što je ostalo. Župna crkva u Rastovcima je devastirana i opljačkana, prozori i vrata su polupani, oštećeni su krov i južni zid. Filijalna crkva u Sebešiću također je demolirana, vrata i prozori su polupani ili odneseni, lim s krova je skinut i opljačkan. Ono što nisu učinile postrojbe Armije BiH dokrajčile su “snage za brzo djelovanje”. Britanski bataljun UNPROFOR-a je kapelu na prostoru Sebešića koristio kao metu pri izvođenju vježbi gađanja.

 

Na području Novog Travnika djelovale su postrojbe El Mudžahedin, Crni Kojoti, Jajačke kobre te Dženetska hurija i lokalne muslimanske postrojbe.

Za počinjene zločine nitko nije odgovarao iako su podnesene prijave i priložena dokumentacija. Za počinjene zločine osumnjičeni (odgovorni) su: Halid Krnjić (glavni zapovjednik topništva), Enizo Lendo, Mehmed Aščić (zapovjednici snajperskih grupa) te snajperisti Fuad Sinanović i Fikret Osmančević koji su usmrćivali ljude. Prijave su podnesene protiv više ljudi koji su odgovorni za smrt civila i zatočenih pripadnika HVO-a, nečovječno postupanje u logorima i zatvorima, ali bez pravog odjeka.

Dr. Marko Jukić

Skip to content