SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Osor
Osor je mjesto na otoku Cresu, administrativno naselje pripada gradu Malom Lošinju. Osor pripada među naše najstarije gradove te je prvi s naše obale ušao u pisanu povijest.
Rimski naziv za Osor je Apsorus, a bizantinski Opsara. Najstariji žitelji su iz mlađeg kamenog doba i oni nastanjuju špilje i krške jame u okolici Osora.
Osor je postao rimskim gradom 167. g. pr. Kr. Rimljani su ga utvrdili slijedeći ilirske bedeme. U doma rimske vlasti Osor je bio razvijeni i utvrđeni grad. Iz tog razdoblja ostali su fragmenti monumentalnih zidina i zgrada. Od prve polovice 6. st. spominje se Osorska biskupija od koje je ostala samo grobna kapela s malim zvonikom. Pronađeni su ostaci baptisterija i episkopija.
Važnost Osora sačuvala se i u doba stare hrvatske države kada je područje Kvarnera postalo žarištem hrvatske kulture i glagoljaštva, a iz tog vremena datira i Osorski evanđelistar, rukopisni kodeks iz 1070. godine. Zadnji monumentalni objekt podignut u Osoru je nova katedrala čija je izgradnja započeta u gotičkom, a završena u renesansnom stilu.
U drugoj polovici 9. st. Crkva je u hrvatskoj državi dobila jači oslonac i počelo se širiti slavensko bogoslužje i glagoljicu. Otoci Krk i Cres bili su područje najživljeg širenja tog slavenskog bogoslužja. Konstantin Porfirogenet je zabilježio da Bizant plaća danak hrvatskim knezovima (za Osor 100 zlatnika).
Petar Krešimir IV. je 1018. g. uspio zagospodariti bizantskim gradovima pa tako i Osor ulazi u sastav jedinstvene kraljevine Dalmacije i Hrvatske. Sjećanje na izvanrednu ličnost tog vladara zabilježeno je u osorskom samostanu sv. Petra.
Uloga Benediktinaca je značajna jer se oko njih širi pismenost – uglata glagoljica tzv. uglata beneventana. Samostan Sv. Nikole koji je podređen samostanu Sv. Petra jedan je od najstarijih skriptorija u Hrvatskoj. Iz tog je samostana Osorski evanđelistar (danas u Vatikanskom arhivu, pisan beneventanom između 1080. – 1882. g. u kojem se spominje rex noster, a to je bio Zvonimir, pored imena bizantskog cara.
Nova katedrala Marijina Uznesenja je građena u vrijeme dvaju biskupa Antuna Palčića (1463. – 1470. g.) i Marka Nigrisa. Na pročelju je zabilježena 1497. g. kao završetak izgradnje, a oltar je posvećen iduće godine.
U ljetnim mjesecima u Osoru se od 1976. godine održavaju glazbene večeri (Osorske glazbene večeri) na kojima sudjeluju glazbenici iz cijeloga svijeta. Mjesto održavanja je crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, ali i okolni prostori na Osorskim ulicama.
Boris Papandopulo je napisao kompoziciju Osorski requiem.
Arheološka zbirka Osora nalazi se u nekadašnjoj Gradskoj vijećnici. Sadrži lapidarij s kamenim ulomcima nađenim na tlu današnjeg Osora. Otvorena je 1889. godine.
Kipovi i skulpture povezani s glazbom postavljeni su na ulicama (Aleja hrvatskih skladatelja) i trgovima Osora. Tako tu možemo naći nekoliko odljeva skulptura Ivana Meštrovića (Daleki akordi) i Frana Kršinića (Franjo Krežma)), kip Ive Tijardovića, Jakova Gotovca, bistu Blagoja Berse.
