SKITNJE LIJEPOM NAŠOM: Nin

Nin je jedan od najstarijih gradova na istočnoj obali Jadrana, koji baštini 3000 godina kontinuirani život. Povijesna jezgra Nina smještena je na malenom otočiću u lagunarnom okruženju koji je s kopnom povezan s dva kamena mosta. Na tom otočiću, početkom željeznog doba u 9. st. pr. Kr., ilirsko pleme Liburna utemeljilo je svoje naselje Aenonu. Ime Nina prvi put spominju grčki pisci već od 4. st. pr. Krista u obliku Hemionoi iz zemljopisnog djela Periplus, Pseudo Skilaka. Kasnije ga grčki pisci spominju pod imenom Ainona, Rimljani Aenona, no kada ga je obnovio Enonije Torkvat, ime se piše Enona. U 10. st. bizantski car Konstantin Porfirogenet u svom djelu „De administrando imperio“ naziva ga Nona.

Tijekom kasne antike Nin postaje jedno od najznačajnijih ranokršćanskih središta na Jadranu o čemu svjedoči ranokršćanski oratorij pronađen uz današnju župnu crkvu sv. Anselma ranokršćanske crkve, sv. Marija, sv. Andrija te nekadašnja katedrala sv. Anselma.

 

 

Dolaskom Hrvata na ove prostore tijekom 7. i 8. stoljeća, Nin postaje njihovo prvo političko, kulturno, administrativno i vjersko središte. O vremenu naseljavanja Hrvata najvećim dijelom govore nalazi iz dosad najveće pronađene nekropole ranog hrvatskog horizonta Nin-Ždrijac s istraženih gotovo 400 grobova. Druge dvije ninske nekropole su Nin-Materize i Nin-sv. Križ. Veliku ulogu u pokrštavanju Hrvata odigrali su Franci (Karolinzi), s kojima su došli i ninski sveci zaštitnici sv. Anselmo, sv. Ambroz i sv. Marcela. Najstariji spomenik koji svjedoči o pokrštavanju Hrvata je krsni zdenac kneza Višeslava iz Nina (oko 800. godine) koji se nalazio u kompleksu župne crkve sv. Anselma u Ninu a spada među najznačajnije spomenike naše nacionalne povijesti.

Za vrijeme hrvatskih narodnih vladara Nin postaje prijestolnica iz koje upravljaju državom, a isto tako i važna ratna i trgovačka luka.
7. lipnja 879. godine knez Branimir od pape Ivana VIII. prima pismo koje označava formalno međunarodno priznanje Hrvatske države po prvi put u povijesti. Nin tada postaje i sjedište prve hrvatske biskupije u kojoj uz kneza Branimira stoluje i Episcopus Croatorum – prvi biskup u Hrvata. Hrvatski vladari nakon kneza Branimira borave u Ninu što stalno što privremeno. U gradu se izdaju važne isprave, održavaju Sabori. U kraljevskom Ninu davne 1069. godine hrvatski kralj Petar Krešimir IV. (1058. – 1074.) donosi čuvenu povelju „Mare nostrum Croaticum“ u kojoj kao znak zahvale božjoj pomoći, samostanu sv. Krševana u Zadru daruje otok Maun nazivajući ga „ našim otokom, koji leži u našem dalmatinskom moru.“ Ta povelja neosporni je dokaz gospodarenja Hrvata Jadranskim morem.
A za vrijeme kralja Dmitra Zvonimira 1080. godine papinski legat u Ninu održava crkveni sabor.

Skip to content