Luka Šarić: Inicijativa mladih napala dr. Nazora i iznijela niz lažnih narativa o RH u ratu u BiH
Parapolitička udruga lijeve političke orijentacije „Inicijativa mladih za ljudska prava – Hrvatska“ (dalje: Inicijativa) povodom gostovanja dr. sc. Ante Nazora u Dnevniku RTV-a Herceg-Bosne izdala je svoje nestručno i ideološki obojeno priopćenje koje se temelji isključivo na presudi suda koji je odluku donio na temelju lažnih narativa neutemeljenih na činjenicama. Ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata u Hrvatskoj govorio je o Hrvatskoj zajednici Herceg-Bosni osnovanoj 18. studenog 1991., odnosno Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni (od 28. kolovoza 1993.) te Hrvatskom vijeću obrane (HVO).
Podsjećamo, 29. studenog 2017. Žalbeno vijeće Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (dalje: Sud) izreklo je pravomoćnu presudu kojom su Jadranko Prlić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić, Bruno Stojić i Berislav Pušić osuđeni za zločine protiv čovječnosti, kršenja zakona i običaja ratovanja te teške povrede Ženevskih konvencija – za ubojstva, progone na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi, protupravno zatvaranje civila, prisilni rad, itd.
Osim toga, sud je donio i povijesno netočnu, nedokazanu i neutemeljenu presudu kako je navedena šestorka zajedno s Franjom Tuđmanom, Gojkom Šuškom, Jankom Bobetkom i Matom Bobanom sudjelovala u „udruženom zločinačkom pothvatu“ koji je za cilj imao “ostvaranje hrvatskog entiteta u Bosni i Hercegovini koji bi omogućio ponovno ujedinjenje hrvatskog naroda, putem etničkog čišćenja muslimanskog stanovništva”.
Također i podsjećamo, te posebno naglašavamo, presuda Suda historiografiji ne predstavlja dogmu ili polazišnu točku, odnosno okvir za prosuđivanje povijesti rata u Bosni i Hercegovini i ulozi Hrvata, Republike Hrvatske i HVO-a u njemu. Hrvatski generali Ante Gotovina i Mladen Markač oslobođeni su glasom jednog suca. Znači li to da je jedan čovjek, u ovom slučaju Theodor Meron, Hrvatskoj dopustio i dao za pravo da „Oluju“ smije obilježavati kao državni praznik i najveću ratnu pobjedu u hrvatskoj povijesti?
Nadalje, Inicijativa se licemjerno ne pridržava te odluke Suda te svake godine o obljetnici „Oluje“ tu akciju karakterizira kao etničko čišćenje i protjerivanja Srba od strane hrvatskog državnog vodstva i Hrvatske vojske (HV). Štoviše, od hrvatskih vlasti traži ispriku za zločine u vrijeme i nakon „Oluje“, te redovito na praznik „Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja“ 5. kolovoza podsjeća hrvatsku javnost kako „slavi zločin“.
Incijativa je regionalna politička organizacija
Inicijativa je, očekivano, i regionalna organizacija, te radi na „suočavanju s prošlošću“ i „pomirenju“ kojem, dakako, temelji nisu pravo i pravda, odnosno povijesne činjenice. Pritom, ono što je najžalosnije, i sama Republika Hrvatska, čije temelje i vrijednosti Domovinskog rata ova organizacija ne priznaje, financira Inicijativu. Stoga, u najmanju ruku, kada bi Inicijativa doista vjerovala u svoju misiju, od Republike Hrvatske (RH) koja je navodno nastala na etničkom čišćenju, te je i provodila agresiju na BiH, ne bi trebala uzimati novac.
Bez Republike Hrvatske nema Bosne i Hercegovine
U svojem priopćenju koje obiluje ideologijom i temelji se isključivo na presudi stranog (političkog) suda koja je donesena usprkos činjenicama, Inicijativa u naslovnoj slici kaže: „Prestanite relativizirati ulogu Republike Hrvatske u ratu u Bosni i Hercegovini“. Ovdje se možemo složiti s Inicijativom. Međutim, ta je rečenica tek polazišna točka od koje krećemo u dijametralno suprotnim smjerovima.
Republika Hrvatska bila je ključan faktor u obrani i opstojnosti Bosne i Hercegovine! RH je Bosnu i Hercegovinu priznala, branila, naoružavala, primala izbjeglice i u konačnici vojnim pobjedama i operacijama, od akcije „Cincar“ i oslobođenja Kupresa 1994. do “Južnog poteza” u listopadu 1995., tu državu dijelom oslobodila i stvorila uvjete za mir.
JNA napada RH s prostora BiH
Nazor je u Dnevniku RTV Herceg-Bosne gostovao povodom obljetnice osnutka Hrvatske zajednice Herceg-Bosne. U kojim se ona uvjetima osnivala? Naime, agresija na Republiku Hrvatsku bila je u punom jeku, a Alija Izetbegović i Muslimani tada su govorili kako taj rat „nije njihov rat“, štoviše Jugoslavenska narodna armija (JNA) tada je bila i “naša armija”, čak i kada je u listopadu 1991. spaljeno selo Ravno u trebinjskoj općini u zaleđu Dubrovnika. Najvažnija je pak činjenica da snage JNA napadaju Hrvatsku najvećim dijelom s prostora Bosne i Hercegovine! Čak 80% snaga JNA na Hrvatsku kreće upravo iz te republike, što Hrvatskoj po međunarodnom ratnom pravu daje dopuštenje i da vojnim snagama bude prisutna u toj zemlji.
Također, Republika Hrvatska i Bosna i Hercegovina jedinstveno su ratište u Domovinskom ratu. Dubrovnik i jug Hrvatske spašavaju se i oslobađaju i s prostora Bosne i Hercegovine. U konačnici, Knin je oslobođen nakon što snage HV-a i HVO-a taj grad dovele u poluokruženje upravo operacijama oslobađanja Grahova i Glamoča u BiH.
Inicijativa na temelju presude Suda odbacuje čitavu historiografiju
Koliko je priopćenje Inicijative protiv Nazora promašeno, ideološki obojeno i u potpunosti neutemeljeno na činjenicama svjedoči pozivanje na presudu Suda. Ova udruga bez ikakvog znanstvenog kredibiliteta a priori odbacuje čitavu historiografiju Domovinskog rata i rata u Bosni i Hercegovini samo i isključivo temeljem presude Suda koja ne odgovara povijesnim činjenicama! Slijedeći tu logiku Inicijative, Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata djeluje u svojevrsnoj ilegali, mogli bismo reći, jer se ne vodi zadanim uputama kako proučavati hrvatsku modernu povijest – polazeći od pretpostavke da je Hrvatska bila agresor u BiH.
Posebno je Incijativa istaknula sljedeći tekst: „Ovom je presudom de facto i de iure, na fizičkim dokazima, svjedočanstvima, dokumentima i drugim izvorima utemeljeno postojanje udruženog zločinačkog pothvata na čelu s hrvatskim političkim i vojnim vodstvom, kao i postojanje međunarodnog sukoba između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine“.
Prvo, Incijativa, ili autor ovog priopćenja koji se nije potpisao, ne razumije kako se termini de facto i de iure međusobno mogu isključivati. De iure, šestorka Bosne i Hercegovine je proglašena krivima, a RH optužena za „udruženi zločinački poduhvat“, no de facto ta je presuda temeljena na lažnim narativima i konstrukcijama koje nemaju uporišta u povijesnoj istini.
RH je poprilično šlampav i priglup agresor na BiH
Spominjući „međunarodni sukob“ RH i BiH, Incijativa, sasvim očekivano i s obzirom na njezinu političku pozadinu, rat svodi na vrlo plitak pogled temeljen jedino i isključivo na presudi Suda. Krenimo redom. Već smo ustanovili da sa 80% snaga JNA napada Republiku Hrvatsku 1991. godine upravo s područja BiH. Je li tom logikom Bosna i Hercegovina agresor na Republiku Hrvatsku?
Uopće, kakav je agresor Republika Hrvatska? Poprilično šlampav i priglup. Naime, Hrvatska je naoružavala Bosnu i Hercegovinu kako bi ju potom napala? Kakav to agresor naoružava svog protivnika? Zatim, 1992. HVO i Republika Hrvatska ratuju sa stvarnim (srpskim) agresorom i spašavaju BiH od potpunog kolapsa. Pritom, u Republiku Hrvatsku, državu „agresora“, odlazi najveći broj bosansko-hercegovačkih izbjeglica, što je također povijesni fenomen u odnosu žrtva-agresor.
Hrvatsko-muslimanski sukob
Čak i nakon izbijanja hrvatsko-muslimanskog sukoba 1993. Hrvati nastavljaju naoružavati Muslimane koji se nalaze u okruženju u bihaćkoj enklavi! I to je još jedan nevjerojatan fenomen i dokaz kako je Hrvatska traljav i nesposoban agresor.
Tijekom hrvatsko-muslimanskog rata, „agresor“ RH „napada“ BiH sa dotad neviđenom vojnom silom! Štoviše, vršeći agresiju na BiH, Hrvati su najvećim dijelom u defanzivi! Još jedan nevjerojatan fenomen. Posebno se Hrvatska „agresija“ očitovala u opkoljenoj Lašvanskoj dolini. S kojim je to snagama RH izvršila agresiju na BiH? U prvom redu s bosansko-hercegovačkim Hrvatima koji su autohtono stanovništvo te zemlje!
Zatim, dijelovi HV-a i njezini pripadnici koji su se nalazili u BiH tijekom sukoba s Muslimanima nikako nisu odgovarali ni približno broju koji bi mogao sugerirati da je RH krenula u osvajanje teritorija Bosne i Hercegovine.
Pripadnici HV-a u BiH odlazili su u tu zemlju uglavnom dragovoljno i iz razloga što su se tamo rodili i vukli podrijetlo. Povjesničar dr. sc. Davor Marijan navodi kako snage HV-a nisu prelazile razinu brigade, odnosno ukupan broj pripadnika HV-a otprilike bi odgovorao jednoj lakoj brigadi koja broji par tisuća ljudi. Dakle, na čitavoj bojišnici svega tri do pet tisuća pripadnika HV-a vrši agresiju na BiH, a to čini krpajući čitavu bojišnicu uglavnom u defanzivnim operacijama! Nadalje, a kako gledati na mudžahedine i razne bliskoistočne terorističke skupine koje su stizale u BiH ratovati za svoju muslimansku braću? Inicijativa o tome ništa ne govori.
Što je uzrok rata Hrvata i Muslimana u BiH?
Što je uopće uzrok hrvatskog-muslimanskog sukoba? Marijan navodi kako su za rat odgovorni Alija Izetbegović i muslimansko (bošnjačko) vodstvo. Naime, i danas, Bošnjaci BiH vide kao unitarnu državu bošnjačkog naroda, negirajući činjenicu da su Hrvati i Srbi također narodi koji obitavaju na prostoru države koju nazivamo Bosna i Hercegovina.
Gubeći teritorij od Srba tijekom 1992. Muslimani su to pokušali nadomjestiti zauzimanje teritorija pod kontrolom Hrvata, autohtonog naroda u BiH, što treba stalno isticati jer mnogi to ne uzimaju kao faktor, kao što to ne čini ni ova parapolitička Inicijativa. BiH nije zemlja samo bošnjačkog naroda, odnosno Muslimana.
Štoviše, ta zemlja tijekom ranih devedesetih de facto ne postoji i ne funkcionira. To je ujedno i glavni razlog zašto dolazi do osnivanja HZ Herceg-Bosne. Sarajevo Hrvate ne štiti niti ima snage to učiniti, da ne kažemo i volje. Srbi su na vrhuncu svoje vojne moći u BiH kontrolirali više od dvije trećine teritorija. Naravno, kao što je gore u tekstu navedeno, tu je državu 1995. (Bošnjacima) u konačnici oslobodila „agresorska“ vojska – HV.
Nezaobilazna sintagma – povijesni revizionizam
Nadalje, u svom priopćenju Inicijativa navodi svima dobro poznatu sintagmu – povijesni revizionizam. Kako čitateljima koji ne prate histriografsko-političke prijepore u Hrvatskoj približiti što je to revizionizam? Pojednostavljeno, koristeći se metaforom igre “kamen-škare-papir”, povijesni revizionizam je konstrukcija od dvije riječi koja pobjeđuje sve!
Opet, polazeći od presude Suda, koja za Inicijativu poprima obilježja dogme, ona ruši svu historiografiju! Ovdje to čini iskorištavajući zločin u Ahmićima koji poput Suda dobiva dogmatsku težinu i dokazuje tezu da je RH bila agresor u BiH. U nastavku, doktori znanosti i vrsni eruditi iz Inicijative mladih, odbacuju i rad povjesničara Marijana koji napisao knjigu i znanstveni rad: „Rat Hrvata i Muslimana u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1994.“. Tako dolazimo i do kraja priopćenja u kojem saznajemo ono što je svima nama jasno od samog početka. Inicijativa mladih je parapolitička udruga. „Rat devedesetih“ za njih je izbio zbog „nacionalizma“, a upravo takvu poziciju, prema njima, zauzimaju Nazor i Marijan.
Također, Inicijativa nam na kraju i jasno poručuje kako smo svi u zabludi: osloboditeljska i oslobodilačka uloga RH u „ratovima devedesetih“ je tek narativ. Što drugo zaključiti iz ove konstrukcije, odnosno da se 1990-ih „desio rat“, svi su činili zločine i bili agresori, osim, naravno, Armije BiH i Bošnjaci kojima pripada čitava BiH? Sve više se stječe dojam kako je BiH mnogima na ideološkom spektru na kojem se nalazi Inicijativa “mala Jugoslavija” koju (opet) pokušavaju razbiti nacionalisti? Hrvatski i srpski, naravno, ne muslimanski, odnosno bošnjački.
Preuzeto s portala Narod.hr:
Inicijativa mladih napala dr. Nazora i iznijela niz lažnih narativa o RH u ratu u BiH
