Domovinski rat: Operacija Medački džep, 9. – 11. rujna 1993.

Slika 1. Naslovnica knjige „Medački džep“

Operacija „Džep 93“ (Medački džep) naziv je za vojnu operaciju koju je izvela Hrvatska vojska i Specijalna policija u razdoblju od 9.  do 11. rujna 1993. protiv paravojnih postrojbi Republike Srpske Krajine. 

Medački džep bilo je područje u neposrednoj blizini grada Gospića, koje se prostiralo četiri do pet kilometara u širinu te pet do šest kilometara u dužinu. Obuhvaćalo je mjesta Divoselo, Čitluk i dio Počitelja te brojne male zaseoke. Tijekom Domovinskoga rata (od 1991. do rujna 1993.) taj prostor bio je okupiran od strane pobunjenih Srba. S toga okupiranog prostora pobunjeni Srbi, četnici i JNA su stalno topnički napadali Gospić. Upadi diverzantskih skupina narušavali su sigurnost i život u Gospiću i okolici. U diverzantskoj akciji pobunjenika, 4. rujna 1993. ubijena su dva hrvatska policajca, a tri su ranjena.

Prostor Medačkoga džepa imao je veliko strateško značenje za komunikaciju između Zagreba i Splita te Zagreba i Rijeke.

Operacija Medački džep otpočela je granatiranjem neprijateljskih položaja, 9. rujna 1993. Hrvatske snage munjevitom su akcijom tijekom dva dana oslobodile Divoselo, Čitluk i dijelom Počitelj. Nažalost, dogodili su se i zločini te paljenje srpskih kuća pa je Republika Hrvatska pod silnim pritiskom podigla tužbu i osudila generala Mirka Norca po zapovjednoj odgovornosti. Kanađani Scott Taylor i Brian Nolan su u svojoj knjizi “Testedmettle” (objavljena 1998.) naveli da je “operacija Medački džep” bila prijelomna točka u kojoj je nedvosmisleno dokazana „hrvatska krivnja za zločin i etničko čišćenje te pokazana jednakost u zločinu između Srba i Hrvata“. Neprijateljska međunarodna zajednica izjednačila je žrtvu i agresora. Bila je to kazna za raspad Jugoslavije koja je bila njihov zločinački projekt.

Kanadske mirovne snage koje su bile u sastavu UNPROFOR-a izmislile su bitku s hrvatskim postrojbama s ciljem blaćenja Hrvatske vojske i Republike Hrvatske. Tvrdili su da su ubili 27 hrvatskih vojnika, ali nisu imali nikakve materijalne dokaze jer nije bilo nikakve bitke s Kanađanima. Hrvatski službeni izvori opovrgnuli su sukob s Kanađanima. Hrvatski vojnici, njih 10, poginulo je u bitci s agresorom, a ne s Kanađanima. Pobunjeni Srbi također nisu znali za bitku Kanađana i Hrvatske vojske. Za izmišljenu bitku Kanađani su nagrađeni priznanjima. Navodno su dobili 800 odlikovanja!

Zbog silnoga pritiska međunarodne zajednice hrvatske snage su se morale povući, a nadzor nad oslobođenim područjem preuzeo je UNPROFOR koji nije spriječio nove incidente, nove provokacije agresora.

 

Slika 2. Karta operacije „Medački džep“ (Wikipedia)

Međunarodna je zajednica oslobađanje hrvatskog teritorija pri kojemu je bilo loših postupaka hrvatske strane proglasila građanskim ratom i izjednačila agresora i žrtvu. Legalnu oslobodilačku operaciju, kojom je spriječeno razdvajanje sjevera i juga Hrvatske, proglasili su zločinačkom operacijom. 

Nažalost, dogodio se i zločin nad civilima. Treba postaviti pitanje: Je li u takozvanoj Srpskoj Krajini bilo civila budući da su svi imali zaduženja i da su bili naoružani? Tko su ti civili? Jesu li naoružane žene i naoružani starci civili? Je li civil onaj koji ima skladište oružja u podrumu svoje kuće (osobno svjedočanstvo iz tzv. Krajine)? Je li naoružana osoba u civilnoj odjeći civil? Evo primjera kako je upitno tko su bili civili u takozvanoj Srpskoj Krajini: TV prilog na televiziji pobunjenih Srba o „babi“ Danici Obradović iz Divosela koja rukuje teškom strojnicom “M2 Browning” i minobacačem te se hvali kako je osobno zarobila jednog hrvatskog vojnika. Dakle, nisu civili nego naoružani pobunjenici koji pucaju po svojim susjedima.

 Dr. Marko Jukić

 

 

Skip to content