„S margine političkoga spektra“ – Pomirba (izdaja) nema alternativu
„Mislim da pomirba nema alternative“, te kako „proces odnosa Hrvata i Srba u Hrvatskoj mora biti sustavno unapređivan“. rekao je premijer za N1 televiziju, hodajući u koloni sjećanja na žrtve Vukovara. Kako, kada nas Srbija naziva ustašama?
Četiri godine drug Plenković priča o pomirbi koje nema. S kim/čim se drug Plenković miri? Na pruženu ruku pomirbe dobio je jasan odgovor da je „ustaša“ i da je na čelu „ustaške vlade“. Srbija i SDSS i dalje provode politiku „srpskog sveta“ u Hrvatskoj uz svekoliku pomoć druga Plenkovića. S čim se Hrvati moraju pomiriti? Hrvati se moraju pomiriti s činjenicom da hrvatska država ne će procesuirati srpske ubojice i silovatelje ta da će oni i dalje slobodno šetati Vukovarom (i diljem Hrvatske) i provocirati svoje žrtve, primati hrvatsku mirovinu ili raditi u državnim institucijama.
Da nema ništa od pomirbe svjedoče žrtve srpske agresije:
“Vidjela sam svog mučitelja, on živi i radi u Vukovaru. Sledio se kad me vidio. Silovao je mene i tukao mog sina. Zamislite, mog sina nema, a on već 12 godina radi u vukovarskom poglavarstvu, zove se Vezmar Vladimir”, hrabro iznosi žrtva silovanja“.
„Ratni zločin silovanja Vukovarki – stravičan je“. O silovanjima Vukovarki napisana je knjiga „Sunčica“ i snimljen je dokumentarni film. Silovane žene su ponižene, osramoćene, oboljele, nepriznate i obespravljene u Plenkovićevoj Hrvatskoj.
Jedna žrtva silovanja, kazala je:
– “Oni” još uvijek žive u Vukovaru i primaju naše mirovine. Za ono što su učinili još nitko nije odgovarao. Smiju nam se u lice kada se 14.08. okupljamo na Dan logoraša. Ponižavaju nas, a mi im ništa ne možemo! To su pravi četnici – iznosi u filmu nevjerojatnu konstataciju svjedokinja pod brojem 3. Dodala je i sljedeće:
„Silovali su me svaku noć. Ali, nisu to bili srpski dragovoljci iz Srbije i četnici, nego Srbi iz Vukovara s kojima sam dijelila i dobro i zlo – s mučninom kazuje silovana žena.“
Milka Pančić traži svoju kćer već 31 godinu: Odvedena je iz Borova, a postoji arhiva JNA koju nitko neće otvoriti.
“Liježem i ustajem s mislima o Jeleni. Gotovo da i ne spavam i tako živim 31 godinu. Za mene je 1991. godina još uvijek u glavi i tako će biti sve dok ne pronađem svoju kćer. Oprostiti mogu ako netko zatraži oprost, ali zaboraviti ne mogu nikada”, ispričala je Milka Pančić za Večernji.
“Jelena je 9. studenoga napunila 19 godina. I taj dan je bila na prvoj crti bojišnice. Znam da je iz Commerca odvedena 18. studenoga. Zadnje što znam da je bila u Borovu selu. Neke informacije govore i da je odvedena poslije u Dalj. Čula sam i da je odvedena sa još četiri žene od kojih nikada niti jedna nije pronađena. Nadam se da će je pronaći, ali ja imam već 75 godina i strahujem da to neću doživjeti. Toga me najviše strah”, kazala je zabrinula majka.
Išla je i u Beograd na suđenja za ratne zločine. Imala je nadu da će i razgovori s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem, koji je obećao pomoći, dati rezultata, ali objasnila je kako je ubrzo uvidjela da od toga nema ništa.
“Postoje te arhive JNA, ali nitko ih ne otvara niti ima namjeru da otvori”, istaknula je Pančić. O kakvoj pomirbi priča drug Plenković?
Bešćutni Plenović je u Škabrnju došao s Anjom Šimpragom koja u Hrvatskoj provodi politiku „srpskog sveta“. U Škabrnji su joj okrenuli leđa i viknuli „Sramite se“!
Nakon polaganja vijenaca na groblju sv. Luke, novinarima se uime mještana koji su prosvjedovali obratio Ante Dražina (nezavisni), predsjednik Općinskog vijeća Škabrnje.
Rekao je da su mještani nekoliko puta pisali u Vladu i molili da u izaslanstvu ne bude Anja Šimpraga, niti bilo tko drugi iz SDSS-a.
“Obećali su nam da neće biti nitko iz te stranke, zadnji put u ponedjeljak. Anja Šimpraga je nepoželjna u Škabrnji! Ne samo ona nego cijeli SDSS i to će tako biti vječno”, rekao je Dražina .
Ocijenio je da je to jedna zločinačka stranka koju u Škabrnji nikada nisu, i neće prihvatiti. Čekali smo u nadi da ona neće doći, ali lagali su nam. Žalost i sramota!, ustvrdio je Dražina.
Pokolj u ravnokotarskome mjestu Škabrnji počinjen je istog dana kad je slomljena herojska obrana Vukovara. Mučki su ubijena 43 civila i 15 hrvatskih branitelja. U Domovinskom ratu u Škabrnji je ubijeno 56 civila, a poginulo je i 25 branitelja iz toga mjesta. Nakon rata još je šestero mještana poginulo od minsko-eksplozivnih sredstava. Za zločine u Škabrnji osuđena je samo negdašnja medicinska sestra Zorana Banić.
Županijski sud u Splitu je 15. srpnja 2022. potvrdio optužnice protiv Zorana Tadića, 63-godišnjeg državljanina Srbije i Australije, koji se smatra odgovornim za smrt 30 mještana i 13 branitelja u Ambaru. Početak suđenja najavljen je za 4. srpnja 2023. na Županijskome sudu u Splitu. Sudit će mu u odsutnosti! Kada je otkriven Tadić je pobjegao iz Australije u Srbiju. Srbija ne priznaje Plenkovićevu pomirbu pa ga ne će izručiti Hrvatskoj!
Plenkovićeva pomirba znači zaborav i poniženje žrtve. Ako Škabrnjani ne žele igrokaz s osobom iz SDSS-a koja je promotor „srpskog sveta“ zašto se nije poštovala njihova opravdana želja?
U Vukovaru je bio Pupovčev igrokaz, bacanje vijenca sa srpskom trobojnicom u Dunav. Vijenac je bačen za poginule srpske ubojice i silovatelje. U sklopu igrokaza bačen je i jedan vijenac za ubijene Hrvate koje su Srbi ubili i bacili u Dunav. Igrokaz su platili hrvatski porezni obveznici kao i sve dosadašnje igrokaze SDSS-a.
Na Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje prvi program HRT-a (prijenos iz Vukovara) objavio je nekoliko razgovora sa žrtvama srbijanske agresije. Prije nego što drug Plenković počme pričati da pomirba nema alternative bilo bi dobro da posluša svjedočanstva žrtava: Zdenka Štefančića, Tomislava Baumgartnera, Fanike Janko, Hrvoja Mađarevića. Kate Lozančić i tisuća drugih diljem Hrvatske.
Zna li drug Plenković kakva je bila sudbina malodobne Martine Štefančić?
Zna li drug Plenković gdje su posmrtni ostatci roditelja Marka Babića?
Drug Plenković zna da ubojice i silovatelji slobodno šeću Hrvatskom ali ne želi ništa poduzeti za procesuiranje zločinaca. U listopadu 2018. godine organiziran je prosvjedni skup u Vukovaru zbog neprocesuiranja zločinaca. Prosvjedom se željelo upozoriti da zločinci slobodno šeću, da neki rade u policiji i državnim institucijama. Nakon prosvjeda otvoreno je samo nekoliko istraga i nepravomoćno je osuđeno nekoliko zločinaca. To je sve što je napravilo Plenkovićevo pravosuđe. Drug Plenković nije napravio ništa. Umjesto procesuiranja zločinaca, ubojica Hrvata, drug Plenković se okomio na pripadnike HOS-a koji su branili Hrvatsku kada je bilo najteže (Dubrovnik, Vukovar, Gospić).
Pupovčevo bacanja vijenaca u Dunav (17. studenoga) komentirao je saborski zastupnik Domovinskog pokreta Stipo Mlinarić:
„Bacati vijenac, a ne reći imena onih zbog kojih ga bacate potvrđuje da se tu radi o laži. – Goran Kitić Kitara je Srbin koji je živio s nama, Vukovarac koji se borio s nama na Sajmištu, a koji je ubijen u siječnju 1992. Zavezali su ga za špagu na ušću Vuke u Dunav i ostavili ga danima tako. Misli li gospodin Pupovac na Gorana Kitića Kitaru kad baca vijenac u Dunav? Borio sam se do zadnjeg dana u Vukovaru, a na ovom mjestu, u ovo vrijeme nitko nije ubijen osim Hrvata. Prema tome, pitam se kakve to performanse radi Pupovac? Zašto to radi i zašto provocira?, upitao se Mlinarić te poručio kako je ta priča s performansima završena priča. – Što ih ne pitate imena i prezimena ubijenih ljudi? Ja ću vam reći imena i prezimena 262 ranjenika koja su ubijena na Ovčari, reći ću vam 2717 imena ljudi ubijenih u Vukovaru, rekao je Mlinarić novinarima.
Branitelji i gradonačelnik Vukovara apelirali su na premijera da se spriječe aktivnosti (17. studenoga) na obali Dunava “spriječi bilo kakve aktivnosti koje narušavaju dignitet i istinu o Domovinskom ratu, a motivirane su isključivo politički”.
„Posljednjih nekoliko godina upravo se jedna takva aktivnost odvija na obali Dunava u Vukovaru, kada visoki politički dužnosnici, pa čak i predstavnici Vlade RH na dan 17. studenog polažu vijenac za nevine srpske žrtve, čime se i službeno daje legitimitet ovom činu, što posebno boli i vrijeđa sve nas Vukovarce, napisao je Penava i ustvrdio da “toleriranje takvih organiziranih provokacija u očima Vukovaraca nije ništa drugo nego izdaja”.
Penava: Ono što je Pupovac napravio je bila provokacija…
“Tko nije u ovoj državi vidio tenkove kako idu ulicama Beograda prema Vukovaru, tko nije gledao avione kako nadlijeću i artiljeriju kako tuče iz okruženja Vukovara”, upitao je Penava u izjavi novinarima te ustvrdio da su svi građani to vidjeli, da se zna tko su bili zapovjednici – jedino to hrvatsko pravosuđe i institucije ne znaju.
Sve aktivnosti SDSS-a plaćene su iz državnog proračuna!
Premijer im je odgovorio da pomirba (čitaj izdaja) nema alternative! Da je pomirba u Vukovaru, 31. godinu nakon tragičnih događaja, „uspješna“ vidljivo je iz činjenice da postoje hrvatske i srpske škole i da djeca ne uče hrvatsku povijest!
Vukovarci i Škabrnjani (kao i svi domoljubni Hrvati) znaju da se na radi o pomirbi već o izdaji!
Dr. Marko Jukić
