Na kobnom letu iz Londona za Omišalj na Krku prije 55 godina nesretnim spletom sudbine među putnicima bio je Josip Pupačić, supruga Benka i kći Rašeljka. Teška zrakoplovna nesreća prekinula je život posebnog i mladog Josipa Bepa Pupačića, Poljičanina iz Slimena. Veliko je ime u hrvatskoj književnosti čije sjećanje neugaslo živi, a bogata riznica njegove ostavštine ostaje naša trajna inspiracija. U dvorani Matice hrvatske u Splitu 25. svibnja 2026. g. održana je književna tribina „Kad more govori“ posvećena voljenom pjesniku u organizaciji Hrvatske udruge Benedikt, Hrvatske paneuropske unije – Ogranak Split i Matice hrvatske – Ogranak Split. U ime organizatora riječi dobrodošlice uputio je mag. hist. Radoslav Zaradić, predsjednik Hrvatske udruge Benedikt, naglasivši ljepotu sjećanja na književnu ostavštinu, ali i važnost susreta s čovjekom koji nam je blizak, čiji su život, sudbina i poezija utkani u prostor Mediterana. Zahvalnost je uputio Ogranku Matice hrvatske u Podstrani i prisutnim predstavnicima na tradicionalnoj manifestaciji „Dobro jutro more“ posvećenoj Josipu Pupačiću. Program je vodio prof. dr. sc. Ivan Pavić koji je uvodno pozdravio sve prisutne i predstavio sudionike programa.
Dr. sc. Hrvojka Mihanović-Salopek, bogatog životopisa i dobitnica brojnih nagrada za svoj vrijedan rad, s oduševljenjem je predstavila barda velikog imena hrvatske književnosti i posebnog člana „četverolista“ poljičkih pjesnika koje čine Drago Ivanišević, Jure Kaštelan, Nikola Miličević i Josip Bepo Pupačić. Očaran svojim zavičajem od djetinjstva i ljepotom prirode koja ga okružuje, jer nigdje priroda nije tako autentična kao kod Pupačića, naglasila je predstavljačica. Pisao je ljubavne pjesme u kombinaciji s ljepotom pejzaža koristeći personifikacije. Bio je voljen, dobar čovjek, iznimno talentiran i obrazovan te je predavao na svjetskim sveučilištima. Ono što je kobno obilježilo njegov život jest zagonetna smrt trojice braće od strujnog udara.
„Bio je urednik časopisa Krugovi koji je okupio cijeli naraštaj mladih pisaca, nazvanih ‘krugovaši’, suprotstavljajući se poetici socijalističkog realizma, a zauzimajući se za slobodu pisanja i estetski pluralizam. Časopis je nudio obnovu nacionalnoga književnog identiteta i otvaranje prema suvremenim tendencijama europske i svjetske književnosti. Pupačić je bio apsolutno domoljuban, iskren i izvoran te potpisnik Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika. Pupačić je osebujna pojava hrvatskog pjesništva, toliko izvoran da zaslužuje svu pažnju i poštovanje!“, zaključila je svoje izlaganje zamolivši da se memorijalnoj sobi Josipa Pupačića na Slimenu posveti posebna pažnja jer zaslužuje širom otvorena vrata za javnost.
Marija Barić Đurđević, mag. educ. filozofije i latinskoga jezika, svoje je izlaganje podijelila u dva dijela. U prvom dijelu govorila je o književnosti Josipa Pupačića ustvrdivši da nema elitistički odnos jer je blizak ljudima, običnom čovjeku, i zato je toliko voljen i cijenjen. Uvijek je postojala poveznica sa zavičajem tako da se njegova biografija i pjesništvo prožimaju u ljepoti prirode, ljubavi, boli i životnoj tragediji, jer tragedija nije slučajnost već sudbina. Njegova poezija postaje usmjerena na pojam sudbine i smrti bez ogorčenja, s dubokim promišljanjem i molitvom. Pjesnik zavičaja prelazi u pjesnika ljudske tragedije i nemoći nad sudbinom. Postao je pjesnik obilježen smrću tako da se njegov život i pjesma međusobno prožimaju, objasnila je mag. Barić Đurđević.
U drugom dijelu izlaganja slikovito je objasnila način na koji Pupačić u svojoj poeziji povezuje Hrvatsku s Mediteranom te joj vraća civilizacijski identitet nasuprot krivom doživljaju Hrvatske kao balkanske zemlje nakon Drugoga svjetskog rata i u vremenu Jugoslavije.
Dr. sc. Ilija Protuđer, autor 27 knjiga i više od 30 jezičnih podsjetnika za učenike osnovnih i srednjih škola, krasnoslovio je vrlo dojmljivo antologijsku Pupačićevu pjesmu napisanu 1954. godine „Moja tri brata“, gorko iskustvo tragične smrti i gubitka trojice voljene braće.
Prof. dr. sc. Goran Sučić, svestrani hrvatski znanstvenik, pedagog, skladatelj, pisac i likovni umjetnik te dobitnik brojnih nagrada, predstavio je dvije skladbe na tekst Josipa Pupačića „Molitva zemlji“. Skladao ih je za mješoviti zbor, simfonijski orkestar i solo izvedbu. Skladbe su izvedene 2015. godine u prigodi Varaždinskih baroknih večeri, kada je za zborsku izvedbu nagrađen zbor IV. gimnazije Marko Marulić iz Splita.
Večerašnji događaj ponovno potvrđuje da Josip Bepo Pupačić zauzima istaknuto mjesto u hrvatskoj književnosti 20. stoljeća. Pojedine pjesme poput „More“, „Moja tri brata“ i „Moj križ svejedno gori“ dio su čitateljskog i kritičarskog kanona. Završit ću stihovima pjesme „Moj grob“, objavljene nakon njegove smrti, u kojoj se ponovno potvrđuje kao prorok u slutnji vlastite pjesničke sudbine i zapisuje:
„Rasut ću sebe u srca mnoga
I živjet ću u bezbroj života
Jer od sadašnjeg mračnoga mene
Ostat će samo ljepota“
Hrvatska udruga Benedikt / Margita Vučetić
