U četvrtak, 24. rujna, u Velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa u Splitu održano je svečano predstavljanje dvosvezačne knjige Alojzije Viktor Stepinac – Pisma iz zatočeništva u Krašiću (5. XII. 1951. – 10. II. 1960.) u organizaciji Postulature blaženog Alojzija Stepinca. Knjiga donosi pisma koja svjedoče o Blaženikovoj vjeri, ustrajnosti i potpunom predanju u teškim životnim okolnostima internacije. Dva sveska obuhvaćaju ukupno 592 pisma pisana od 5. prosinca 1951. godine do Stepinčeve blažene mučeničke smrti 10. veljače 1960. godine. Prvi svezak odnosi se na prvih pet godina internacije (1951. – 1955.) te sadrži 228 pisama upućenih raznim osobama i ustanovama, dok drugi svezak obuhvaća razdoblje od 1956. do 1960. godine s ukupno 364 pisma. O knjizi su govorili dr. sc. Mladen Domazet, don Vedran Torić, prof., te postulator kauze dr. sc. Juraj Batelja.
Dr. sc. Mladen Domazet istaknuo je kako ova pisma omogućuju uvid u djelovanje vjerske zajednice u totalitarnom sustavu koji se oslanjao na instrumentalizaciju straha. Naglasio je da svako pismo ima svoju pozadinsku priču te oslikava odnos žrtve i progonitelja. U pismima se odražava i sama duhovnost blaženoga Stepinca, koji je iz Krašića poručivao da se ne smije „ukloniti duhom” te upozoravao: „Ne zna Zapad što je komunizam”. Domazet je citirao i Stepinčeve riječi kako je sva snaga protivnika u zastrašivanju, nasilju i obmanama, nasuprot čega ostaje sveto ime Božje koje je jače od svega.
Don Vedran Torić osvrnuo se na teološke poruke i jezično blago u Stepinčevim pismima, napomenuvši kako su ljudi imali potrebu pisati Blaženiku jer su u njemu osjećali blizinu živoga Boga. Istaknuo je da su ova pisma svojevrsni Blaženikovi „statusi” i „storiji” objavljeni prije svih društvenih mreža, ispunjeni evanđeoskom radosnom nadom da Bog vodi povijest i ima posljednju riječ. Naglasio je da Stepinac nije pisao kako bi povećao broj sljedbenika niti da bi koga ponižavao, nego iz ljubavi prema Isusu, Bogorodici i Crkvi te uz duboko poštovanje prema svakom čovjeku.
Postulator dr. sc. Juraj Batelja podsjetio je na međunarodni odjek Stepinčeva djelovanja, spomenuvši američkog nadbiskupa Fultona Johna Sheena koji je još 1947. godine postavio temeljni kamen za srednju školu nazvanu po nadbiskupu Stepincu te 1948. poručio kako je Stepinac u sudnicu ušao kao duhovni vođa svoga naroda, a izašao kao uzor cijelom svijetu. Mons. Batelja govorio je i o komunističkim pritiscima i nakanama režima da odvoji Crkvu od Svete Stolice, kao i o otuđenim ili ispremiješanim stranicama Stepinčeva dnevnika iz arhiva UDBA-e. Istaknuo je da su pripremljena sva Stepinčeva pisma od Prvoga svjetskog rata do 1960. godine, pri čemu su sada objavljena pisma iz Krašića, a u planu su i preostala, uključujući ona privatne naravi. Predstavljanje je zaključio snažnom Stepinčevom porukom: „Ako treba, 100 puta ću umrijeti za slobodu Crkve i svoga naroda”. U glazbenom dijelu programa nastupio je Zbor Nadbiskupijske klasične gimnazije „Don Frane Bulić” iz Splita pod vodstvom Andrije Akrapa, dok je cjelokupni program moderirala Iva Jakelić.
