Uspon i pad crvene barunice
Ni kumovi, ni svati, pomoći joj više ne mogu
U srijedu petoga veljače 2014. godine, nakon što je osvanula na naslovnjači Jula i Slobodanke, a Jutarnji joj posvetio dvije stranice sa slikama s davno održane svadbe, ostaje mi samo ustvrditi: Gotova je. Pitanje je jedino kada? Svakako će se nastojati održati ju u sedlu do izbora za Parlament EU-a. Predsjedničke teško da će dočekati, a parlamentarne nikako, uništilo bi (i) to SDP i više nego li je Ivo Sanader dokusurio HDZ. Zato se ni ne ću osvrtati na detalje aktualne afere već ukratko na njezinu karijeru.
Prva zanimljivost je ta kako je javnosti promakla činjenica da je ustvari ona najmoćnija žena SDP-a, a ne neke formacijski više od nje plasirane. Kakva županica, pa takvih je u Hrvatskoj tušta i tma pri čemu za mnoge ne znaju ni u njihovoj županiji a kamoli šire. Ali, šipak, prevari ona javnost. Svu moć pokazala je upravo na svojoj svadbi koja se zgodila još u lipnju 2009., neposredno prije „abdikacije“ onog nesretnjaka Sanadera. Bili su tu svati, kum Linić, kum Mrsić, glavni svat Stipa Mesić, šef Partije Zoran Milanović, okorjeli neženja doktor Ljubo Jurčić i tko zna tko sve još, no i navedeni su dostatni za pokazivanje moći. Osobito je to bitno s obzirom na tada već primjetno posrtanje HDZ-a i početka padanja „zrele“ vlasti u SDP-ovo krilo. Druga zanimljivost jest u činjenici da su mediji njezinu svadbu, a koja je u zapadno-balkanskim okvirima i uvjetima djelovala doista hollywoodski, glamurozno, zapravo prešutjeli. Prate i entu svadbu, pa i domjenak (party) kakve estradne fifice ili estradnog dripca, a ovakav događaj su propustili! Logično, jer ovdje odnos moći politike, političkih ličnosti i stranaka – partija, tajkuna, lobija – mafijaša i medija funkcionira po „zakonu“: „što te manje ima, to si moćniji. Najmoćnji su oni kojih u medijima uopće nema, pri čemu je takav „marketing“ ujedno i najskuplji, daleko skuplji od inače dobro plaćenih hvalospjevnih medijskih ekspozicija. Istinitih, „pravih“, ekspozicija moćnika ni nema – sve je „Pe-Er“, medijsko pranje i šminkanje, tradicionalnije rečeno – ušljiva propaganda.
Uzlet stari
Inače za Lovrić-Merzelicu – što li je i tko već – se ne može reći da je neuspješna profesionalna političarka, upravo suprotno promatrajući njezin osobni uspjeh, vrlo je uspješna. Posjeduje neku vrstu „političke inteligencije“ bandićevskog tipa pa lovi širokopojasnom mrežom. Primjerice, zamjeraju joj zamjenika Srbina nekog Boru Rkmana, „krajinskog“ obavještajca, ali on joj značajno pripomaže da među županijskim Srbima u startu ima sto posto glasova, ili barem veliku većinu. To što bi taj Rkman u normalnoj državi malo „sjedio“, „sjediti“ je inače staljinistička šatra, nije Marinina briga. Primila je u svoje toplo krilo i županijski HSP i čuva ga toliko brižno da je HSP jedino još važan u njezinoj županiji, tamo je čak održao i svoj sabor, najkraće konstatiram: to što je ostalo od HSP-a može se mirne duše nazvati HSP-MLM, HSP Marine Lovrić Merzel.
Ili, u utorak, dva dana nakon izbijanja afere kod Ace, dok su ju mnogi vidjeli, ili im se priviđalo, kako ju nekamo privode, kao i dr. Ivicu Babića, ona nešto otvara u Top Termama Topusko. Sve je kako i mora biti. Svećenik blagosivlje, reže se vrpca, i to ne bilo koja već trobojna. A ne kao kod Rajka Ostojića u Splitu, neka bezbojna, a nema tko ili mi se medijski pričinilo, blagosloviti to „otvoreno“, neki uređaj koji život spašava. Ljude valja okupljati, a gdje se najugodnije osjećaju do li u vikendici, na osami, a kako je otišao Predsjednik stari, treba pridobiti novoga. I eto Njega. Plaćanje savjetnika koji još usput ništa ni ne rade joj spočitavaju. Svašta, a koliko takvih našim novcima plaća Ivo Josipović. Odradili mu pa im vraća… I da dalje ne nabrajam.
Pad novi kao pročišćenje
Njezin stručni, recimo životopis, je skroman. Neka kemijska škola pa rad u sisačkoj bolnici kao servirke, neki podatci kažu i medicinske sestre(?), zatim šefice poslovnice Čazmatransa u Sisku, što ju je izgleda motiviralo da diplomira „promet“ na Fakultetu prometnih znanosti. Taj je zbilja bio „prometan“ sredinom devedesetih, a zaboravila je jadna i temu diplomskog rada. Sve je to nevažno ako imaš tu „političku inteligenciju“, znaš s ljudima od Kozari Boka do Pantovčaka i Kaptola, imaš lokalne i regionalne medije, svoju Stojadinku, Jabuka-Kruška televiziju, svoj jutarnji i večernji tjednik, pa priči nema kraja.
Ni regionalno nebo ti ne može biti granica. Zašto glasači, puk, glasovima i inače na sve to nasjeda vrag će si ga znati. Cjelovitoga racionalnog objašnjenja jednostavno nema; nije ga bilo ni za Mesića, ali globalno gledajući ni za gore probisvijete. No, kako bilo da bilo, Lovrićkinoj trenutačnoj političkoj karijeri bliži se kraj. Koliko će pritom sa sobom moći povući i SDP sisačko-moslavački i državni, kumove i stare svate, pitanje je. A bilo bi dobro da ih povuče što više i što dublje, radi čišćenja politike od moralne bijede. Ne djeluje li pri padu u tom smjeru barem malo, ništa za nas ne će učiniti pa ćemo se nastaviti gušiti u istim političkim gov…., a njezina politička karijera bit će skoro uzaludna.
Mato Dretvić Filakov/hrvatski-fokus.hr
