Pobačaj u službi neoliberalnog kapitalizma i kulture smrti
Pregledavajući razne materijale, tekstualne, slikovne i video zapise na ovu temu čovjek ne može a da se ne zapita-„kamo ide ovaj svijet?“.
Odgovor, iako ga svi znamo, ne moramo prihvatiti. I tekst koji slijedi je jedan od oblika neprihvaćanja ovakvog stanja u društvu i smjera u kojem se ono razvija.
Život je Bogom dan stoga smo ga dužni poštovati,njegovati i čuvati, od njegova samog početka do smrti. Prirodne smrti i bez ljudske intervencije.
Pobačaj i doktrina neoliberalnog kapitalizma
Da bismo shvatili mehanizam koji pokreće neoliberalni kapitalizam dovoljno je reći da je to -profit. Cjelokupna ekonomija u svijetu, društvena uređenja, pa čak i dio vjerskih institucija, sve je u službi profita i novca.
Ne treba posebno naglašavati da takvo društvo koje štuje „bogove novca“ nema osjećaja za socijalnu komponentu i za čovjeka-pojedinca, pa se tako privatizira sve-bolnice, ambulante hitne pomoći, kompletna industrija itd. Ako uzmemo za primjer da, ako nemate dovoljno novca na računu, ne možete pozvati hitnu pomoć ili ostvariti liječenje (Rumunjska), tada vam postaje jasnije u kojem se to smjeru kreće ta tzv. „demokracija“.
Danas je važno da se radi sve ono što donosi dobit, neovisno o etici,moralu i odgovornosti pred Bogom. Jedna od takvih prljavih „industrija novca“ su i farmaceutska i prehrambena industrija u sprezi sa medicinom. U normalnim društvima to i ne bi bio toliki problem, dapače, znanost u službi čovječanstva za njegovu dobrobit je san svakog iole normalnog i zdravog čovjeka i znanstvenika.
Neoliberalni kapitalizam ima sličan san, samo ne za cjelokupno čovječanstvo nego samo za mali broj svjetskih moćnika. Taj san je za nas,običan puk, čista noćna mora. Živimo u svijetu u kojem glavnu riječ vode psihopati i bolesnici,u tzv. patokraciji.
Spomenute industrije, osim genetskih modifikacija biljaka i sjemena i životinja, pružile su svoje sotonske ruke i prema ljudskom životu. Tu im uvelike pomaže medicina pa tako zarađuju ogromne novce na-stanicama pobačenih fetusa. Kako im nije dovoljno svega nekoliko fetusa, u sprezi s politikom i medijima pokreću kampanju kako je pobačaj normalan, sasvim legalan i poštuje „ljudska prava“ majki. A tko poštuje ljudska prava nerođenih beba?
Slijedom takve politike dobiva se dovoljan broj fetusa dobivenih pobačajem da se ostvare svi mračni planovi za stjecanjem profita. Život je postao beznačajan pred novcem…
Fetalne stanice koriste se za proizvodnju i testiranja nekih esencijalnih komponenti u prehrambenoj industriji kao što su npr. pojačivači okusa (Pepsi, Nestle,Kraft i drugi).
LifeSiteNews.com je objavio da je Obamina komisija za Sigurnost i Razmjenu – Security and Excahnge Commission (SEC) odlučila kako je poslovni ugovor između PepsiCoa i Senomyxa (korporacije koja se bavi proizvodnjom pojačivača okusa) o poboljšavanju okusa pića s korištenjem bubrežnog tkiva abortiranih fetusa, sasvim „običan i uobičajen posao koji se može nastaviti.“
Ova problematika je došla do javnosti 2011., kada je neprofitna organizacija Children of God for Life (CGL) objavila vijest o suradnji između Pepsija i Senomyxa, što je u isti mah dovelo do masovnog zgražanja javnosti i bojkota kupnje Pepsijevih proizvoda širom svijeta. U isto je vrijeme otkrivena informacija da Pepsi ima puno drugačijih i etičnijih mogućnosti proizvodnje novih okusa koje koriste direktni Pepsijevi takmaci na tržištu umjesto iznimno diskutabilnog i neetičnog korištenja abortiranih stanica fetusa koje Senomyx naziva „izolirani ljudski receptori za okus.“
Nakon „prašine“ koja se digla kada se saznalo za tu prljavu rabotu, Obamina administracija i sam Obama (i sam zagovornik pobačaja) brzo su reagirali i Obama je pred fotoreporterima popio čašu „Pepsi-cole“u znak podrške „Pepsi“.
Ovo je samo jedan primjer kako korporacije i vlade djeluju ne poštujući ni etiku ni moral,a sve zbog profita. Nekada smo takve stvari gledali u SF filmovima, no danas su one realnost, surova i monstruozna. Takvih primjera, na žalost, ima daleko više u koje su uključene i druge korporacije.
Krupni kapital će učiniti sve kako bi se domogao još više novca i moći, ne prežući ni pred ubijanjem ili trovanjem čitavih naroda. Ne razlikuju ljude i laboratorijske miševe i štakore,a pobačaj je nešto „sasvim normalno“ i usput donosi brdo novca.
U Americi se prodaju raskomadani abortirani fetusi i to pod pokroviteljstvom Obamine administracije što omogućuju „rupe“ u federalnom zakonu. Prema riječima Dean Albertyja, medicinskog tehničara koji je radio za agenciju Anatomic Gift Foundation u Marylandu , klinike uzimaju oči,mozak, srca, udove i druge dijelove tijela i prodaju ih znanstvenom tržištu. Alberty je posvjedočio kako neki fetusi prežive pobačaj te da je vidio djecu ranjenu,ali živu nakon pobačaja kao u jednom slučaju blizanaca koji su se i dalje kretali na stolu kad su liječnici krenuli u seciranje i žetvu organa. Ta su djeca, prema Albertyjevim riječima, grlila jedno drugo i hvatala zrak kad su ih liječnici krenuli ubiti.
Također je rekao kako djeca ponekad prežive početni postupak pobačaja i liječnici ih ubijaju prije berbe organa.
Kultura smrti
Život? Što je to? Kako ga definirati? Kada počinje? Na ova pitanja mnogi znanstvenici još nisu dali primjeren odgovor. No daju polovična objašnjenja, pa čak i kontradiktorna. Dok jedni troše milijarde dolara na svemirska istraživanja tražeći život na drugim planetima, drugi ga ne vide tamo gdje je on Božjom voljom stvoren i daju si za pravo negirati taj život. Astronomi su se složili da, ukoliko njihove sonde otkriju neku bakteriju ili najjednostavniji organizam, možda samo plinove koji su posljedica metabolizma takvih organizama, mogu reći da su pronašli ŽIVOT.
Vratimo se na na majčicu Zemlju. Ovdje sve vrvi od života, no ljudi su si dali za pravo da ga tretiraju na svoj način, sve u službi nekog „napretka“. Povučemo li paralelu u odnosu prema životu između Sotone i ljudi, gotovo da nema razlike-ljudi rade ono što Sotona jedino i može-kopiraju život jer ga,kao i Sotona, ne mogu stvoriti (kloniranje,genetske modifikacije) ili ga uništavaju (eutanazija, pobačaji). Kako je novac zauzeo mjesto ispred života, tako možemo reći da živimo u „kulturi smrti“. Sreća u nesreći je da su takvi ljudi ipak u manjini, no njihov broj raste, kako onih koji direktno rade te prljave rabote, tako i onih koji ih svjesno ili nesvjesno podržavaju. Ova patološka manjina je, na žalost, i vladajuća manjina, dok smo im mi ostali samo pokusni miševi. Osigurali su si jedno savršeno društveno uređenje zvano demokracija (koja nema nikakve veze sa izvornom,pravom demokracijom) preko koje mogu kontrolirati sve. Pa i sam život. Zapravo je to patološka demokracija ili „patokracija“.
Jedan primjer takve „demokracije“ je i Nizozemska gdje je uveden zakon o legalnom ubijanju smrtonosnom injekcijom novorođenih beba (pod izlikom da ta beba ima neke manjkavosti) po Groningen protokolu.
Alberto Giubilin sa Univerziteta u Milanu i „etičarka“ i „ugledni akademik“ Francesca Minerva sa Univerziteta u Melbourneu idu još dalje-ubijanje novorođenih beba ili tzv. „postporođajni abortus“ je savim „u redu“ u svim slučajevima kao i pobačaj čak i kada je beba sasvim zdrava, a svoju tvrdnju izjavljuju vođeni premisom da nerođene i tek rođene bebe nemaju aktualni moralni status osobe i kao takve su „moralno nebitne“. Oni poštuju „ljudska prava majki“ pa tako majke sa „karijerom“ ili one koje se nakon porođaja predomisle i ne žele bebu mogu je dati usmrtiti injekcijom bez zakonskih i moralnih posljedica.
Francesca Minerva
Što se tiče djece s prirođenim deformitetima i manama, Francesca objašnjava kako bi odgoj takvog djeteta bio skup kako za roditelje tako i za društvo u cjelini čak i kada to dijete može imati sretan život. I ostali pripadnici ove bizarne filozofije zalažu se za opravdanost ovakvog tipa čedomorstva čak i potpuno normalne i zdrave bebe , u slučaju da su se majčine životne okolnosti promijenile i ona nema novca, vremena ni energije da se brine o djetetu. Iako bi ovdje usvajanje moglo biti jedna od opcija, ono bi majci donijelo potpuno nepotrebnu psihološku patnju.(?!) Dakle, jednostavnije i jeftinije(!) je ubiti bebu,a vrijeme će zaliječiti rane.
Na žalost, ovakve sotonističke stavove protiv života dijeli veliki broj uvjetno rečeno ljudi,pa i veliki broj vlada raznih država, uključujući i našu. Naši se ministri također zalažu za prava majki na pobačaj,zamrzavanje embrija itd.. No, jednu stvar ni jedna žena niti muškarac ne bi smjeli zaboraviti-njihova prava prestaju, odnosno odriču ih se trenutkom stupanja u nezaštićeni spolni odnos. Ukoliko dođe do začeća, sve se podlaže začetom djetetu i roditelj, ako je imalo čovjek i živi po Božjim zakonima, ali i prirodnim (u prirodi je najbitniji nastavak vrste i preživljavanje, čemu nas uče mnoge životinje i biljke, pa tako roditelj ima zadaću po cijenu života sačuvati potomstvo), sve će snage uprijeti u donošenje novog života na svijet. Obrnuta filozofija sotonista ide u smjeru bitnosti života i navika roditelja i profita,a ne prava nerođene ili tek rođene djece.
Nije važno što govore ministri-sotonisti i njihova patokratska politika, nije bitno što govore mediji zatrovani politikom tih istih ministara, bitno je da živite pred Bogom čisti, da poštujete život i obiteljske vrijednosti i da shvatite kako život nema cijenu. Nemojte misliti kako će vam biti lakše nakon pobačaja i ubojstva svog djeteta jer su političari rekli kako je to u redu. Nećete odgovarati pred zakonom nego pred Bogom i vlastitom savješću jer pobačaj je ubojstvo i težak emocionalni udar na psihičko zdravlje žene.
Ne budite ubojice djece nego brižni roditelji svome djetetu koje će vam za malo topline i nježnosti i pokoju bočicu mlijeka uzvratiti bezuvjetnom ljubavi, onakve kakvu vam samo Bog može dati kroz vaše dijete. Ne budite oni koji će dozvoliti da netko lomi ručice i nožice vašem čedu i ubija ga za neke svoje mračne ciljeve kojima bi vi takvim postupkom pomogli. Vaše dijete očekuje od vas ljubav,nježnost i zaštitu jer je nezaštićeno i nemoćno i nemojte mu na njegova očekivanja odgovorit-smrću!
Nema tih životnih imperativa koji mogu opravdati ubojstvo nemoćnog i nezaštićenog djeteta jer sam siguran da ma koji razlozi za pobačaj bili, ovakve slike ne želite nositi cijeli život na duši:
Na kraju, kad se začne i rodi dijete, raduju se troje: otac, majka i Bog koji je udahnuo dušu vašem djetetu i namijenio mu određeni životni put. Vama je dijete dano na povjerenje,čuvanje i odgoj,nije isključivo vaša svojina s kojom možete raditi što hoćete. Briga oko djeteta je velika,ali je daleko veća sreća koju će vam to dijete pružiti. Znam to iz vlastitog iskustva.
Ne zaboravite da je, protivno mišljenju i učenju suvremene medicine, fetus stvorenje kojemu je duša formirana i dodijeljena, samo se čeka da tijelo sazrije i rodi se. Dakle, pobačaj je čisto ubojstvo. Ne budite dio industrije smrti nego brižni i savjesni roditelji veličanstvenom biću i Božjoj kreaciji kroz koju vam Bog pokazuje koliko vjeruje u vas i voli vas. Dodir malog djeteta, čiste duše i srca, je dodir Boga i bezuvjetne ljubavi. Svatko ko vam kaže suprotno ne samo da je nevjernik,nego najvjerojatnije i sljedbenik Sotoninog plana uništenja života.
Božji plan i imperativ je život, ljubav, mir i dobro i to poštujte i nikada nećete požaliti.
Zdravko Delić | hrsvijet | hu-benedikt