Bashar al-Assad za turski list Cumhuriyet: kompletan transkript razgovora
Turski list Cumhuriyet jučer je objavio prvi dio razgovora sa sirijskim predsjednikom Bashar al-Assadom. Intervju je vodio novinar lista, Utkur Cakirozer. Mnogi mediji su iz razgovora preuzeli samo male dijelove teksta – često selektivno (slično se dogodilo i po pitanju intervjua za rusku postaju Rusija-24) – no, pritom se gubi kompletan smisao ovog važnog dokumenta u sklopu kronologije sirijske krize.
Stoga vam donosimo kompletan transkript razgovora:
Utkur Cakirozer: “Da li je vaša administracija dala naredbu da se sruši turski zrakoplov? Kako je srušen?”
Bashar al-Assad: “U ovom slučaju moramo postaviti logička pitanja. Naime, postoje dvije opcije: ili smo, kako turski autoriteti tvrde, namjerno ga srušili. Ili, da smo ga srušili bez predumišljaja. Da smo ga pogodili izvan sirijskog zračnog prostora… rekli bismo da jesmo. Ispričali bismo se službeno Turskoj. Narod Turske bi na to odgovorio s razumijevanjem.
No, u slučaju da smo ga namjerno srušili, onda si moramo postaviti ovo pitanje: kakve bi koristi imala Sirija od rušenja turskog zrakoplova?
Da smo smatrali Tursku ili turski zrakoplov neprijateljskim onda bi to tako odmah i rekli. No, činjenice je da se pojavio i da smo ga oborili, ali ne zato jer Tursku smatramo neprijateljem. Nikad od nikoga nisam osjetio toliko prijateljstvo kao od turskog naroda proteklih 10 godina. Zašto bih sada napravio nešto kako bi inicirao njihov animozitet?
Što se tiče druge opcije: da li smo srušili ovaj zrakoplov kao čin protiv turske vojske? To nema nikakvog smisla, turska vojska kroz cijelu ovu krizu nije učinila ništa protiv nas.
Zrakoplov je koristio zračni koridor kojeg su koristili izraelski zrakoplovi tri puta u prošlosti. Pošto ga nismo vidjeli na radaru i pošto nismo imali nikakve informacije o njemu, vojnici su ga srušili. Tek nakon što je oboren smo saznali kako se radilo o turskom zrakoplovu. Kažem ovo s apsolutnom sigurnošću, bilo bi mi drago da ga nismo oborili.”
Utkur Cakirozer: “Planirate li se ispričati obiteljima pilota i turskom narodu?”
Bashar al-Assad: “Ta dva pilota nalazila su se unutar vojnog zrakoplova. Možda da je postojao otvoren odnos između dvije vojske, možda smo mogli direktno komunicirati o ovome. No, svi odnosi između naše dvije vojske su zabranjeni od strane turskih vlasti.”
Utkur Cakirozer: “Odnos je prekinut kroz cijelo vrijeme ili sada nakon incidenta?”
Bashar al-Assad: “Ne, već neko vrijeme. U Turskoj, od kada je vojni vrh promijenjen, turska vlada je natjerala tursku vojsku da prekine sve odnose s nama. No, ovakvi incidenti se mogu uvijek desiti, stoga bi trebali imati dijalog između naših oružanih snaga.
Da turska vlada nije prekinula odnose između dviju vojski, moglo smo razriješiti ovaj incident prije no što je eskalirao. No, posljednjih mjeseci nemamo čak ni telefonski broj turskog komandanta kojeg bi mogli nazvati u slučaju nužde.
U izvanrednim situacijama, kada moramo razgovarati, jednostavno ne možemo do nikoga doći. U slučaju ovog incidenta, rekli smo: pokušajmo dobiti vojnog predstavnika u Turskoj, no on nam je uzvratio: ‘razgovarajte s ministarstvom vanjskih poslova’. To je bio njegov odgovor, jer je slijedio naredbe koje su mu date.
Da rekapituliram, i da istaknem nešto: da je turska strana od početka prihvatila naš poziv da formiramo zajedničko vijeće, ovakvi problemi se vjerojatno ne bi desili. No, zanimljivo je kada smo im rekli: ‘dođite u Latakiju’, mjesto gdje je srušen zrakoplov i nađimo se svi skupa. Turske vlasti su inzistirale da se nađemo u Ankari – a kasnije su rekli da se uopće ne mogu sastati s nama. Da se vijeće sastalo, možda cijeli incident oko zrakoplova ne bi postato tako velik.
Utkur Cakirozer: “Kako ste se osjećali kada ste čuli da je zrakoplov srušen?”
Bashar al-Assad: “Turski narod je bratski narod za nas. Štogod bi ih uzrujalo ne može me veseliti, nikada. Da se pak radilo o izraelskom zrakoplovu, onda bih svakako bio sretan.”
Utkur Cakirozer: “Znači kažete: ‘volio bi da se nije desilo’?”
Bashar al-Assad: “Naravno, u aktualnom trenutku, pojavljivanje takvog zrakoplova se percipira neprijateljskim zrakoplovom. Svatko tko imalo razumije vojna pitanja zna to. Svaka zemlja koja se nalazi u ratu bilo gdje na svijetu reagirala bi na isti način. Ovo nikako, apsolutno nikako, nije politička odluka. Nažalost, koristeći se ovim incidentom, Erdogan i njegova vlada postupaju jako uskogrudno. 15 mjeseci nisu uspjeli dobiti potporu turskog naroda za svoju politiku prema Siriji. I sada koriste priliku, žele animozitet između dvaju vlada gurnuti u javnu domenu. To je opasno.
Utkur Cakirozer: “Na tom zrakoplovu su se nalazila dva vrhunska pilota, jedan je čak trebao postati astronaut. Tvrdite kako niste znali da se radi o turskom zrakoplovu, imate li poruku za njihove obitelji?”
Bashar al-Assad: “Erdoganova politika donosi samo suze, krv i uništenje sirijskom narodu. No, mi i dalje želimo sve najbolje turskom narodu. Neosporiva je činjenica da su turski stanovnici naša braća. Stoga smrt jednog stanovnika Turske za mene znači smrt brata. Njihovim obiteljima, najiskrenije i uz najtoplije emocije, šaljem svoju sućut.
Otac jednoga pilota je rekao: “Moj sin je poginuo, ali ja ne želim rat”. Jako su me dotakle te njegove riječi. Dijelim te osjećaje i duboko se klanjam takvom časnom čovjeku.”
Utkur Cakirozer: “Tenzije između dvaju država su visoke. Da li je moguć konflikt ili rat?”
Bashar al-Assad: “U ovoj regiji proživljavamo vremena kada se zemljovidi mijenjaju. Ovo je kao i prije 100 godina kada se raspadalo Otomansko Carstvo. I dobro znamo kako je to utjecalo na tursko-arapske odnose. Kada je bivši turski predsjednik Ahmet Necdet Sezer posjetio Tursku, pokušali smo sanirati štetu koja je nastala još prije 100 godina.
Drugim riječima, naučili smo jako puno iz prošlih neslaganja. Naučili smo važne lekcije. Da li sada želimo ići natrag u taj period gdje oboje gubimo? Od kada su incidenti počeli u Siriji prije 15 mjeseci, pokušali smo puno toga. Kao prvo nastojali smo riješiti unutarnje probleme i obračunati se s teroristima. Kao drugo, nastojali smo sačuvati odnose s Turskom. Odnosi su bili dobri i na vrhuncu. Nažalost, od onda, svaki korak kojeg je poduzela turska vlada uništavao je ovu strukturu. Uspjeli su uništiti sve što smo dugo gradili. No, prema mojem mišljenju, osnove ovog odnosa leže između dva naroda.
Glede vašeg pitanja, nećemo dopustiti da dođe do konflikta zbog ovog incidenta, jer to bi štetilo i Turskoj i Siriji. Vjerujemo kako ove tendencije ima samo turska vlast i vjerujemo kako turski narod nikada ne bi želio rat.”
Utkur Cakirozer: “Turska je uvela nove vojne zapovjedi. Vaša zemlja se sada smatra neprijateljem. Rakete su uperene prema Siriji. Što ćete napraviti?”
Bashar al-Assad: “Imali smo dva jako teška perioda s Turskom. Prvi je bio sredinom 1950-ih za vrijeme Bagdadskog Pakta, i tada je Turska mobilizirala vojsku i postavljala minska polja.
Drugi napeti period je bio za vrijeme krize vezane uz vođu Kurdistanske Radničke Partije Abdullah Ocalana 1999. U oba slučaja, mi nismo Tursku smatrali neprijateljem. Nismo niti uzvratili mobiliziranjem vojske. I sada, bez obzira što Erdogan rekao, nismo doveli vojsku uz granicu niti ćemo je dovoditi.
Turski narod su naši prijatelji, oni će nas razumjeti. Hoće li turska vlast postati neprijatelj Sirije, sasvim je nevažno. No, ako bi turski stanovnici počeli osjećati animozitet prema nama, to bi onda bio problem.”
Utkur Cakirozer: “Prema novim pravilima vojnog djelovanja, Turska će gađati vašu vojsku ukoliko se približi Turskoj. Koji će biti vaš odgovor ukoliko se to desi?”
Bashar al-Assad: “Nijedna država ne može otvoriti vatru na vojsku druge države unutar te države, ukoliko im granice nisu oskvrnute.”
Utkur Cakirozer: “A ako se ipak desi?”
Bashar al-Assad: “Svaki napad na nas, na naše tlo, biti će percipiran kao napad na Siriju. Ukoliko bi se ikada tako nešto desilo, mi bi odgovorili, ali se nadam da do te točke ipak neće doći.”
Utkur Cakirozer: “Zar niste očitali turski zrakoplov na radaru?”
Bashar al-Assad: “Stvar je u tome da je ovaj zrakoplov oborila mala anti-zračna baterija. Ovi sustavi nikada ne pucaju na metu koja je na većoj udaljenosti od 2,5 km. Inače nisu sposobni srušiti zrakoplov, osim u jednoj iznimnoj situaciji – kada zrakoplov leti jako, jako nisko. To se desilo u ovom slučaju, srušili su ga kada se jako nisko počeo približavati plaži. U mirno doba, ako se zrakoplov iz prijateljske države približava, nema razloga za obaranje. Pogotovo ako dolazi iz Turske. No, postoji činjenica koje su svi svjesni: nalazimo se u ratnoj situaciji. Sukladno tome, svaki zrakoplov kojeg ne prepoznajemo percipiramo kao neprijateljski zrakoplov. U ovom slučaju nije bilo centralnog odlučivanja. Zbog niskog leta radari ga nisu primijetili.
Čim smo dobili vijest da je zrakoplov srušen, Turska je objavila kako joj je zrakoplov nestao. Odmah smo znali o čemu se radi. Nisu nas kontaktirali turski dužnosnici, mi smo zvali njih.
Zbog obustave odnosa između naših vojski, zvali smo tursko ministarstvo vanjskih poslova. Nekoliko sati kasnije, oni su zvali nas. Rekli su nam kako su poslali brodove u akciju spašavanja. Još jednom ću istaknuti: kada je zrakoplov srušen nismo znali njegov identitet.
Ovdje treba istaknuti jednu bitnu stvar koja nije baš poznata, a to je da je turski zrakoplov došao iz pravca kojeg su ranije koristili izraelski zrakoplovi u infiltraciji našeg zračnog prostora. Naši vojnici su smatrali da je možda izraelski. Reakcija je donijeta odmah i otvorena je vatra.”
Utkur Cakirozer: “Zašto ste pucali bez upozorenja?”
Bashar al-Assad: “Da smo ga detektirali na radaru, poslali bi upozorenje. No, vojnici koji sjede na ovoj anti-zračnoj bateriji nemaju radar. Kao pravilo, ako nema drugih naredbi, pucaju na svaki zrakoplov koji vide. Jer vremenski period između ugledavanja zrakoplova i pucanja je jako kratak – možda svega 3 do 5 sekundi – sav autoritet u takvom slučaju imaju vojnici.”
Utkur Cakirozer “Taj zrakoplov je bio nenaoružan, zašto ste ga gađali?”
Bashar al-Assad: “U ovakvoj situaciji vojna pravila nisu ograničena vrstom zrakoplova, strukturom, misijom ili oružjem koje nosi. Vojnik koji sjedi za anti-zračnom baterijom ne može znati što zrakoplov nosi, da li ima rakete, dali je na izviđačkoj misiji.
Vojnik zna samo jednu stvar: zrakoplov je ušao u sirijski zračni prostor. Ukoliko to vidi, reagira. Da smo imali odnos između vojske, turska strana bi nam dojavila i postupili bi sukladno tome.
No, fundamentalna stvar je ta da Turska zapravo mora objasniti što je njihov zrakoplov uopće radio u tom prostoru? No, ne želimo forsirati to previše… želimo završiti s ovim incidentom.”
Utkur Cakirozer: “Kako vaš radar nije zabilježio ulazak u vaš zračni prostor?”
Bashar al-Assad: “Nije viđen jer je letio jako nisko. Kada je ušao u naš prostor nije bio vidljiv, radi se o prostoru od 20 km, to zrakoplov pređe za 1 ili 2 minute. 2007. kada je izraelski zrakoplov gađao naše postrojenje, radari ga također nisu primijetili. Nadalje, Sirija nema rakete koje bi mogle gađati izvan našeg zračnog prostora, tako da ovo što turska strana govori o incidentu nema veze s istinom.
Utkur Cakirozer: “Turska tvrdi kako ima radio komunikaciju i radarske signale sirijske strane po ovom pitanju. Traže i informacije drugih država…”
Bashar al-Assad: “Turska traži radio komunikaciju od država u regiji. Dobro. Svi objašnjavaju informacije koje imaju u rukama. Ali jednu stvar još uvijek nitko nije objasnio. Oni koji nas stalno krive moraju odgovoriti na ovo pitanje: koju korist bi mi imali od rušenja turskog zrakoplova?
Još uvijek želimo vjerovati u dobre namjere, ne želimo razmišljati o tome da je ovaj zrakoplov možda poslan u naš zračni prostor namjerno, s nekim skrivenim motivom. Želimo vjerovati da je ušao greškom, ne zato što je izvodio špijunažu. No, Sirija smatra ovu povredu zračnog prostora kao incident i prolaznu stvar, nema razloga da iz toga proizlazi nešto više.”
Utkur Cakirozer “Na sastanku 30. lipnja u Ženevi pod Kofi Annanonom, odlučeno je kako se mora osnovati tranzicijska vlada u Siriji. Kako gledate na taj konsenzus?
Bashar al-Assad: “Nisam još razgovarao s Annanom ili ruskom stranom o tome. No, neke izuzetno jasne izjave čuli smo u govoru ruskog ministra vanjskih poslova Lavrova i Kofi Annana. Prva je da sirijski narod mora odlučiti o svemu, a druga da se mora zaustaviti svaka vrsta nasilja. Traže da se razoružaju naoružane bande. Krvave ruke su upletene. Annan je potvrdio kako su neke vanjske sile odgovorne, no, to tvrdimo i mi. Riječi i odluke izrečene izvan naše zemlje nas se ne tiču. Ono što gledamo jest što govori naš narod.
Utkur Cakirozer “Postoje li rečenice u dogovoru iz Ženeve koje vam se ne sviđaju?”
Bashar al-Assad: “Prema dokumentu iz Ženeve, sirijski suverenitet je zaštićen. Možemo razgovarati o svemu, ali nećemo nikada dopustiti da neko oskvrne naš suverenitet. Ne prihvaćamo nikakvu intervenciju u naše unutarnje poslove. Drago mi je čuti izjavu koja poziva sirijski narod da odluči, jer to je oduvijek bio i moj stav.
Utkur Cakirozer: “Zadovoljni ste izjavama Lavrova, no, Clinton kaže: ‘Assad mora otići’, koju izjavu više slušate?”
Bashar al-Assad: “Generalno, nijednu izjavu od strane SAD-a ne uzimam za ozbiljno, jer SAD nas je od početka smatrao neprijateljima. Njihove izjave i sankcije su jasne. Oni su na strani terorista.
Utkur Cakirozer: “Unutar ženevskog dokumenta, da li se ističe da morate otići?”
Bashar al-Assad: “Samo jedna rečenica me u tom dokumentu zanima, a to je da će narod Sirije sam odlučiti o svojoj budućnosti. Pošto je ta rečenica tamo, nama je to dosta. Da li se želi strana intervencija ili poštivanje odluke suverenog naroda? Dokument ne spominje nikakvu vanjsku intervenciju. Naglasak je stavljen na poštivanje odluka sirijskog naroda i za mene je to sasvim dovoljno.
Utkur Cakirozer: “Na snazi je debata o tranzicijskoj vladi, hoće li biti ‘sa Assadom’ ili ‘bez Assada’. Što vam se čini?”
Bashar al-Assad: “Ne zanimaju me te izjave poput ‘sa Assadom, bez Assada’. Nećemo prihvatiti ništa nametnuto izvana, o svemu će odlučivati naša unutarnja dinamika. Kada bi ja osobno mislio samo na svoju fotelju, onda bi se već davno sastao s američkim savjetnicima i postupio točno prema njihovim naredbama. Lovio bi petro-dolare i odustao od svojih principa i nacionalnih stavova. Što je još i važnije, dopustio bi im u tom slučaju da izgrade svoj anti-raketni štit upravo ovdje u Siriji.”
Utkur Cakirozer: “Pod kojim uvjetima bi napustili svoju funkciju? Možete li reći: ‘neka se ovaj proces okonča, odlazim s pozicije’?”
Bashar al-Assad: “Naravno da mogu. Kada bi moj ostanak ili odlazak značio spašavanje mog naroda i moje države, kako bih uopće mogao dvojiti o tome? Ne bih ostao na ovoj funkciji više ni dana. No, ako je obrnuto istina, i ako me narod želi, za to postoje izbori. Ako me narod ne želi, mogu me odbaciti.”
Utkur Cakirozer: “Hoćete li sjediti na toj stolici dok ne umrete?”
Bashar al-Assad: “Nikada nisam imao želju držati se ove fotelje. Moj životni stil je raditi, biti produktivan. Govoreći osobno, ako ljudi više neće htjeti biti u istoj sobi kao i ja, onda ću ja biti taj koji će sobu napustiti. Ukoliko me u mojoj zemlji, moj narod, neće željeti, otići ću. Zašto bih sjedio negdje gdje me se ne želi?”
Prijevod na hrvatski: Marko K. (advance.hr)
http://www.cumhuriyet.com.tr/?hn=349316
