SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Erdut
Erdut se prvi put spominje 1335. godine kao Erdöd, a u smislu grada, 1472. godine kao Castelum Erdeed. Ime Erduta potiče od lokalnog mađarskog naziva i znači šumski put. Nakon turskog povlačenja, 1688. godine, Erdut preuzima carska bečka komora. Godine 1730. Erdut prelazi u ruke vlastelina Johana Baptiste Maksimilijana barona Zuana, zatim grofa Ivana Palfija, pa porodice Adamovića Čepinskih. U drugoj polovini XIX stoljeća, Erdut postaje posjed sremskog župana Ervina Čeha, a u posjedu porodice Čeh biće sve do nacionalizacije poslije 2. svj. rata.
U Erdutu postoje dvije crkve, katolička Svih Svetih i pravoslavna sv. arh. Gavrila. Crkva Svih Svetih, srušena 1991-1992., obnovljena je 2005. godine. Pravoslavna crkva svetog arhangela Gavrila restaurirana je 2003-2005. godine.
Na bajiru iznad Dunava nalaze se ostaci srednjevjekovnog grada iz XV stoljeća. Značajna kulturna dobra u Erdutu su Srednjovjekovni Erdut, ostaci kula s kraja 15. stoljeća i dvorac Adamović – Čeh iz sredine 19. stoljeća.
Erdut je poznat i po vinima: erdutska graševina, pinot sivi, traminac, chardonay, zeleni silvanac, rajnski rizling, zweigelt.
