Domovinski rat: Srpski zločin u Čorcima
U listopadu 1991. godine Martićevci i srpske paravojne postrojbe ubile su 6 hrvatskih civila u zaselku Čorci kod Vrhovina.
Čorci su bili hrvatski zaselak od 19 kuća i 30-ak stanovnika, mahom starijih osoba. Kuće u zaselku gađali su zapaljivim streljivom iz središta Vrhovina. Srpske postrojbe spalile su ovaj hrvatski zaselak 4. listopada 1991. Dio mještana je izbjegao, a oni koji su ostali ubijeni su. Ukupno, u razdoblju koje obuhvaća konac rujna i početak listopada 1991., srpske su postrojbe ubile, spalile u vlastitim kućama ili prisilno odvele iz sela pa potom ubile 9 mještana.
Tijela odvedenih mještana nisu pokopali, nego su ih ostavili duboko u šumi na obroncima planine Kapele. Tijela su prepuštena zvijerima, a njihove ostatke pronašli su djelatnici Nacionalnog parka Plitvička jezera nakon rata. Nakon toga utvrđeno je da je riječ o Martinu, Mati, Kati, Stjepanu, Vladimiru i Slavki Čorak. Žrtve su pokopane tek 26. studenoga 2002. na mjesnom groblju u Sincu kod Otočca.
Ono što se dogodilo opisano je u presudi jednome od zločinaca (Nenadu Pejnoviću), presuda Županijskog suda u Karlovcu br. K-11/08-127 od 22.04.2009. (Vidi: http://www.centar-za-mir.hr/uploads/vrhovine__pejnovic__presuda.pdf) kojom je za brojne počinjene zločine (paljevine i pljačke kuća, spaljivanje žive žene u kući, te uhićenje i ubojstvo 5 hrvatskih civila – jedne žene i četiri muškarca) osuđen samo spomenuti zločinac i to na 6 godina zatvora.
Nenad Pejnović Nešo je kao pripadnik srpske “milicije” tzv. SAO Krajine, s još nekoliko pripadnika iste formacije, u kasnim popodnevnim satima došao u zaseok Čorci. Tamo su uhitili Martina Čorka, Matu Čorka, Katu Čorak, Stjepana Čorka, Vladimira Čorka, vezali ih i potjerali u postaju “milicije” u Vrhovine, gdje su ih zatvorili u podrum. Sljedećeg dana svi su odvedeni na nepoznato mjesto i pobijeni.
Suđenje koje je uslijedilo gotovo 18 godina poslije, a na kojemu je pred sudsko vijeće izašao samo spomenuti Pejnović, otkrilo je mnoge detalje vezane za ono što se događalo u Vrhovinama i okolici od ljeta do jeseni te ratne 1991. godine.
“Ugroženi svjedok br. 1.” (u vrijeme rata također pripadnik srpske paravojske na ovom području) potvrdio je kako je optuženi Nenad Pejnović skupa s Predragom Baklaićem i Predragom Uzelcem bio u sastavu jedne formacije koja “nije pripadala ni policiji ni vojsci”, da su povremeno izvodili akcije u zaseoku Čorci te često pucali na kuće iz puškomitraljeza, ubacivali eksploziv u dvorišta i letke potpisane s “četnički štab Brezovac”. Tjedan dana prije nego su odveli ljude koje će kasnije pobiti, zapalili su zaseok Čorci.
Zlatko Pinter/Kamenjar.com, Zapisnik sa suđenja, Zdravko Bičak
Dr. Marko Jukić
