SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Goli otok
Goli otok je otok u Velebitskom kanalu koji je uglavnom služio za ispašu ovaca u prošlim stoljećima.
Austro – Ugarska monarhija je tijekom Prvog svjetskog rata na otoku napravila logor za ruske zarobljenike s istočnog bojišta.
Na otoku je bilo samo nekoliko sezonskih pastirskih stanova i cisterne za kišnicu.
Otok je posebno poznat od 1949. godine kada se komunističke vlasti osnovale politički logor Goli otok koji je bio u funkciji kaznenog logora sve do 1989. godine. Na Goli otok se političke zatvorenike (pristaše Informbiroa) slalo bez suđenja temeljem administrativnih odluka. Kasnije su na Goli otok slani politički zatvorenici osuđeni za takozvani nacionalizam (hrvatski, albanski, makedonski i dr. antikomunisti) te osobe osuđene za ubojstva i krađe.
Zatvorenici su bili prisiljeni na teški fizički rad u kamenolomu i rudnicima boksita bez obzira na vremenske uvjete. Često su osuđenici bili maltretirani od strane čuvara. Komunističke vlasti su provodile fizičku i psihičku torturu i vršili takozvano preodgajanje zatvorenika o čemu svjedoče preživjeli zatvorenici logora Goli otok (Goli na Golom otoku, Istina o Golom otoku, Povijest Golog otoka, Informbiroovac, Goli otok, Tito na Golom otoku, Ženski logor na Golom otoku i druge).
