Sveti Roman
Današnji zaštitnik, sveti Roman (Romanus, francuski Romain) iz Condata, rodio se oko 390. u Izernoreu, francuskom gradiću u gornjem Bugeyu, povijesnoj regiji u departmanu Ain (istočna Francuska). Gorštak s planine Jura, već u djetinjstvu osjetio je želju za pustinjačkim životom, a posebno se oduševio kad je čuo o životu egipatskih pustinjaka u Tebaidi. Odazvao se neodoljivom pozivu i oko 420. osnovao samostan za pustinjake u području Condata (današnji Saint-Claude), divljeg i osamljenog kraja u gorju Jura (dolina rijeke Bienne, Franche-Comté, istočna Francuska). Ubrzo mu se pridružio njegov mlađi brat, sveti Lupicin i mnogi drugi. Broj tih pustinjaka neprestano je rastao, a glas o Romanovoj svetosti dobro je do svetog Hilarija, biskupa u Arlesu, koji ga je 444. zaredio za svećenika.
Osnivao je nove opatije i samostane, među njima i ženski samostan La Balme kojim je kao nadstojnica upravljala njegova i Lupicinova sestra Yole (Iola). U tim samostanima održavala se najstroža klauzura, a Roman je osvajao ljude svojom dobrotom, smirenošću i širokogrudnošću prema novacima. Među njegovim učenicima bio je i sveti Eugendus (francuski Oyand). Bio je glasovit po svojim ozdravljenjima bolesnika, među njima i gubavaca, a životopisi ga nazivaju „Kristovim junakom“. Preminuo je 460. za vrijeme posjeta sestri, u samostanu La Balme ili Beaume (kasnije Saint-Romain-de-Roche, danas Pratz). Upravu okolnih samostana preuzeo je potom Lupicin. Tamo je sveti Romain i pokopan, a na njegovom grobu dogodila su se prema predaji mnoga čudesa. Zaštitnik je duševnih bolesnika i utopljenika.
Izvor: zupajastrebarsko.hr
