Iz izlaganja dr. Nazora – službeni podatci Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata o ubijenoj djeci u Domovinskom ratu
Ravnatelj HMDCDR-a prof. dr. sc. Ante Nazor na okruglom stolu posvećenom ubijenoj djeci u Domovinskom ratu, održanom 16. lipnja 2024. u Domu kulture u Kaštel Lukšiću, naveo je sljedeće podatke, upozorivši kako se radi o trenutnim, a ne konačnim i službenim podacima, jer provjera i ažuriranje još uvijek traje:
U popisu HMDCDR-a trenutno je 385 smrtno stradale djece tijekom Domovinskog rata (317 smrtno stradalih na slobodnom području, uključujući i 20-ero ubijene hrvatske djece na okupiranom području, te 68 smrtno stradale djece na okupiranom području, uglavnom srpske nacionalnosti).
OKOLNOSTI smrti: SVI SLOBODNO OKUPIRANO PODR.
– bombardiranje: 120 (o. 31 %) 107 (o. 34 %) 13 (o. 19 %)
– nesretni slučaj: 131 (o. 34 %) 104 (o. 33 %) 27 (o. 40 %)
– samoubojstvo: 27 (o. 7 5% 14 (o. 4 %) 13 (o. 19 %), itd.
SIGURNO JE, odnosno podaci su provjereni za 315 (oko 82 %) djece.
ZA PROVJERITI treba još 70 (oko 18 %) djece (za provjeru treba osnovati interdisciplinarno i međuresorno povjerenstvo):
- 10 – nisu poznate okolnosti ili je upitna povezanost s ratom);
- 42 – nesretni slučaj (provjeriti povezanost s ratom);
- 18 – samoubojstvo (provjeriti povezanost s ratom).
SLOBODNO PODRUČJE – 317
- uključujući 50 malodobnika sa statusom branitelja;
- uključujući 20 djece koja su zapravo ubijena na okupiranom području;
- uključujući najmanje 44 djece koje su srpske snage ubile iz neposredne blizine, izvan borbenih djelovanja ili neposredno nakon zarobljavanja na području na kojem su vođene borbe;
- uključujući šestero (6) djece koje su ubili pripadnici HV;
- uključujući 1 malodobnog pripadnika srpskih snaga ubijenog u sukobu s HV.
OKUPIRANO PODRUČJE – 68 (+ još 5 za provjeriti pouzdanost srpskih. izvora)
- uključujući 12 malodobnika sa statusom vojnika;
- uglavnom Srbi te Bošnjak-musliman, 1 Hrvat, 1 Jugoslaven, 2 nepoznata nacion.
DOB (+ za troje nije poznat datum rođenja):
– 0 – 6 godina: 44;
– 6-12 godina: 93;
– 12-18 god.: 245.
- tijekom 1991.: poginulo je 151 djece
- tijekom 1992. poginulo je 136 djece
- tijekom 1993. poginulo je 38 djece
- tijekom 1994. poginulo je 19 djece
- a tijekom 1995. poginulo je 32 djece.
- U 1996. smrtno je stradalo 7 djece; 1998. – 1, a 2004. – 1 (od zaostalih minsko-eksplozivnih sredstava).
SPOL: M – 284; Ž – 101.
U BiH je u napadima srpskih i muslimanskih snaga na Hrvate ubijeno 169 djece (od toga 30 imaju status pripadnika HVO-a): JNA i srpske snage ubile su 90 djece, a Armija RBiH i muslimanske snage 79 djece.
Prema izvješću voditeljice Odjela zdravstvene statistike i epidemiologije – Klinike za dječje bolesti u Zagrebu, dr. Vlaste Hiršl-Hećej, od 29. ožujka 1996., temeljenom na podacima Odjela za informiranje Ministarstva zdravstva, Ureda za žrtve rata RH i izvješća zdravstvenih ustanova, navodi se da je u Republici Hrvatskoj, kao posljedica rata, od 1991. do ožujka 1996. smrtno stradalo 267 djece u dobi 0-17 godina, a lakše ili teže je ranjeno 1044 djece. Pritom je napomenuto da to vjerojatno nije ukupan broj stradale djece, jer se odnosi samo na registrirane i dokumentirane slučajeve, odnosno na dostupne podatke s područja Hrvatske koje nije bilo okupirano.
Prema tome izvješću najviše poginule (125 ili 46,8 %) i ranjene (432 ili 41,4 %) djece je s područja istočne Slavonije. Eksplozivne ozljede uzrokovale su oko 50 % poginule i oko 53 % ranjene djece, a strijelne ozljede oko 31 % poginule i oko 26 % ranjene djece, itd.
U desetak godina kasnije objavljenom radu dr. Ivana Fattorinija navodi se da je kao posljedica ranjavanja u 188 djece zaostao različit stupanj tjelesne invalidnosti (56 vrlo teška, 92 teška, 40 umjerena tjelesna invalidnost), te da je bez jednog roditelja ostalo 5497 djece, a 74 djece je ostalo bez oba roditelja. (I. Fattorini, „Dječja bolnica u Domovinskom ratu“, Zbornik: Ratna kirurgija u Domovinskom ratu, Split, 2007., str. 249-252).
Također, u izvješću iz 1996. navodi se i da je prema popisu provedenom u lipnju 1994., u Hrvatskoj bilo 48.760 djece prognanika iz Hrvatske i 62.683 djece izbjeglica iz BiH, odnosno „ukupno 111.443 djece i mladeži bez vlastitog doma, škole ili dječjeg vrtića, surovo prognane iz mirnog djetinjstva“.
Potom je 2010. međuresorna Radna skupina za izradu Registra djece poginule uslijed ratnih razaranja u Republici Hrvatskoj prikupila podatke iz Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, Ministarstva unutarnjih poslova, Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Uprave za zatočene i nestale, bivšeg Ureda Vlade RH za žrtve rata, Hrvatskog Crvenog križa, Službe traženja i Zajednice udruga hrvatskih stradalnika iz Domovinskog rata, i u jedinstvenom popisu navela imena 402 poginule djece, uz napomenu da to nije konačan broj poginule djece u Domovinskom ratu.
Međutim, nakon nekog vremena, tijekom ažuriranja podataka o poginuloj djeci u Domovinskom ratu, u HMDCDR-u uočeno je da su na tom popisu i osobe starije od 18 godina, koje se prema tome ne mogu smatrati djecom (odnosno djecom i maloljetnicima), kao i osobe čija smrt nije uzrokovana ratnim djelovanjem, pa je detaljnijom raščlambom toga popisa broj smrtno stradale djece smanjen na 385.
Podatak o broju smrtno stradale djece u Domovinskom ratu u svojoj je knjizi Zločini nad civilima u srpsko-crnogorskoj agresiji na Republiku Hrvatsku (Zagreb, 2013.) naveo i ratni ministar zdravstva prof. dr. sc. Andrija Hebrang. Knjiga je pisana na temelju podataka Stožera saniteta Ministarstva zdravstva, zaprimljenih od 58 zdravstvenih ustanova koliko ih je sudjelovalo u zbrinjavanju ranjenika tijekom Domovinskog rata. Navedeni broj smrtno stradale djece (345) manji je u odnosu na podatak iz 2010. o 402 smrtno stradale djece, a također se odnosi na slobodno područje Republike Hrvatske. Uz broj smrtno stradale djece, u knjizi se navodi da je 108 djece ostalo trajnim invalidima, te da je bez jednog roditelja ostalo 4285 djece, a bez oba njih 54. Nažalost, ni u spomenutoj knjizi, kao ni u ostaloj literaturi, nije naveden poimeničan popis žrtava, koji bi potvrdio navedeni broj smrtno stradale djece i omogućio usporedbu s podacima u popisu HMDCDR-a.
Najtragičniji dan u Domovinskom ratu po smrtnom stradanju hrvatske djece je 3. svibnja 1992., kada je u napadu JNA i srpskih snaga ubijeno devetero djece:
– u Slavonskom Brodu ubijeno je sedmero djece (odnosno šestero, a sedmo dijete je od posljedica ranjavanja preminulo): troje braće i sestre Marinković – Marinko (1990.), Dalibor (1987.) i Andrijana (1983.), sestra i brat Petrović – Ivana (1988.) i Marko (1985.) te braća Crnković – Tomislav (1986.) i Krešimir (1979.) – preminuo je 3. rujna 1998. od posljedica ranjavanja 3. svibnja 1992.
– u Ljubuškom (BiH) ubijeno je dvoje djece: brat i sestra iz obitelji Kraljević – devetomjesečni Filip (1991.) i desetogodišnja Ivana (1982.).
